Recite to obućom

SVI ONI koji su se vremenom navukli na Facebook sada su prokleti profilom koji pohode stotinjak puta dnevno i na dnevnoj su bazi zatrpani tisućama zahtjeva za ulazak u raznorazne grupe koje na ovaj ili onaj način pozivaju na rušenje Vlade ili grupe koje su koncipirane kao podrška onima koji su nešto učinili, javno istupili protiv sistema ili ukazali na određene probleme što su u konačnici platili poslom.

U prvu grupu spadaju nešto ozbiljniji pozivi već "provjerenih" organizatora koji okupljaju veći broj članova i u idealnoj bi situaciji mogli izroditi prosvjed koji će započeti mirnim okupljanjem i eskalirati u ulično nasilje. Nema programa već samo želja organizatora da organiziranu skupinu lako uvredljivih i bahatih nesposobnjakovića nazovu "bandom lopovskom" iako tu praksu s užitkom upražnjavamo na dnevnoj bazi.

U drugu skupinu spadaju oni koji ne pozivaju na ništa konkretno ili vas zovu da date podršku natpisu s majice. Nije najjasnije što se takvim potezima želi postići jer u takvim je grupama rijetko kada elaborirano koji je konačni ishod internetskog okupljanja ljudi koji podjednako oduševljeno reagiraju na smjenjivanje postojeće političke garniture i snimku penisa Lady Gaga. Ovdje se ne može točno odrediti je li ideja organizirati neki prosvjedni skup ili konstatirati da je desetak tisuća Hrvata spremno ljutito kliknuti na "join the group".

Ovo su revolucionarni spamovi

Nacija ljutitih "klikača" iliti virtualnih prosvjednika uglavnom i radi samo to jer vjerojatno osjećaju da su učinili nešto značajno jednim klikom. Ovo su revolucionarni spamovi i ako ne mislite učiniti nešto značajno osim izdrkavati se na internetu hineći zabrinutost za trenutnu situaciju, bolje koristite Facebook za Mafia Wars i ostala sranja jer većina tih poziva na ustanak nema veću vrijednost od prosječnog "lanca sreće" ili Power Point prezentacija u kojoj patetične budaletine citiraju Marqueza vjerujući da su učinili nešto relevantno za dobrobit čovječanstva.

Ono što se ovakvim glupostima radi jest relativiziranje ciljeva. Bunit ćemo se protiv svega, ali nikada nećemo učiniti nešto konkretno. U javnim istupanjima svi su pomirljivi i oprezni iako duboko u sebi svi jako dobro znamo da nam trebaju neredi koji bi bili najbolji odraz onoga što se u državi odigrava.

"Čovjek s majicom"

No, sve je to "soooo last week" jer dok ste prošlog tjedna podršku davali Hrvoju Appeltu, ovaj tjedan to činite za "čovjeka s majicom".

I ovo nikako nije usmjereno protiv čovjeka koji je obukao majicu jer majica je u najmanju ruku simpatična, ali to nije potez narodnog heroja već oblačenje za posao. Prestanite se koncentrirati na jebenu majicu, stvarati organizirane podrške majici i veličati natpise s majica jer to samo pokazuje da će jebanje opisano na majici trajati još dugi niz godina. Žalosno je što živimo u državi u kojoj je majica fenomen i u kojoj se narod, zajedno sa svojom unezvijerenom premijerkom, bavi takvim glupostima.

Majica čak nije ni posebno značajan "statement" (očito je da je engleski baš "in") i od sličnih se razlikuje samo po tragikomičnom potezu Jadranke Kosor. Majica je majica. Obična crna majica sa običnim natpisom.

Ništa ne kaže "loše je" kao cipela koja velikom brzinom leti prema vašoj glavi

Situacija bi bila puno drugačija da se Ivan Cvirn kojim slučajem koncentrirao na drugi odjevni predmet kao, primjerice, irački novinar koji je obućom odlučio bivšem predsjedniku Bushu dati do znanja što misli o njegovoj politici. A to je svakako poruka koja im se neće svidjeti. 

Jer ništa ne kaže "loše je" kao cipela koja velikom brzinom leti prema vašoj glavi.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Pročitajte više