Dok je pažnja svjetske javnosti usmjerena na četveromjesečnu vojnu kampanju SAD-a protiv Venezuele, Bijela kuća u tišini sklapa sigurnosne sporazume s drugim zemljama kako bi proširila prisutnost američkih trupa diljem Latinske Amerike i Kariba. Samo u proteklom tjednu, dok je Donald Trump najavljivao blokadu sankcioniranih naftnih tankera i naređivao zapljenu plovila, Washington je osigurao vojne dogovore s Paragvajem, Ekvadorom, Peruom te Trinidadom i Tobagom, piše The Guardian.
Sporazumi se potpisuju pod krinkom takozvanog "rata protiv droge" i variraju od odobravanja pristupa zračnim lukama, kao u Trinidadu i Tobagu, do privremenog raspoređivanja američkih trupa za zajedničke operacije protiv "narko-terorista" u Paragvaju.
Washington je isto obrazloženje koristio i za opravdanje svoje ofenzive protiv Venezuele, iako su dužnosnici Bijele kuće, pa i sam Trump, otvoreno rekli da ciljevi uključuju i zapljenu golemih energetskih rezervi te zemlje i svrgavanje diktatora Nicolása Madura.
Iako SAD već dugo ima slične sporazume u regiji, analitičari smatraju da razmjeri i trenutak potpisivanja novih ugovora predstavljaju daljnju eskalaciju usred, kako se čini, priprema za nezapamćenu američku invaziju na jednu južnoameričku državu.
"Ako bi SAD pokrenuo veću ofenzivu koja bi uključivala zračne napade na Venezuelu ili druge spomenute zemlje, poput Kolumbije ili Kube, želio bi operativne lokacije diljem regije", izjavila je Jennifer Kavanagh, direktorica vojne analize u think tanku Defense Priorities.
"Izgradnja mreže lokacija bila bi važna za održivost bilo koje vrste operacije. Stoga ne možemo sa sigurnošću reći da su ove aktivnosti izravno usmjerene na Venezuelu, ali mislim da je naivno sugerirati da nekako nisu povezane", dodala je.
Nedavni sporazumi uključuju "privremeno" raspoređivanje trupa američkog ratnog zrakoplovstva u Ekvador - unatoč tome što su građani na referendumu odbili uspostavu stranih vojnih baza - te odluku peruanskog kongresa da, na zahtjev Bijele kuće, odobri američkom vojnom i obavještajnom osoblju da naoružano djeluje u zemlji.
"A ovo nema nikakve veze s drogom", rekao je Jorge Heine, bivši čileanski veleposlanik i profesor na Sveučilištu u Bostonu. "Paragvaj se ne smatra glavnim središtem za proizvodnju ili distribuciju droga, niti Venezuela.
Ovo ima mnogo više veze s dokumentom o američkoj nacionalnoj sigurnosnoj strategiji", dodao je, nazivajući to "Trumpovim korolarom" Monroeovoj doktrini iz 1823. godine, koja je kasnije korištena za opravdanje vojnih udara u Latinskoj Americi.
Na Karibima, nakon što su Trinidad i Tobago dopustili instalaciju američkog radarskog sustava i odobrili pristup svojim zračnim lukama, Madurov režim optužio je susjeda za sudjelovanje u zapljeni prvog naftnog tankera i najavio trenutačni prekid svih sporazuma o opskrbi plinom.
Premijerka Trinidada i Tobaga, Kamla Persad-Bissessar, prošli je tjedan izjavila da je "najbolja obrana" za njezinu zemlju vojna suradnja sa SAD-om. Na to je u ponedjeljak reagirao venezuelanski ministar unutarnjih poslova Diosdado Cabello: "Ako Trinidad ustupi svoj teritorij za napad na Venezuelu, moramo odgovoriti."
Samo u posljednjih nekoliko mjeseci, SAD je potpisao slične sporazume s Gvajanom, Dominikanskom Republikom i Panamom, dok su druge zemlje uvučene u vojno jačanje protiv Venezuele putem postojećih američkih baza u Portoriku, Hondurasu i Kubi te nadzornih centara u El Salvadoru, Arubi i Curaçau.
John Walsh iz Washingtonskog ureda za Latinsku Ameriku opisao je novu američku strategiju kao "diplomaciju topovnjača na steroidima", usmjerenu na nagrađivanje saveznika i slanje upozorenja onima koji se protive Trumpovoj administraciji.
"Za zemlje koje nisu na brodu, takva diplomacija implicitna je prijetnja da je američka vojska odmah u blizini, osiguravajući da ne prijeđu SAD", rekao je Walsh. U pismu poslanom u ponedjeljak drugim predsjednicima u regiji, Maduro je uputio "hitni poziv" protiv, kako je opisao, američke "eskalacije agresije, čiji učinci prelaze granice moje zemlje i prijete destabilizacijom cijele regije".
Otkako je prošle godine ponovno izabran na spornim izborima, venezuelanski diktator gotovo da nema kontakta s drugim regionalnim vođama, uključujući bivše saveznike poput brazilskog Lule da Silve i kolumbijskog Gustava Petra, koji su se i sami našli pod američkim pritiskom.