Nakon što su i najveći optimisti morali priznati da ukrajinska vojska nema snage osloboditi Ukrajinu te da bi zbog slabljenja zapadne pomoći mogla doživjeti čak i poraz, počela je jačati ideja osnaženja europskih obrambenih kapaciteta.
Tako je jesen donijela "bujicu" procjena koliko Europa ima vremena da se ponovno naoruža kako bi bila sigurna od moguće ruske agresije. Ovisno o izvoru, procjene brzine jačanja ruske vojske do razine kad će moći ugroziti članice Europske unije kreću se od samo dvije do čak deset godina.
Stres zbog mogućeg povratka Trumpa
Pritom ništa manju razinu stresa ne stvara mogućnost povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Te opasnosti svjesni su i u Washingtonu pa je Kongres 15. prosinca (s velikom većinom u oba doma) prihvatio zakon kojem se američkom predsjedniku onemogućava da Sjedinjene Države povuče iz NATO saveza. Kako bi odlazak SAD-a iz NATO-a značio njegovo ukidanje, ovim je barem spriječen najgori scenarij. Iako će Trump imati više nego dovoljno političke moći da oslabi NATO do razine nefunkcionalnosti.
Nakon što su 46 godina Sjedinjene Države brinule o europskoj sigurnosti štiteći je od Sovjetskog Saveza, pa 30 godina samouništavanja europskih oružanih snaga i vojne industrije, došlo je vrijeme da Europa ponovno prihvati činjenicu da je sama odgovorna za svoju sigurnost.
Nije da Europa nema dovoljno sredstava i tehnološke moći da to učini. Problem je u političarima kojima su donedavno oružane snage bile nepotreban trošak. I koji su puno radije novac trošili na socijalne programe kupujući tako glasove. Problem je i što teške odluke nisu u opisu radnog mjesta velike većine trenutnih europskih vođa.
Suvremeno oružje samo po sebi nije dovoljno za pobjedu
Jedna od neophodnih mjera jačanja europskih snaga je povećanje proračunskih izdvajanja barem na 2% BDP-a. To bi trebalo osigurati dovoljno novca za financiranje velikih vojnih programa kao što je razvoj borbenog aviona šeste generacije i novog europskog tenka.
Međutim, iskustva rata u Ukrajini pokazala su da suvremeno oružje samo po sebi nije dovoljno za pobjedu. Putin je na velikoj godišnjoj konferenciji za novinare rekao da se u Ukrajini trenutno nalazi 617 tisuća vojnika. Ruski ministar obrane Sergej Šojgu još je početkom ove godine najavio značajno povećanje brojnosti ruske vojske, s 900 tisuća koliko je imala u veljači 2022. na 1.5 milijuna tijekom 2024. godine.
U trenutku početka ruske agresije u veljači 2022. ukrajinska vojska imala je manje od 200 tisuća vojnika. Bivši ministar obrane Oleksij Reznikov je još u srpnju 2022. rekao da ukrajinska vojska ima oko 700 tisuća pripadnika te kad se pribroje Nacionalna garda, Pogranična garda i specijalne snage policije, brojka se penje na milijun.
Europske vojske nemaju vojnika
Nije tajna da je nedostatak ljudstva jedan od najvećih problema europskih vojski. Vojni poziv odavno više nije atraktivan. Tim prije jer su europske stope nezaposlenosti vrlo male. Maćehinski odnos politike prema oružanim snagama samo je još više potaknuo taj trend.
Kako za svaki problem postoji rješenje, tako postoji i za ovaj – vraćanje obveze služenja vojnog roka. Njemački ministar obrane Boris Pistorius ponovno je pokrenuo to pitanje u intervjuu danom najčitanijem njemačkom tjedniku Welt am Sonntag.
To nije prvi put da se Pistorius bavi tom temom. Početkom ove godine, nakon što je Pistorius govorio o kadrovskim problemima Bundeswehra, provedene ankete pokazale su da se s njegovom idejom povratka obveze služenja vojnog roka slaže čak 61% Nijemaca. Na njegovu žalost, puno veću potporu za ponovno uvođenje obveze služenja vojnog roka Pistorius je dobio od opozicijskih demokršćana nego od njegove crveno-žuto-zelene koalicije. Bundeskanzler Olafa Scholza čak je svom ministru obrane zabranio da više javno poteže tu temu.
Guranjem pod tepih problem nije nestao, već je narastao. I bit će tim veći nakon što novi borbeni sustavi počnu stizati u postrojbe koje već sada nemaju dovoljno ljudstva. Stoga, ako želi biti imalo odgovoran, ministar Pistorius nema drugu opciju nego ponovno otvoriti to pitanje. Bez obzira na reakcije Scholza.
Njemačka gleda švedski sustav obveznog vojnog roka
Ovog puta Pistorius je otišao korak dalje te predložio konkretno rješenje - švedski sustav vojne obveze. Doduše, Pistorius nije siguran da bi švedski model potpuno razriješio problem nedostatka osoblja, ali bi ga barem ublažio.
Kakav je švedski sustav? U Švedskoj je vojna obaveza ukinuta 2010. godine, ali je, zbog zaoštravanja odnosa s Rusijom, vraćena 2018. Osnovu oružanih snaga čine profesionalci, a vojna obveza služi za formiranje ratne pričuve. Najveća specifičnost je način odabira ročnika. Svi mladići i djevojke dužni su popuniti online upitnik Agencije za novačenje.
Na osnovu ankete, podataka o zdravstvenom stanju i stručnoj spremi, vojska bira ljude koji im odgovaraju. Priznaje se pravo na priziv savjesti, no zbog modela novačenja, to je samo pro forme. Od 90 tisuća mladića i djevojaka koji svake godine postaju punoljetni, oko 13 tisuća se poziva na testiranje u agenciju za novačenje, koja bira četiri tisuće fizički i psihički najsposobnijih. Ostali koji nisu pozvani ili prošli test, nemaju nikakve obveze.
S obzirom na to da se od 90 odaberu tek četiri tisuće onih koji su pokazali najviše interesa i volje, taj je način služenja vojnog roka zapravo dobrovoljan. Vojni rok traje od 4 do 12 mjeseci ovisno o grani i rodu vojske. Nakon odsluženja, oni se većinom raspoređuju u Hemvärnet (Nacionalnu gardu), koji ima oko 22 tisuće pripadnika.
S obzirom na to da u Njemačkoj svake godine oko 800 tisuća mladića i djevojaka postane punoljetno, primjena švedskog principa omogućila bi novačenje nekoliko desetaka tisuća ročnika. Ako bi se pritom primijenili sveobuhvatniji kriteriji nego u Švedskoj, taj bi broj mogao biti između 50 i 100 tisuća. Za početak vrlo prihvatljivo.