Trump nije nagovorio Putina na primirje, što slijedi? Putin priprema veliku bitku

Foto: EPA

Nakon što je u veljači započeo mirovne pregovore telefonskim razgovorom s Vladimirom Putinom, početkom ovog tjedna američki predsjednik Donald Trump ponovno je nazvao svog ruskog kolegu. Mjeseci razgovora, javnih prepucavanja, zakulisnih pritisaka i diplomacije visokog uloga nisu značajno približili Trumpovu administraciju njezinom najavljenom cilju, okončanju rata između Rusije i Ukrajine.

Ipak, Trump je poručio da je njegov posljednji razgovor s Putinom "prošao jako dobro", te dodao da su sada Ukrajina i Rusija na potezu kako bi se dogovorile o uvjetima primirja. No posljednjih tjedana postaje sve očitije koliko su dvije strane zapravo udaljene, toliko da se proboj u pregovorima čini sve manje izglednim. Neovisni ruski portal Meduza analizira što pokazuju pregovori koji su zapeli i što bi to moglo značiti za Ukrajinu i budućnost rata.

U proteklim mjesecima pojavile su se razne teorije koje pokušavaju objasniti neobičan tijek pregovora o ratu u Ukrajini, od strateškog političkog manevriranja do nagađanja da Putin i Trump možda djeluju usklađeno kako bi ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog natjerali na nepovoljan dogovor. Ipak, najjednostavnije objašnjenje moglo bi biti da nijedna strana u sukobu zapravo ne dijeli Trumpovu očitu želju da se rat okonča pod svaku cijenu i po bilo kakvim uvjetima. I Kijev i Moskva kao da nastoje ostvariti vlastitu stratešku prednost ili barem spriječiti onu drugu stranu da je stekne.

Cilj Kijeva jest uvjeriti Trumpa da je upravo Putin, a ne Zelenski, taj koji koči mir. Ako u tome uspiju, takva bi poruka mogla dovesti do pojačane američke vojne pomoći i novih sankcija protiv Rusije. Kremlj, pak, nastoji prikazati Zelenskog kao osobu koja nije spremna na kompromis, u nadi da će se SAD povući i obustaviti vojnu potporu Ukrajini, što bi nedvojbeno koristilo Rusiji na bojištu.

Naravno, obje strane bile bi spremne na primirje, ali isključivo pod vlastitim uvjetima. Ukrajina je, zajedno sa svojim europskim saveznicima, Trumpu iznijela svoj prijedlog: zamrzavanje borbi duž sadašnje crte bojišnice, povlačenje ruskih snaga iz Harkivske oblasti i dijela Mikolajivske oblasti kod ušća Dnjepra, te predaju nuklearne elektrane Zaporižja pod zajedničku ukrajinsko-američku upravu. Kijev bi također dobio čvrsta američka sigurnosna jamstva u slučaju novog ruskog napada. Zamrznuta ruska sredstva na Zapadu koristila bi se za obnovu zemlje kao oblik ratne odštete, a sankcije Moskvi postupno bi se ukidale, ovisno o ruskom poštivanju odredbi sporazuma.

Zašto Putin ne pristaje na kompromis, a zašto Zelenski ne popušta?

Dan Reiter, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Emory i autor knjige How Wars End, kaže da se trenutno oblikuju tri moguća scenarija koji definiraju prostor za pregovore. Ukrajina bi mogla dobiti znatno veću pomoć nego pod Bidenom, mogla bi zadržati isti stupanj potpore ili bi Trump mogao potpuno prekinuti pomoć. I Kremlj i Kijev nastoje pregovore usmjeriti prema ishodu koji ide njima u korist.

U kontekstu pregovora koji sporo napreduju, najizgledniji scenarij ostaje nastavak američke pomoći na sadašnjoj razini, uz postupno smanjenje kako se budu ispunjavali ugovori iz Bidenova mandata. Malo je vjerojatno da će Europa nadoknaditi taj pad. Zemlje EU-a trenutno su fokusirane na vlastito naoružavanje i jačanje nacionalnih vojski, a ne na znatno povećanje pomoći Ukrajini. Čak i kad bi to željele, ne bi mogle nadomjestiti američke isporuke u nekoliko ključnih kategorija, poput projektila za protuzračnu obranu, sustava za napade dugog dometa i oklopnih vozila.

Koliko još dugo Ukrajina može izdržati, a koliko dugo Rusija može nastaviti ratovati?

Taktička i operativna ograničenja već dugo isključuju mogućnost većih proboja s bilo koje strane, onih presudnih napredovanja kojima bi jedna vojska potpuno nadvladala drugu. I ruske i ukrajinske snage na prvu crtu šalju tek manji dio svojih postrojbi. Ofenzive se najčešće izvode u malim jurišnim timovima od tri do deset vojnika. Nekoliko takvih skupina napada položaje koje često brani tek nekoliko desetaka ljudi.

Posljednjih su tjedana obje strane pretrpjele gubitke u ljudstvu i opremi pokušavajući probiti obrambene linije kod Torecka. Rusi su propali u pokušaju da napreduju prema južnoj periferiji Kostjantinovke, a kasnije su Ukrajinci izgubili oklopnu skupinu pokušavajući ući u središte Torecka.

Većina vojnih snaga i dalje se nalazi u pozadini, gdje upravljaju preciznim oružjem, ponajprije dronovima. Upravo ti dronovi sprječavaju obje strane da koncentriraju veće postrojbe za dublje prodore kroz neprijateljske crte. Klasične vojne taktike, opkoljavanja, duboki prodori iza linija i druge operacije kakve su viđene u prošlim ratovima, u ovim su uvjetima praktički neizvedive.

Rat dronovima

U proljeće je Ukrajina kod Pokrovska uvela novi koncept s određenim uspjehom: tzv. "dron-liniju", koncentraciju preciznog naoružanja u obliku pukovnija i brigada dronova sposobnih za napade do 10–15 kilometara iza neprijateljskih linija. Ta je taktika privremeno zaustavila rusko napredovanje prema Pokrovsku i na nekim je dionicama omogućila ukrajinske protunapade kojima su ruske jedinice potisnute. Kao odgovor, ruski zapovjednici rasporedili su vlastiti novoformirani puk dronova, koji je pomogao zaustaviti ukrajinske protunapade.

Rusija je istu taktiku još učinkovitije primijenila na području Kurska: do početka ožujka ruski su dronovi presjekli opskrbne linije ukrajinskih snaga kod Sudže, što je dovelo do sloma ukrajinske obrane na tom dijelu bojišta.

Sve šira upotreba dronova već je promijenila prirodu ratovanja. Topništvo, nekoć glavno oružje na bojištu, danas ima manju ulogu, što je ujedno smanjilo ukrajinsku ovisnost o stranim isporukama topničkih sustava i milijunima granata. No, kako ukrajinski časnici poručuju zapadnim stručnjacima, dronovi sami po sebi ne mogu nadoknaditi rusku prednost u topništvu i zračnim snagama.

Putin kreće na dva cilja u srcu Donbasa

U ratu u kojem su obje strane tehnološki izjednačene, brojčana nadmoć postaje ključna. A prema ograničenim podacima iz obje vojske, čini se da Rusija povećava prednost u ljudstvu. Sredinom 2024. broj novih ugovornih prijava u Rusiji naglo je pao. No podaci iz 37 ruskih regija (ne objavljuju ih sve) pokazuju snažan oporavak. Ako se taj trend proširi na cijelu zemlju, Rusija bi sada mogla dobivati između 1.000 i 1.500 novih ugovornih vojnika dnevno.

Istodobno, nijedna strana trenutno ne raspolaže velikim strateškim rezervama. Jedine snage koje se mogu brzo rasporediti su one oslobođene nakon bitke za Sudžu, iako su neki od tih vojnika i dalje angažirani uz granicu između ruske Kurske oblasti i ukrajinske Sumske oblasti. Ukrajinska vojska već je morala premjestiti jednu brigadu iz Sumija kako bi ojačala obranu na dijelu bojišta gdje su ruske snage probile crtu između Pokrovska i Torecka.

Taj proboj podsjeća na sličnu rusku ofenzivu od prije godinu dana sjeverozapad­no od Avdijivke, kod sela Očeretine. Napad koji je u početku izgledao sporo i bez većeg dometa s vremenom je prerastao u ozbiljan problem za Ukrajinu, što je završilo gubitkom većeg dijela teritorija oko Pokrovska, Kurahova, Vuhledara i Velike Novosilke.

Ovog puta je cilj ruskog napredovanja, čini se, aglomeracija Kramatorsk–Slovjansk, srce ukrajinskog dijela Donbasa. Malo je vjerojatno da će Rusija u nadolazećim mjesecima zauzeti cijeli teritorij koji trenutno želi Kremlj, konkretno, sve četiri ukrajinske oblasti. No novi gubici na bojištu mogli bi oslabiti ukrajinsku volju za otporom i poljuljati spremnost Zapada da i dalje podupire Kijev. To bi, zauzvrat, moglo dovesti do toga da Ukrajina bude prisiljena na mirovni sporazum koji ne bi bio sklopljen pod njezinim uvjetima.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.