Također, istaknuo je prof. Cvrtila, knjiga ukazuje na unutarnje procese u jedinoj globalnoj sili - SAD-u, a Rendulić iznosi stajalište kako se "prerastanjem" SAD-a iz velesile u imperijalnu silu zapravo nastoje prikriti određene napetosti u toj zemlji.
Ocjenjuje kako bogatstvo i preciznost podataka koje autor iznosi, mogu dovesti i do određenoga pesimizma, no da ipak u epilogu knjige, gdje se osvrće na "slučaj Irak", Rendulić "daje prostora i za izvjestan optimizam kojemu jedini oslonac pronalazi u institutu izbora, odnosno u nadi da američki birači na sljedećim izborima neće poduprijeti politiku sadašnjega američkog predsjednika Georgea W. Busha".
Zlatko Rendulić, naime, smatra da su izbori nakon kojih je predsjednik SAD-a postao George Bush, najkontroverzniji u američkoj povijesti.
Autor Rendulić kazao je kako ga je na pisanje knjige potaknula želja da odgovori na pitanje što se to doista događa u SAD-u, odnosno, kako je rekao, koji su uzroci što je SAD zbog rata u Iraku "izazvao antipatije skoro cijeloga svijeta".
Također je dodao kako mu je izazov bio i objasniti situaciju "zašto je SAD 'fabricirao' razloge za rat protiv Iraka, odnosno zašto je ta zemlja prvi put u svojoj povijesti postala imperijalistička".
Po njegovim riječima, jedan je od razloga bez sumnje želja SAD-a da dođe u posjed svjetskih rezervi kvalitetne nafte. Ali, smatra Rendulić, "razlozi se mogu naći i u činjenicama da stanovnici SAD-a, koji čine pet posto ukupne svjetske populacije, potroše četvrtinu ukupne energije u svijetu, 'pridonose' s 20 posto globalnomu onečišćenju, ali i 'potroše' polovinu svjetske proizvodnje kokaina".
Osim toga, dodao je, u zemlji u kojoj je najveći broj nobelovaca s područja medicinskih znanosti, čak 37 posto stanovnika nema nikakvu zdravstvenu zaštitu, a srednjoškolski sustav najgori je u svijetu za razliku od vrhunske kvalitete visokoga školstva.
Zlatko Rendulić rođen je 1920. u Jastrebarskom. Umirovljen je 1980. u činu general-pukovnika bivše JNA. Među ostalim, obnašao je dužnosti probnoga pilota i inženjera, a poslijediplomske studije pohađao je u SAD-u. Tehničke znanosti doktorirao je 1964. Redoviti je član Međunarodne astronautičke akademije (IAA) u Parizu. Kao pomoćnik načelnika glavnoga stožera JNA bio je profesor po pozivu u Centru za strateške studije, a obavljao je mnoge poslove vojno-tehničke suradnje s nesvrstanim državama, među ostalima i s Irakom.