U glavnom gradu Njemačke traje sanacija posljedica golemog kvara na električnim mrežama koji je paralizirao život u okrugu Steglitz-Zehlendorf.
Uzrok nestanka struje bila je ciljana diverzija za koju su odgovornost preuzeli lokalni radikali. Dok se stanovnici Berlina oporavljaju od šoka, ukrajinski migranti, s iskustvom života u ratnim uvjetima, organizirali su centre podrške za lokalno stanovništvo.
Incident se dogodio 3. siječnja kada su zapaljeni visokonaponski kabeli u jednoj od elektrana. Zbog požara je bez opskrbe električnom energijom i grijanja ostalo oko 45 tisuća kućanstava i više od 2 tisuće komercijalnih objekata.
Već sljedećeg dana ljevičarska radikalna skupina "Vulkan" objavila je pismo priznanja. Svoje su postupke počinitelji nazvali prosvjedom protiv "pohlepe za energijom" i rastućeg utjecaja tehnoloških korporacija. Agencije za provedbu zakona sklonije su verziji o autentičnosti ove izjave.
Lijevi ekstremisti, oštetili su odjednom pet (!) visokonaponskih dalekovoda naponske razine 110 kV, koji su osiguravali isporuku snage iz termoelektrane Lichterfelde. Odmah se isključilo desetak vodova niže naponske razine (10-30 kV). Istovremeno su oštećeni toplovodi i vodovodne mreže – jer je sve položeno u istom kabelskom kanalu. Rezultat – jugozapadni dio Berlina u blackoutu, 45 tisuća kućanstava ostalo je bez struje, djelomično bez topline i vode, i to usred zime.
Energetska tvrtka Stromnetz Berlin predviđa da će radovi na popravku trajati do 8. siječnja. Gradske vlasti pozivaju pogođene građane da se privremeno presele kod poznanika ili iskoriste hitna skloništa uspostavljena u koncertnim dvoranama i drugim javnim mjestima.
Za mnoge Nijemce situacija je bila pravi potres. Lokalni stanovnici, navikli na stabilnost, pokazali su se nespremnima na svakodnevne poteškoće: nedostatak svjetla, interneta i mobilne veze izazvao je zbunjenost.
Ukrajinka Olga Danik, koja u Njemačkoj živi već 13 godina, napominje da se sličnog kolapsa u Berlinu ne sjeća.
"U 13 godina nikada se ništa slično nije dogodilo — svi su Nijemci šokirani. Probudili smo se ujutro, krenuli kuhati kavu, čaj — a struje nema… Mnogima uopće nije radila mobilna mreža — pisala sam svojim susjedima, ali nitko nije odgovarao", priča ona za Radio Slobodnu Europu.
Za razliku od Nijemaca, ukrajinske izbjeglice situaciju su prihvatile znatno mirnije. Iskustvo proživljenih blackouta u Ukrajini omogućilo im je brzu prilagodbu: zalihe svijeća, prijenosnih baterija (powerbankova) i vještina kuhanja bez struje pokazali su se korisnima. Neki su Nijemci čak doživjeli isključenje kao početak rata, strahujući od ruskog napada.
Kao odgovor na krizu, ukrajinska zajednica pokazala je visoku razinu samoorganizacije. Ukrajinsko-njemački centar AdlerA e.V., koji inače pomaže izbjeglicama, pretvorio se u improvizirani "centar nesalomljivosti" za sve stanovnike okruga. Zahvaljujući tome što se zgrada centra napaja s drugog voda, ondje je ostala opskrba strujom.
Suosnivačica centra Oksana Orel kaže da usluge centra aktivno koriste i Ukrajinci i Nijemci. Ljudi dolaze napuniti telefone, popiti topli čaj ili pripremiti hranu za djecu, budući da su u mnogim stanovima ugrađeni električni štednjaci.
"Nijemci su rekli da bi u normalnoj situaciji ovaj popravak trajao četiri do pet tjedana. Ukrajinci pišu na društvenim mrežama da kod nas energetičari popravljaju mrežu pod granatama — i ljudi imaju struju i toplinu. I šale se da naše ljude treba dovesti ovamo kako bi ih naučili", komentira Oksana Orel.
Diverzija u Berlinu i njezine posljedice zaslužuju posebnu pozornost jer su tipična ilustracija europske "krhkosti". Već je očito da takve diverzije za Europu, nažalost, riskiraju postati svakodnevica.
Dugogodišnji europski model upravljanja energetskim sustavima, optimiziran za stabilne uvjete i nisku razinu fizičkih prijetnji, danas se pokazuje ranjivim pred prijetnjom kriza, napada i diverzija. Ono što se smatralo logikom učinkovitosti, ekonomske svrhovitosti i sigurnosti u mirnodopsko vrijeme, u novoj stvarnosti postaje izvor dodatnih rizika.
To ne znači da su Europljani "slabi" i da "ništa ne razumiju". To znači da Europa i Ukrajina imaju zajednički niz zadataka koje moraju riješiti.
Europski energetski sustav desetljećima je građen na principima ekonomske svrhovitosti i mirnodopskog vremena.
U Berlinu i većini povijesnih prijestolnica Europe arhitektura mreža postavljena je još početkom 20. stoljeća.
Zlatni standard pouzdanosti — princip N-1 — predviđa da svaki objekt ima "dvojnika" za zamjenu. Formalno je poštovan: ako jedan kabel otkaže, postoje rezervni. Međutim, topologija mreže je takva da su svi kabeli često položeni u istom kanalu. Paradigma "nikada više rata" jezikom energetičara značila je: "nitko nikada neće napasti kritičnu infrastrukturu". Situacija u kojoj istovremeno otkazuju svi vodovi jednostavno se nije razmatrala kao realna.
U Njemačkoj i drugim zemljama EU-a do 90% distribucijskih mreža skriveno je pod zemljom.
Glavni razlog je NIMBY (Not In My Back Yard): građani ne žele vidjeti dalekovode u svojim zajednicama zbog ekologije i estetike. Podzemna mreža ima svoje prednosti, ali takva je infrastruktura manje otporna na napade i diverzije – oštećenje na jednom mjestu može izbaciti iz pogona cijelo energetsko čvorište (dokazano u Berlinu).
Većina visokonaponskih trafostanica u EU-u su automatizirani objekti s minimalnom zaštitom i simboličnim ogradama. Kada su 2022. godine ukrajinski stručnjaci pitali: "A što ako netko baci Molotovljev koktel u transformator?", Europljani su to doživljavali kao paranoju. Danas se stvarnost promijenila, ali ne za sve. U međuvremenu su baltičke zemlje, Poljska i Finska počele aktivno jačati fizičku zaštitu objekata, svjesne prijetnje.
Kako učinkovitije prijeći s osvještavanja na djelovanje? Kratak odgovor: prema ukrajinskim receptima.
Ukrajinska stručnjakinja Mariia Tsaturian, predstavnica Ukraine Facility Platform, uvjerena je da ukrajinsko iskustvo pomnoženo s vještinom Europljana da planiraju i provode srednjoročne strategije može omogućiti stvaranje otpornih i skalabilnih: sustava zaštite energetskih objekata u EU, sustava treninga i obuke osoblja za reagiranje u kriznim situacijama i ubrzanje tempa sanacijskih radova, likvidacije posljedica napada te formiranje zajedničkih zaliha i fondova kritične opreme.
Proučava li Europa, a osobito Hrvatska, iskustvo Ukrajine? Retoričko pitanje.
"Europa bi trebala požuriti – jer se može dogoditi da u bliskoj budućnosti sposobnost energetskih sustava da "prežive" pod napadima postane ključni faktor stabilnosti i sigurnosti ne samo Ukrajine, nego i cijele Europe", kaže Mariia.