"Potpuno usredotočeni na odlučnu i ustrajnu obranu Bosne i Hercegovine od Armije bosanskih Srba, HVO je u siječnju 1993. istinski bio zatečen isplaniranom ofenzivom Armije BiH i pomoćnih postrojba na hrvatske položaje u srednjoj Bosni. Stoga je HVO bio prisiljen uzvratiti, kako bi zaštitio ključna vojno-industrijska postrojenja u hrvatskim enklavama, vitalne komunikacije prema vanjskom svijetu te održati hrvatske enklave i zaštititi tamošnje stanovništvo. Brojčano mnogo slabiji i slabije naoružan, HVO je usvojio klasičnu 'aktivnu obranu' i, uz velike žrtve, nastavio braniti svoje domove, proizvodna postrojenja i narod", ističe u knjizi Shrader.
No, kako dodaje, "unatoč uspješnim protuofenzivama čišćenja ključnih dijelova terena i otvaranja unutarnjih komunikacija, HVO se s vremenom sve više suočavao sa zamorom i nedostatkom ljudstva i opreme, dok su njegovi muslimanski protivnici postajali sve jači i sve snažnije navaljivali".
"Samo su se zbog Washingtonskih sporazuma, iz veljače 1994., bosanski Hrvati uspjeli spasiti od desetkovanja i progona s teritorija u srednjoj Bosni, koji su ostali pod njihovim nadzorom", navodi Ch. Shrader u svojoj knjizi "Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni - Vojna povijest 1992.-1994."
Knjiga također obrađuje ustroj, izobrazbu, zapovijedanje, strategiju i ciljeve zaraćenih strana u, kako ističe autor, " muslimanskoj agresiji na hrvatska područja u središnjoj Bosni".
Knjiga obrađuje i muslimanske navalne pothvate - od probnoga napada na Hrvate, u siječnju 1993., preko više glavnih napada na raznim područjima, te njihovih nastavaka u razdoblju do veljače 1994..
O vojnim aspektima Shraderove knjige - u kojima se podsjeća na djelovanje stranih postrojba u središnjoj Bosni - govorio je admiral Davor Domazet-Lošo, naglašavajući kako su "jedini strani vojnici u središnjoj Bosni bili mudžahedini koji su se borili na muslimanskoj strani, te operativci britanskih i francuskih specijalnih postrojba".
Admiral Domazet rekao je kako su na predstavljanje knjige bili pozvani i zastupnici u Hrvatskom saboru, ali se nažalost ni jedan nije odazvao.
Bivši saborski zastupnik, Zdravko Tomac, govoreći o knjizi naglasio je da su područja koja su okupirali Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, trebala poslužiti za sklapanje stanovite balkanske Federacije. "U toj (zamišljenoj) 'državi' trebali su, bez granica, zajednički živjeti Srbi, Hrvati i Bošnjaci, a djelovanje srpske manjine na Kosovu i Makedoniji omogućilo bi proširenje te Federacije na Kosovo, Albaniju i Makedoniju", kazao je Tomac.
Istaknuo je i da "promjenom prošlosti Haaški sud pokušava promijeniti temelje budućnosti Republike Hrvatske" te da je "skandalozna šutnja hrvatskih političara i medija o Domovinskom ratu".
Zdravko Tomac naveo je i poimenice neke novinare hrvatskih medija koji propagiraju haaške optužnice protiv Republike Hrvatske.
General Slobodan Praljak, govoreći o muslimansko-hrvatskom sukobu u BiH, rekao je kako su on i njegovi suradnici "prikupili mnoštvo snimljenog materijala nakon odlaska srpske vojske iz Mostara, te napravili analizu rušenja Staroga mosta u Mostaru", no da "unatoč zahtjevu da se te snimke prikažu na Hrvatskoj televiziji (HTV), to im nikad nije omogućeno".
Dodao je kako su Haaške optužnice apsurdne zbog svojih političkih konotacija, pa su "upravo zbog toga i neoborive".
Knjigu Charlesa R. Shradera "Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni - Vojna povijest 1992.-1994." (287 str.) preveo je na hrvatski jezik Zoran Bošnjak, a nakladnik je Golden marketing - Tehnička knjiga.
Američki vojni povjesničar Shrader (1943.) objavio je mnoštvo radova a među njima "Amicicid: problem prijateljske vatre u suvremenom ratovanju".
(Hina) xmk ysp