Glavni urednik "Hrvatske revije" Mladen Klemenčić rekao je da je odabirom spomenute teme taj matičin tromjesečnik nastojao u razmjerima koje časopis dopušta ukazati na jednu, i nakon devet desetljeća, slabo poznatu "kariku" hrvatske povijesti.
Taj nedovoljno poznat dio hrvatske povijesti u potpunosti je pak europski, istaknuo je Klemenčić, i svjedoči da su Hrvati ravnopravno ili čak više nego ravnopravno sudjelovali u europskoj povijesti.
I dok o tom razdoblju povijesti u najvećem dijelu Europe nema nepoznanica, kad je riječ o ulozi i udjelu Hrvata to nije slučaj.
Zato se ravnatelj Vojnoga muzeja u Zagrebu Dinko Čutura nada da će prilozi objavljeni u "Hrvatskoj reviji" upozoriti i potaknuti stručnu i širu javnost na potrebu razjašnjavanja uloge i udjela Hrvata u tom ratnom sukobu te na posljedice koje je taj rat imao na njihov politički položaj.
Tematski prilogom obuhvaćeni su različiti aspekti, a počinje pregledom političkih opcija u Hrvata uoči i za vrijeme Prvoga svjetskog rata, autora Ljubomira Antića.
Središnji prilog "Veliki rat: vanjskopolitička situacija uoči rata" potpisuje autorski "dvojac" Dinko Čutura i Lovro Galić, stručni suradnik Vojnoga muzeja u Zagrebu i Muzeja Prvoga svjetskog rata u Kobaridu u Sloveniji.
Zbog opsežnosti toga priloga u ovom broju "Hrvatske revije" objavljen je samo prvi dio u kojemu su opisane pripreme za rat, a nastavak s pregledom operacija po godinama i bojištima bit će objavljen u sljedećem broju.
Objavljeni su i prilozi "Fronta na Soči" Petre Svoljšak te Ante Bralića "Zadar u Prvome svjetskom ratu".
Po riječima Lovre Galića, objavljeni tematski prilog svojevrstan je apel na "nepoznate sponzore" da bi se mogao pokrenuti i ostvariti projekt koji će omogućiti da Hrvatska dobije preostale matične knjige koje se nalaze u arhivima u Beču i Budimpešti.
Tako bi konačno, istaknuo je Galić, nakon devet desetljeća sve žrtve toga rata bile spomenute na dostojanstven način - imenom i prezimenom što je, dodao, potpuno u europskome duhu.
Tijekom Prvoga svjetskog rata poginulo je između 74.000 i 93.000 etničkih Hrvata s područja Banske Hrvatske, Istre i Dalmacije te BiH, a u Hrvatskome državnom arhivu postoje podatci s nešto više od 30.000 imena.
U odnosu na podatke o broju pučanstva 1910., kako je istaknuo Galić, izgubljeno je više od osamsto tisuća etničkih Hrvata s područja bivše Austro-Ugarske Monarhije (bez vojvođanskih Hrvata), uzrok čemu je i masovno iseljavanje hrvatskoga pučanstva.