NASA već dugo ističe kako je njezin program istraživanja Mjeseca Artemis zamišljen kao odskočna daska za slanje astronauta na Mars. Dužnosnici agencije tvrde da ne možemo ići izravno na Crveni planet jer još nemamo tehnologiju niti dovoljno istraživanja o tome kako održati ljude na životu tijekom misije koja je do 200 puta udaljenija od Mjeseca i uključuje izloženost opasnim razinama zračenja, piše CNN.
Zbog toga će svaki dio tehnologije razvijen za Artemis predstavljati važan podatak koji će koristiti projektanti misija na Mars. Baza na Mjesecu s vremenom će postati pozornica na kojoj će NASA testirati niz novih alata, poput načina prikupljanja i korištenja resursa u svemiru, te isprobavati samostalne sustave za održavanje života.
U sklopu misije Artemis II, letjelica Orion testirat će ponašanje svog toplinskog štita pri povratku u Zemljinu atmosferu brzinom od 11 kilometara u sekundi. To je znatno brže od putovanja u nisku Zemljinu orbitu, kamo su astronauti letjeli posljednjih nekoliko desetljeća.
Za putovanja na Mars, kapsule će morati izdržati još veće brzine - vjerojatno oko 13 kilometara u sekundi, što je otprilike 38 puta brže od zvuka.
NASA-ini medicinski stručnjaci također će pomno pratiti kako astronauti reagiraju na okruženje s povišenom radijacijom, koje je na putu do Mjeseca daleko opasnije nego tijekom letova na Međunarodnu svemirsku postaju. Razlog je način na koji se visokoenergetske čestice sa Sunca raspršuju u Zemljinoj orbiti.