NOVO istraživanje utjecaja letećih kukaca na električna polja u atmosferi pokazalo je da mahanje mnoštva sićušnih krila može naelektrizirati zrak na sličan način kao i uskovitlani oblaci tijekom oluje.
To ne znači da se trebamo početi brinuti zbog moguće naelektrizirane pošasti skakavaca, već da bismo prilikom izrade modela lokaliziranih uzoraka u atmosferskom električnom polju trebali uzeti u obzir i biološke fenomene.
Ako bismo pogledali pobliže atome koji čine prašinu, vlagu i dijelove tijela insekata, vidjeli bismo da se njihovi elektroni tresu poput sitniša u džepu nekoga tko je odlučio otići na jutarnje trčanje, piše Science Alert.
Ako trešnja postane dovoljna jaka, mogu se izbaciti negativno nabijene čestice, pri čemu dolazi do razlike koja se naziva gradijent potencijala. Tijekom oluje male čestice leda koje se uzdižu na stupovima zraka mogu se trljati o veće fragmente koji padaju prema tlu, generirajući naboje koji povećavaju gradijente potencijala između vrhova oblaka, dna oblaka i tla.
Iako ne možemo vidjeti samo nakupljanje naboja, možemo primijetiti posljedice. Nakon što gradijent dosegne kritičnu točku, formiraju se ionizirani kanali te dolazi do uravnotežavanja sustava u naletu koji vidimo kao munju.
Čak i ako se ne pojavi munja, zone suprotnih naboja mogu utjecati na kretanje iona, uključujući razne zagađivače i čestice prašine.
Različiti čimbenici mogu odrediti veličinu i položaj gradijenta potencijala, od kretanja oblaka do oborina, no do sada nitko nije promatrao kako na taj fenomen utječu biološke pojave.
"Uvijek smo gledali kako fizika utječe na biologiju. U jednom smo trenutku shvatili da bi biologija također mogla utjecati na fiziku. Zanimalo nas je kako različiti organizmi koriste statička električna polja koja se nalaze gotovo posvuda u okolišu", rekao je biolog Ellard Hunting sa Sveučilišta Bristol u Velikoj Britaniji.
Posljednjih godina smo shvatili da kukci i drugi beskralješnjaci mogu imati naboje s malenim potencijalom u odnosu na okolnu atmosferu. Mladunčad pauka možda čak koristi taj trik kako bi se lansirala u visine.
Ali nikada nije izmjereno kako izgleda ovaj maleni potencijal u rovovima. Stoga su Hunting i njegovi kolege promatrali rojeve pčela na Veterinarskom fakultetu u Bristolu.
Koristeći se detektorom električnog polja, pratili su gradijent potencijala letećeg roja. Tijekom trominutnog leta gradijent se iznad pčela podigao do 100 volti po metru.
Kasnijom analizom su potvrdili da je napon bio povezan s koncentracijom roja, zbog čega su znanstvenici uspjeli pouzdano predvidjeti kako određeni broj pčela koji prolazi kroz neko područje može utjecati na naboj atmosfere.
Zatim su te izračune primijenili i kod drugih kukaca. Kada su naboje skakavaca povećali na roj koji bi se mogao okarakterizirati kao pošast, izračunali su da značajan broj njih potencijalno može generirati gustoće naboja poput onih u grmljavinskim olujama.
Istraživanje naziva Observed electric charge of insect swarms and their contribution to atmospheric electricity objavljeno je u časopisu iScience.