Rat Amerike i Izraela protiv Irana mogao bi izazvati ozbiljne potrese u svjetskoj ekonomiji, čije bi se posljedice osjetile daleko izvan Bliskog istoka. Nafta je pritom ključni faktor, ali ne i jedini.
Sam rat i činjenica da je Iran preuzeo kontrolu nad Hormuškim tjesnacem izazvali su nestabilnost na globalnim energetskim tržištima, što se u kratkom roku odrazilo i na cijene energenata u Hrvatskoj. Cijene nafte porasle su u četvrtak na međunarodnim tržištima na 84 dolara. Podsjetimo i da su cijene prirodnog plina u Europi naglo porasle nakon eskalacije napetosti na Bliskom istoku.
Riječ je o tjesnacu koji se nalazi između Omana i Irana i povezuje Perzijski zaljev na sjeveru s Omanskim zaljevom na jugu i Arapskim morem. Svjetsko gospodarstvo uvelike ovisi o protoku nafte kroz Hormuški tjesnac, kojim prolazi oko 20 posto ukupne svjetske potrošnje nafte.
Energetski problem ne tiče se samo Hormuškog tjesnaca. Nakon napada dronom saudijska državna kompanija Saudi Aramco privremeno je zatvorila svoju najveću domaću rafineriju u Ras Tanuri, kapaciteta oko 550.000 barela nafte dnevno, jednu od ključnih za izvoz nafte iz Saudijske Arabije.
Istodobno je Katar, drugi najveći svjetski proizvođač ukapljenog prirodnog plina, zaustavio proizvodnju LNG-a u velikom kompleksu Ras Laffan nakon napada na energetska postrojenja.
Reuters u analizi navodi da bi globalno tržište nafte moglo apsorbirati udarac ako poremećaji potraju samo nekoliko dana. No ako se sukob nastavi i poremećaji potraju, razmjeri zastoja u opskrbi mogli bi dovesti do dugotrajnog poremećaja globalnog naftnog sustava.
Saad Sherida al-Kaabi, katarski ministar energetike, upozorio je da bi rat na Bliskom istoku mogao "srušiti svjetska gospodarstva", predviđajući da bi svi izvoznici energije iz Perzijskog zaljeva u roku od nekoliko tjedana obustavili proizvodnju, što bi cijenu nafte poguralo na 150 dolara po barelu.
Sve to vezano uz energetiku važan je, ali samo jedan dio priče o tome kako ovaj rat utječe na svjetsku ekonomiju. Posljednjih dana Iran je dronovima i balističkim projektilima napadao različite ciljeve u regiji, među kojima su naftne platforme, rafinerije, zračne luke, luke, hoteli i trgovački brodovi. Jasno je da se tako ugrožavaju ključne točke globalne trgovine i logistike.
Foreign Policy navodi da je ovaj sukob daleko od još jednog rata u Perzijskom zaljevu te ističe kako je riječ o prvom sukobu od Drugog svjetskog rata koji izravno pogađa gradove i infrastrukturu koji služe kao ključna središta globaliziranog gospodarstva.
Analiza tvrtke Kpler pokazuje da su zbog krize u Hormuškom tjesnacu deseci kontejnerskih brodova ostali zarobljeni unutar Perzijskog zaljeva ili čekaju prolaz, dok su mnoge brodarske kompanije već počele preusmjeravati rute, što prijeti ozbiljnim poremećajima u globalnim opskrbnim lancima.
Među pogođenim infrastrukturnim točkama našla se i luka Jebel Ali u Dubaiju, koja je zbog toga privremeno obustavila rad. Riječ je o najvećoj kontejnerskoj luki na Bliskom istoku i jednoj od deset najaktivnijih kontejnerskih luka na svijetu.
P atforma za analizu tržišta brodskog prijevoza Xeneta poručuje: "Eskalacija sukoba na Bliskom istoku stvara neposrednu neizvjesnost za lance opskrbe, pri čemu se kretanje brodova mijenja iz sata u sat, a brodari moraju upravljati teretom koji možda više neće stići u predviđene luke."
I zračna luka Dubai, drugo najprometnije svjetsko čvorište, privremeno je obustavila letove nakon niza iranskih raketnih napada na zaljevske arapske države. Riječ je o jednom od ključnih globalnih zrakoplovnih središta, zajedno s aerodromima u Dohi i Abu Dhabiju, koji zahvaljujući svojoj lokaciji unutar osam sati leta povezuju čak dvije trećine svjetskog stanovništva.
Uz putnički promet, zračne luke u Perzijskom zaljevu vitalne su veze i za zračni teretni promet, opslužujući oko 10 posto globalnog obujma.
Foreign Policy ističe da su snažni tokovi energije i robe kroz države Perzijskog zaljeva potaknuli razvoj moćnog uslužnog i financijskog sektora u regiji. Dubai je također središte brojnih nebankarskih financijskih institucija i tvrtki za prijenos novca. Kroz grad prolazi i oko 15 posto svjetske trgovine zlatom.
Foreign Policy podsjeća i da su zaljevske države posljednjih godina koristile izravna ulaganja ne samo za privlačenje stranog kapitala, nego i za ostvarivanje svojih geopolitičkih ciljeva. Sedam najvećih državnih investicijskih fondova u regiji činilo je čak 43 posto ukupnog kapitala koji su državni investitori uložili diljem svijeta u 2025. godini, odnosno oko 126 milijardi dolara.
Jasno je da rat ugrožava sve te tokove. Proizvodnja je poremećena u ključnim energetskim postrojenjima, dok je brodski promet kroz Hormuški tjesnac pao na tek petinu uobičajenih razina. Zračni promet također je teško pogođen, više od 70 posto letova prema UAE-u, Kataru i Bahreinu otkazano je od ponedjeljka. Istodobno su burze u regiji zabilježile pad ili obustavu trgovanja, a usporilo je i važno tržište zlata u Dubaiju.
Financial Times piše da najbogatije arapske države razmatraju mogućnost preispitivanja svojih ulaganja u inozemstvu kako bi ublažile financijski pritisak uzrokovan ratom između SAD-a i Irana. Budući da su njihovi državni fondovi među najvećim investitorima u svijetu, a lani su obećali ulaganja od stotine milijardi dolara u SAD, takav potez mogao bi predstavljati politički pritisak na administraciju Donalda Trumpa.
Posljedice bi se mogle osjetiti u cijelom svijetu. Inflacija potrošačkih cijena u SAD-u mogla bi porasti s 2,4% u siječnju na 3% do kraja godine, poručuje Goldman Sachs. Rat dolazi u posebno teškom trenutku za Kinu, koja je u četvrtak postavila najniži cilj gospodarskog rasta u desetljećima, donosi CNN.
U Europi, koja nakon ruske invazije na Ukrajinu sve više oslanja na uvoz energenata iz regije Perzijskog zaljeva. Velika Britanija, Italija, Belgija i Poljska posebno ovise o uvozu LNG-a koji prolazi kroz Hormuški tjesnac, prema podacima američke Uprave za energetske informacije.
Oxford Economics očekuje da će sukob povećati inflaciju u eurozoni za 0,3 do 0,5 postotnih bodova u 2026. godini, pomaknuvši je na oko 2,3 posto. Goldman Sachs također procjenjuje da bi više cijene energije smanjile gospodarski rast za 0,1 do 0,2 postotna boda ove godine u eurozoni, Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj i Švicarskoj.
Goldman Sachs procjenjuje i da bi Europska središnja banka u drugoj polovici 2026. mogla dvaput povećati kamatne stope za po 0,25 postotnih bodova, ako rast cijena energije potakne dodatni rast temeljne inflacije.
Zajednički zaključak analitičara je da bi utjecaj eskalacije rata mogao biti posebno izražen u Europi, dijelom i zato što kontinent nema značajne vlastite zalihe prirodnog plina.
Ekonomist Daniel Stelter upozorava za Euronews i da bi već strukturno slab euro zbog niskog rasta, visokog duga i političkih neslaganja bio pod dodatnim pritiskom jer bi kapital tekao u dolarske investicije koje se smatraju sigurnima".
Najgori scenarij za euro dogodio bi se u slučaju trajne regionalne eskalacije na Bliskom istoku s masovnim poremećajima u opskrbi energijom koji bi pogodili Europu, predviđanja su analitičara.