U SUBOTU, 22. kolovoza u Zagrebu je u 86. godini života preminuo ugledni matematičar, japanolog i književnik akademik Vladimir Devide, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, priopćeno je iz HAZU-a.
Vladimir Devidé rođen je u Zagrebu 3. svibnja 1925. godine. Realnu gimnaziju polazio je u Zagrebu i maturirao s odličnim uspjehom 1944. Na Građevinskom odsjeku, Konstruktorskom smjeru Tehničkog fakulteta u Zagrebu diplomirao je s odličnim uspjehom 1951. godine. Doktorsku disertaciju Jedna klasa grupoida obranio je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1956. godine. Habilitirao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1956.
Od 1952. do 1957. je asistent, a od 1957. do 1958. docent na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; od 1958. do 1960. je docent, od 1960. do 1965. izvanredni profesor, a od tada pa do odlaska u mirovinu 1990. godine redoviti je profesor na Katedri za matematiku Strojarsko-brodograđevnog fakulteta, odnosno Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1973. izvanredni je član JAZU-a, a od 1990. redoviti član HAZU-a. Niz godina bio je član Association for Symbolic Logic, SAD. Od 1975. član je Odbora za orijentalne studije JAZU-a. Od 1970. je član Društva hrvatskih književnika te od 1981. P.E.N. Centra Hrvatske. Od 1991. član je Haiku International Associationa, Japan, a od 2000. član i savjetnik World Haiku Associationa te od 1999. počasni predsjednik Društva hrvatskih haiku pjesnika i počasni član Njemačkog haiku društva.
Godine 1965. odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem "za istaknute zasluge tijekom niza godina rada na području znanosti, kulture i prosvjete, kao i za rezultate dobivene u odgoju stručnih i znanstvenih kadrova". Godine 1969. primio je republičku nagradu "Ruđer Bošković" za rezultate dobivene na području matematike. Godine 1982. primio je Nagradu grada Zagreba za cjelokupni matematički rad, literarni rad i za knjigu "Matematika kroz kulture i epohe". Godine 1977. primio je međunarodnu nagradu "Le Prix C.I.D.A.L.C" (Comité International pour la Diffusion des Arts et des Lettres par Cinema) za TV nastavni film "Matematika i umjetnost", za "njegovu stilsku uglađenost, upotrebu posebnih mogućnosti TV medija i realizaciju koja na zorni i intuitivni način objašnjava međuovisnost između umjetnosti i znanosti". Godine 1983. dodijeljeno mu je od japanske vlade carsko odlikovanje "Kun-san-tô Zuihôshô" (Orden svetoga blaga trećega stupnja) za zasluge u upoznavanju japanske kulture u nas.
Godine 2003. primio je državnu nagradu Republike Hrvatske za životno djelo na području prirodnih znanosti (matematika).
Godine 2004. primio je priznanje japanskog Ministarstva prosvjete, kulture, športa, znanosti i tehnologije za istaknuti doprinos i međunarodno promicanje razumijevanja između Japana i istočne Europe.
Od srpnja 1961. do ožujka 1963. boravio je na studijskom usavršavanju iz područja matematičkih znanosti na japanskim sveučilištima Tokyo Daigaku, Toritsu Daigaku, Kôgyô Daigaku i Rikkyo Daigaku. Godine 1968. je gostujući profesor na sveučilištu Monash u Melbourneu, Australija, a 1971. je gostujući profesor na sveučilištu Ohio State University u Columbusu, Ohio, SAD. Godine 1965. je na tromjesečnom studijskom boravku u matematičkom institutu "Albert Einstein" u Jerusalemu, Izrael, na poziv Instituta. Godine 1981. boravi 6 mjeseci u Japanu kao korisnik stipendije japanske Fundacije za kulturne veze s inozemstvom.
Na kraćim je studijskim boravcima bio 1959. na Matematičkom institutu Poljske akademije nauka; 1976. na Varšavskom sveučilištu; 1966. na Praškom sveučilištu i Akademiji znanosti; 1965. na sveučilištu u (tada Zapadnom) Berlinu. Prilikom tih boravaka održao je na tim sveučilištima, akademijama i institutima oko 60 javnih predavanja o svojim znanstvenim rezultatima iz područja matematike. Referatom, odnosno saopćenjem sudjelovao je na simpozijima i kongresima u Zagrebu (1954.), Beču (1956.), Beogradu (1960.), Grazu (1964. i 1976.), Kišinjevu (1965.), Sarajevu (1965.), Miškolcu (1966.), Moskvi (1966.), Bukureštu (1967.), Amsterdamu (1967.), Brisbaneu (1968.), Nizzi (1970.), Ohridu (1970.) Storrsu (1971.), Novom Sadu (1975.) i Varšavi (1959. i 1975.).