PROŠLO je više od dva tjedna od jednog od najjezivijih ratnih zločina - a znamo da kandidata nije manjkalo - u ratu u Ukrajini. Rusija i Ukrajina i dalje se međusobno optužuju za njega. Znamo li danas dovoljno da možemo reći tko je zaista kriv za napad?
Podsjetimo, riječ je o napadu na zatvor, odnosno kaznenu koloniju u selu Olenivka u okupiranom dijelu ukrajinske Donjecke oblasti, koji se dogodio u noći s 28. na 29. srpnja.
Separatisti iz samoproglašene Donjecke Narodne Republike objavili su da su u artiljerijskom napadu ubijena 53 ukrajinska ratna zarobljenika, a još 75 ranjeno. Za masakr ukrajinskih vojnika, koji su po svemu sudeći ubijeni dok su spavali, okrivio je ukrajinsku vojsku.
“Vojno-političko vodstvo Ukrajine se očito odlučilo riješiti nepotrebnog tereta", objasnio je separatistički glasnogovornik navodni motiv ukrajinske strane, dok je glasnogovornik ruskog ministarstva obrane Igor Konašenkov izjavio da je cilj napada, navodno izvršenog američkim višestrukim raketnim sustavom HIMARS, bio "pokušaj zastrašivanja ukrajinskih oružanih snaga da se ne predaju".
Drugi motiv je, po ovom narativu, bio ušutkavanje samih zarobljenika, kako ne bi mogli na sudu priznati ratne zločine koje su navodno počinili nad civilima u obrani Mariupolja. Ruski propagandisti su, prigodno, u danima prije masakra počeli objavljivati snimke na kojima zarobljenici priznaju da su vršili zločine nad civilima za što su dobili izravnu naredbu od ni manje ni više nego predsjednika Volodimira Zelenskog.
>> Ukrajina: Nismo mi ubili azovce u zatvoru, nego Rusi. Znamo i zašto
Ukrajina ih zove herojima obrane Mariupolja, Rusija nacistima i teroristima
Dakle, uvjeravaju nas Rusi, Ukrajina je odlučila eliminirati vojnike koje slavi kao junačke branitelje koji su gotovo tri mjeseca odolijevali daleko nadmoćnijim agresorima, najprije na ulicama grada, a na kraju iz čeličane Azovstal koju su pretvorili u neosvojivu utvrdu, dok u svibnju nisu dobili naredbu o predaji s najviše razine u Kijevu.
U isto vrijeme, rusko veleposlanstvo u Londonu na Twitteru je objavilo da "borci Azova zaslužuju biti pogubljeni, ali ne vatrenim oružjem, nego vješanjem”, jer “nisu pravi vojnici i zaslužuju ponižavajuću smrt".
Ukrajinci su, očekivano, odbacili ovu optužbu i okrivili rusku stranu za napad. Zelenskij ga je nazvao "namjernim ruskim ratnim zločinom" za koji je ukrajinska vojska ustvrdila da je cilj bio “sakriti mučenje i ubojstva zarobljenika".
Sama bojna Azov, koju Rusija zove nacistima i teroristima, objavila je videoporuku svog v.d. zapovjednika, bojnika Mikite Nadtočija, koji je opisao napad kao “čin javne egzekucije”. Dodao je da Azov "već otkriva imena egzekutora i organizatora egzekucije” te da će ih naći gdje god da se nalaze, a da će “Ukrajina kao država osigurati pošteno suđenje i kaznu" za ovaj ratni zločin.
Američki HIMARS ili ruska termobarična bomba?
Savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihajlo Podoljak objavio je pak 31. srpnja satelitske fotografije za koje tvrdi da dokazuju da je eksplozija došla iz same zgrade zatvora te da se radilo o ruskoj termobaričnoj bombi. Isto je dan kasnije ponovio i ukrajinski državni odvjetnik Andrej Kostin - barem prema “preliminarnim zaključcima”, kako je naveo.
Termobarične ili vakuumske bombe su, podsjetimo, zloglasno rusko oružje čija detonacija isisava kisik iz zraka, ali i pluća žrtava, i proizvodi eksploziju izuzetno visoke temperature. Njegovo korištenje na bojištu u Ukrajini već je dokumentirano u više navrata, pa tako i u napadu na Azovstal.
Po riječima zapovjednika Azova, Rusi su ustvari upotrijebili RPO-A Šmel, vrstu termobaričnog bacača plamena koji proizvodi eksplozivnu vatrenu kuglu koja plane u zraku. Reportaže ruske televizije iz potpuno spaljenog zatvora, pri čemu se na nekim snimkama vide i spaljeni ostaci zatvorenika, nisu nužno u kontradikciji s tvrdnjama Ukrajinaca.
Upozoravamo da je sljedeća snimka uznemirujuća!
Ruski reporteri pokazali su na mjestu napada i ostatke projektila kakav ispaljuje HIMARS, sakupljene i poslagane na klupi, kao dokaz da su Ukrajinci ti koji su pogodili zatvor. No kako je američki CNN utvrdio u svojoj opsežnoj analizi snimki i fotografija s mjesta zločina, šanse da je napad zaista izveden HIMARS-om praktički su nemoguće, a službena ruska verzija događaja najvjerojatnije fabricirana.
Zgrada raketirana, a zidovi ostali stajati?
U kazneno-popravnoj koloniji kod Olenivke, naselja koje je pod kontrolom ruskih separatista od 2014., smješteno je više od tisuću ukrajinskih zatvorenika. To je samo jedan od zloglasnih filtracijskih logora u koje okupatori dovode i vojnike i "sumnjive" civile prije nego što ih transferiraju dalje, često u samu Rusiju.
No oko 200 zatvorenika je krajem srpnja, prema dostupnim informacijama, najednom preseljeno iz zgrada u kojima su se nalazili s ostatkom zatvorenika u istočnom dijelu logora, u odvojenu zgradu u zapadnom dijelu logora.
>> Rusi su ukrajinske vojnike odveli u filtracijski logor: "To je pakao"
Na društvenim mrežama se, nakon napada, pojavila snimka zatvorenika iz Olenivke, no nemoguće je reći radi li se o onima koji su prebačeni i potom stradali u napadu ili o onima koji su ostali u drugom dijelu kampa.
Iz fotografije i snimki zatvorske zgrade u kojoj je izbio požar očigledno je da su njeni zidovi od betonskih cigli ostali stajati, a čak se ni tanki limeni krov nije u potpunosti urušio. Na fotografijama zgrada pogođenih HIMARS-om i sličnim višestrukim raketnim sustavima uništenje je u pravilu daleko veće.
“Na tim snimkama nigdje nema kratera, kreveti se nisu pomaknuli, stupovi su neoštećeni, ali vidljiva je ogromna šteta od požara. Da je to bio navođeni višestruki raketni sustav, vidjeli biste razrušene stropove i zidove, tijela raznesena. Postoji malo ili nimalo znakova značajne štete od eksplozije na građevinama ili tijelima", komentirao je za CNN ekspert za oružje Chris Cobb-Smith.
Usto, kako su primijetili mnogi analitičari, iz ukrajinske je perspektive prilično besmisleno trošiti skupocjeno streljivo HIMARS-a s dometom do 75 km za napad na metu koja je samo 15 km udaljena od linije fronte i koju su mogli gađati starim raketnim sustavima Grad. A rusko držanje ratnih zarobljenika toliko blizu fronte u svakom slučaju predstavlja kršenje članka 19 Ženevske konvencije koji predviđa da se zarobljenici evakuiraju “dovoljno daleko od bojišta da više ne budu u opasnosti”.
Ruski vojnik i majka zarobljenika: Nije uopće bilo pogotka projektila
Neobično je i to što je ruski glasnogovornik Konašenkov izjavio da je u napadu ozlijeđeno osam čuvara, što su demantirali sami separatisti koji su naveli da nijedan čuvar, što je nevjerojatno, nije ozlijeđen.
Ina Zatolaka, majka jednog od vojnika zatvorenih u Olenivki, kazala je za CNN da su se ona i druge majke čule sa svojim sinovima nakon napada te da su im potvrdili da uopće “nisu čuli udar rakete”.
To se poklapa i s navodnim telefonskim razgovorom dvojice ruskih vojnika koji je Ukrajinska sigurnosna služba (SBU) presrela i objavila snimku na kojoj jedan vojnik priznaje drugom da su Rusi “sami uništili vojarnu” i da je 200 pripadnika Azova dva dana ranije prebačeno u drugu zgradu.
Te večeri su, priča dalje, iz blizine ispaljene tri plotuna raketa iz Grada, za što sugerira da je bio samo paravan, a prilikom tri eksplozije koje su se potom čule “prozori nisu razbijeni, nije bilo znakova tipičnog pada granate ili nečeg sličnog - nikakvog zvižduka, ničega."
“Uglavnom, sve je namjerno namješteno. Tu su bili i neki bolničari koji su bili s nama, koji su otišli, oni su rekli, ‘ljudi, oni će vas ubiti’”, otvoreno kaže ovaj vojnik na snimci čiju je autentičnost, doduše, nemoguće provjeriti.
Rusi iskopali grobove prije masakra?
Supruga još jednog zarobljenika posvjedočila je za CNN da su u drugu zgradu prebačeni oni zarobljenici “koji su bili opasni i koji su se bunili”. A na satelitskim snimkama kampa se, kako je primijetio Eliot Higgins iz istraživačko-novinarske organizacije Bellingcat, vide i mogući svježe iskopani grobovi, nastali desetak dana prije masakra.
Anonimni ukrajinski dužnosnik izjavio je pak za CNN da se napad dogodio neposredno prije nego što se trebala izvršiti razmjena ukrajinskih i ruskih zarobljenika. Humanitarna volonterka Ana Voroševa i bivši zarobljenik Evhen Maliarčuk, koji su pušteni iz Olenivke, također su posvjedočili da su Rusi redovito ispitivali i pritom mučili i tukli zatvorenike, da su ćelije bile pretrpane (50 u ćeliji za 10 ljudi) i da nije bilo dovoljno vode i hrane.
“Govorimo o apsolutnom zlu”, rekla je Voroševa i za britanski Guardian o zatvoru u kojem je i sama bila od ožujka do početka srpnja: “Rusija nije željela da ostanu živi. Sigurna sam da su neki od 'poginulih' u eksploziji već bili leševi. Bio je to zgodan način da se prikrije činjenica da su mučeni do smrti.".
Da iza napada u Olenivki stoji ruska strana, zaključio je i američki nevladini Institut za ratne studije (ISW) u svojoj analizi. Satelitske i druge snimke s mjesta događaja, tvrdi ISW, pokazuju da je napad oštetio samo jednu zgradu, nije srušio zidove te zgrade i nije ostavio nikakve kratere od projektila u blizini, što “vrlo snažno sugerira da je uništenje zatvora bilo rezultat ili preciznog udara ili interno postavljenog zapaljivog sredstva ili eksploziva”.
Steven Seagal umjesto Crvenog križa
Rusija je tih dana obećala da će dozvoliti pristup stručnjacima UN-a i Crvenog križa koji bi trebali provesti neovisnu istragu na mjestu zločina. Ekspertni tim Crvenog križa, prema izjavi glasnogovornika Oleksandra Vlasenka koju je u ponedjeljak prenio Kyiv Independent, još uvijek nije dobio pristup mjestu zločina, što je znakovito.
Crveni križ je posljednji put posjetio zatvor u Olenivki u svibnju, no i tada je posjet bio prekratak, nisu mogli obići cijelu lokaciju niti razgovarati s preživjelim zatvorenicima bez prisutnosti ruskih vojnika, požalio se Vlasenko.
Umjesto Crvenog križa, Rusi su na mjesto zločina doveli američkog glumca Stevena Seagala, poznatog po svojim simpatijama i bliskim vezama s režimom Vladimira Putina (zbog čega je dobio i rusko državljanstvo), navodno kako bi snimio dokumentarni film o ratu. Seagal je, predvidljivo, za ruske medije ponovio režimsku tezu da su Ukrajinci raketirali zatvor američkim HIMARS-om.
Posebno je jeziva ironija tvrdnja da je Ukrajina, a ne Rusija izvela ovaj okrutni zločin - iako je samo dan ranije na društvenim mrežama osvanula snimka na kojoj ruski vojnik kastrira i potom likvidira ukrajinskog ratnog zarobljenika. Ako su Rusi zaista pobili ukrajinske zarobljenike i onda to pokušali podvaliti Ukrajincima, a čini se da jesu, to bi bilo sasvim u skladu s onim što smo od njih vidjeli dosad.