HRVATSKI ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman poslao je otvoreno pismo ravnatelju njemačke televizije ZDF Thomasu Bellutu kojim osporava neke tvrdnje iznesene u trodijelnom dokumentarnom filmu "Balkan u plamenu: Jugoslavija - bačva baruta" o raspadu bivše Jugoslavije, ističući, među ostalim, da je Slovenija, a ne Hrvatska, bila pokretačka snaga samostalnosti republika.
Zanimljivo je da je Grlić Radman pismo poslao otprilike pola godine nakon prikazivanja dokumentarca, i to samo nekoliko dana nakon što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović usred izborne kampanje zatražila podršku dijaspore u Njemačkoj.
Pismo na devet stranica
"Svrha pisma je pridonijeti boljem razumijevanju važnih procesa i uzroka raspada bivše Jugoslavije te kasnijeg osnivanja novih država u srednjoj i jugoistočnoj Europi, kao i opovrgnuti niz tvrdnji iznesenih u dokumentarnom filmu te ukazati na neke nespomenute, a važne činjenice", priopćilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.
U pismu na devet stranica kojim se u 11 točaka referira na ljetos prikazani dokumentarac, Grlić Radman ispravlja tezu o tome da je pokretačka snaga samostalnosti republika bila Hrvatska te ističe da je to bila Slovenija.
"Sve do završne faze jugoslavenske krize, Socijalistička Republika Slovenija bila je pokretačka snaga u borbi za veću samostalnost republika i jasan otpor politici dominacije srpskog komunističkog vodstva na čelu sa Slobodanom Miloševićem. Budući da je komunistički režim u Hrvatskoj bio mnogo rigidniji u odnosu na onaj u Sloveniji i da je u Savezu komunista Hrvatske utjecaj Srba bio nadproporcionalan", kaže ministar.
Usporedba Tuđmana s Miloševićem
Nadalje ističe da je Hrvatska na sve načine pokušavala izbjeći oružani sukob.
"Kao de facto nenaoružana zemlja, Hrvatska poduzima sve što je u njezinoj moći kako bi izbjegla oružani sukob", piše Grlić Radman i odbacuje tvrdnju da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman prihvaćao mogućnost rata u želji za odcjepljenjem od Jugoslavije.
Također ističe da bi Beograd sigurno ustuknuo da su "međunarodna zajednica i EZ, slično kao u slučaju baltičkih država, jasnije podržale demokratski artikulirane težnje za neovisnošću Slovenije i Hrvatske, koje su bile moguće prema jugoslavenskom ustavu".
Odbacuje i ocjenu o podijeljenoj odgovornosti Tuđmana i srpskog predsjednika Slobodana Miloševića za koje se u filmu kaže da su "ideološki potpaljivači", što "ne odgovara realnosti".
"Nedvojbeno je da ni Franjo Tuđman, ni hrvatska vlada u tim teškim vremenima nisu uvijek činili sve ispravno, ali Franju Tuđmana izjednačavati sa Slobodanom Miloševićem kao 'potpaljivačem' krvavog raspada Jugoslavije znači uspoređivati ih bez uporišta u činjenicama", navodi se u pismu.
Simpatiziranje Tita
U zaključku hrvatski šef diplomacije odbacuje i pojednostavljen prikaz Tita jer se u seriji, kako kaže, "osjećaju gotovo jugonostalgični ton i simpatiziranje Josipa Broza".
On je prikazan kao superzvijezda nakon rata, kao kvazipozitivni diktator i kvazipozitivna komunistička diktatura, gdje je Tito pozitivan i karizmatičan lik koji je uspješno potiskivao stara neprijateljstva.
Grlić Radman naglašava da je Tito bio komunistički diktator koji je likvidirao građanske intelektualce različitih nazora, umjetnike, poduzetnike, nekomunističke radnike i seljake, svećenike i muslimanske vjerske vođe te demokratske političare i onemogućio razvoj slobodnog demokratskog društva.
"S našeg gledišta Tito i četrdesetpetogodišnji komunistički sustav vladavine bili su jedna od osnova za Miloševićev uspon i krvavi raspad Jugoslavije", zaključuje Grlić Radman.