"Ovdje možete plakati", piše blijedoplavim slovima na bijeloj pozadini. Iza toga su udobne sofe s jastucima zaklonjene od ostatka sobe. To je siguran, privatni kutak u kojem se oni koji su preživjeli glazbeni festival Nova mogu sastati s drugima koji su prošli kroz istu muku 7. listopada i dobiti podršku za mentalno zdravlje koja je mnogima od njih prijeko potrebna.
Više od 360 mladih partijanera je ubijeno, pretučeno ili spaljeno do smrti u napadu pripadnika Hamasa, koji su rano tog jutra upali na poprište festivala u blizini ograde između Izraela i Gaze. Još 40 ih je uzeto za taoce, piše BBC.
Jezive snimke potvrdile razmjere masakra
Prvo su objave na društvenim mrežama prikazivale uspaničeno mnoštvo kako bježi od raketa ispaljenih iz Gaze i naoružanih napadača na terenu. Kasnije su uznemirujući videozapisi hitnih službi počeli potvrđivati razmjere masakra - prikazivali su desetke ubijenih partijanera.
Sljedećih je dana dr. Lia Naor shvatila - za razliku od onih koji su bili evakuirani iz obližnjih kibuca, mladi ljudi s festivala koji su proživjeli napad nisu imali zajednicu koja bi im pružila podršku.
"Nije bilo nikog da ih spasi"
Pa je stvorila zajednicu.
Bili su tako slomljeni i tako zamrznuti. Zatim im se poljuljala vjera - nije bilo nikoga, ni njihovih roditelja, ni vojske, ni policije. Nitko nije bio tu da ih spasi. Tako da je prva stvar bila natjerati ih da se osjećaju sigurno i da shvate da su u prostoru za ozdravljenje", kaže Naor.
Otvoreno okruženje u Rishponu, sjeverno od Tel Aviva, zaštićeno je i mirno. Prvi prosinački dani bili su topli u Izraelu, a ljudi sjede na šarenim vrećama za sjedenje razasutim po travi. Prikazan je raspored radionica tog dana, od izrade mozaika do zvučnih kupki. Tu su masaža, grupna glazba i pjevanje.
"Oči su im šuplje"
Nekoliko spokojnih pasa luta između ljudi, čekajući da ih pomaze ili nahrane. Jedna malena crnodlaka križanka čivave ima par srebrnih krila na leđima. To je drugačija scena u odnosu na prve dane.
"Iako su im tijela bila čitava, vidjeli smo koliko su slomljeni i da su im oči šuplje. Nisu izgledali živo. Nisu nas mogli pogledati. Tresli bi se, nisu mogli jesti, nisu mogli piti. Neshvatljivo je zlo koje su ti ljudi vidjeli. Rekla sam im na početku: 'Kakva god je tama koju ste vidjeli, mi ćemo donijeti svjetlo. Pomoći ćemo vam da ponovno vjerujete u sebe i druge'", rekla je Naor.
Ovo mjesto je rezultat golemog zajedničkog truda, ali ga nije potaknula država.
Jedan od najmračnijih trenutaka Izraela
Svi ovdje su volonteri koji besplatno ulažu svoje vrijeme i nadaju se da će se izliječiti. Domaću hranu raspoređenu na niskim stolovima doniraju dobrotvorne organizacije i tvrtke. Svatko želi učiniti nešto kako bi pomogao nakon jednog od najmračnijih trenutaka u Izraelu.
Lior Gelbaum je preživjela djevojka iz Nove. Na kompliment za sićušne dragulje koje je stavila ispod svakog oka i koji svjetlucaju na suncu odgovara da se zbog njih ponovno osjeća svečano. Ova 24-godišnjakinja iz grada Petah Tikve redovito dolazi ovdje kako bi dobila podršku i podijelila ručno izrađene srebrne ogrlice drugima koji su bili tamo tog dana.
Ona se toga dobro sjeća.
"U 6:30 ujutro začuli smo rakete kako lete iznad naših glava. Znali smo što treba učiniti pa smo sjeli u auto i krenuli, ali je nastao zastoj u prometu. Onda smo začuli pucnjeve iznad naših glava pa smo izašli i počeli trčati preko otvorenog terena. Nismo znali kuda idemo ili što se događa, samo smo čuli automatske pucnjeve posvuda oko sebe. Dvoje ljudi, Yehuda i Galit, imali su veliki auto i primili su nas unutra. Spasili su nas", objašnjava Gelbaum.
"Bilo je važno da se nakon masakra zajednica ponovo okupi"
Također govori o važnosti glazbe za svoj proces ozdravljenja. "Svi koji smo bili na festivalu Nova volimo plesati, volimo biti zajedno. Nakon masakra bilo je važno da se zajednica ponovno okupi i međusobni podrži, da budemo jedni s drugima i razgovaramo i osjećamo naše emocije."
Ali kaže da se bori kako bi uživala u nečemu što je veliki dio njezinog identiteta. "Teško mi je slušati glazbu od festivala Nova, a ipak mi je ugodno slušati glazbu na koncertima umjetnika koji dolaze na ovo mjesto."
Iznad prostora za sjedenje prostire se golemi vrt. Uokviren je stablima punim agruma i redovima grmolikog bilja, ružmarina i kadulje koji mirišu.
"Ogromna količina boli"
Preživjeli često prolaze kroz vrt i beru lišće koje pretvaraju u biljne čajeve. Priroda je ovdje važna. Potreba za prostorom je toliko velika da se grade novi rustikalni šatori kako bi se napravilo mjesta za stotine ljudi koji sada dolaze ovamo.
Svakodnevno se profesionalni klinički psiholozi miješaju s pristiglim preživjelima. Oni su tu da razgovaraju onoliko koliko je potrebno. Dr. Itamar Cohen jedan je od njih. Doletio je iz Londona čim je mogao nakon 7. listopada. Na pitanje o pričama preživjelih, duboko uzdahne.
"Ljudi su doživjeli ogromnu količinu boli. Neki od njih su bili krajnje blizu toga da više ne budu ovdje. Neki su bili progonjeni i morali su bježati spašavajući svoje živote. Nije bilo puno vremena da se to procesuira, samo se bježalo od masakra. I sada još trebaju funkcionirati, moraju ići dalje", odgovorio je.
Postoji još jedan element.
Poseban problem je element krivnje
"Mnogi ljudi proživljavaju neku vrstu tuge, izgubili su desetke svojih prijatelja u jednom trenutku. A tu je i krivnja. 'Zašto sam ja preživio, a moj prijatelj nije? Trebao sam pokupiti više preživjelih u svoj auto i odvesti ih na sigurno. Stvarno nisam vrijedan da budem spašen i mogao sam bolje.' Dakle, puno je misli u njihovim glavama."
Dr. Cohen kaže da svima pomaže biti s terapeutima u mračno vrijeme: "Imamo vremena zajedno razmotriti, procesuirati i razgovarati o izazovima i našim ranjivostima, našim strahovima i osjećaju krivnje. To znači da imamo prostora za napredovanje i međusobno jačanje, a to i meni strašno pomaže."