JE LI Ivo Sanader samo prvi u nizu? Nije slučajnost što tri istaknuta regionalna lidera upravo prolaze kroz najteže trenutke u svojoj političkoj karijeri, primijetili su mediji kako na Balkanu, tako i u Europskoj uniji. Sanader se nalazi iza rešetaka u Salzburgu. Milo Đukanović bio je prisiljen odstupiti s mjesta premijera Crne Gore. Protiv kosovskog premijera Hashima Thaqija vodi se istraga jer je navodno šefovao zločinačkom organizacijom koja je trgovala ljudskim organima.
Zločinačka organizacija i organizirani kriminal inače su svoj trojici zajednički termin. Hrvatsko pravosuđe Sanadera tereti da je organizirao skupinu koja je izvlačila novac iz državnih firmi. Đukanovića se, pak, već godinama spominje u kontekstu duhanske mafije, iako istraga koja se u Italiji vodila protiv bivšeg crnogorskog premijera nije urodila nikakvim rezultatima. Međutim, ako se voditi Sanaderovim primjerom, ne treba isključiti da će neka crnogorska verzija Uskoka zakucati Đukanoviću na vrata sad kad se odrekao političke moći.
Europa uvodi red u regiju
Još jedan zajednički nazivnik svoj trojici je Europska unija. Utjecajni i ugledni svjetski mediji, poput britanskog The Economista, navelike nagađaju kako su i Sanader i Đukanović morali odstupiti upravo zbog pritisaka iz Europe. Đukaniću je navodno rečeno da Crna Gora neće dobiti status kandidata za EU sve dok je on na čelu države, a sličan je ultimatum vjerojatno postavljen i pred Sanadera. Proteklih tjedana, uostalom, iz Europe stižu poruke da Hrvatska neće postati članica sve dok se ne obračuna s kriminalnom djelatnošću bivšeg premijera i šefa HDZ-a.
U Thaqijevom je slučaju taj pritisak posebno istaknut i transparentan. On je upravo u spisu kojeg je sastavio specijalni izvjestitelj Vijeća Europe Dick Marty prozvan mafijašem, trgovcem oružjem, drogom i ljudskim organima. A te optužbe Thaqi neće tako lako isprati, koliko god se prijetio tužbama za klevetu protiv uglednog švicarskog političara kojeg, pomalo apsurdno, optužuje kako laže jer ne želi vidjeti Kosovo u NATO savezu i Europskoj uniji. Je li moguće da je Europa, nakon što se riješila Sanadera i Đukanovića, zacrtala Thaqija kao idući cilj?
"Sva pitanja o Sanaderu, Đukanoviću, Thaqiju za sada ostaju u sferi nagađanja, iako građani nisu zadovoljni objašnjenjima za povlačenje, u slučaju ovih koji su se povukli. Međutim, kad se to pokuša objasniti pritiscima iz Europske unije, onda vidimo znak da Unija, usprkos brojnim kritikama na njen račun, za građane ove regije i dalje ima pozitivan značaj kao netko tko bi trebao pokazati smjer razvoja demokracije", kaže za Deutsche Welle Damir Grubiša, ugledni analitičar i profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.
Mnogo otvoreniji u svojoj analizi odnosa Europe prema posrnulom trojicu bio je Žarko Puhovski, koji se slaže s pretpostavkama da je Europska unija odlučila zavesti red u regiju koja je zahvaljujući ratnim devedesetima postala izuzetno plodno tlo za razvoj korupcije i kriminala. S druge strane, Vesna Pusić, koja obavlja funkciju predsjednice Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom unijom vjeruje kako se europski dužnosnici ne bi miješali u poslove drugih država na tako direktan i nediplomatski način.
"Europska unija može biti rezerviranija, ali svakako ne može izvršiti takav pritisak. Ali može sam nacionalni političar, u ovom slučaju Milo Đukanović, procijeniti situaciju tako da zaključak bude: maknut ću se s mjesta premijera. Đukanović je vjerojatno zaključio da će odstupanjem s premijerske dužnosti olakšati put Crnoj Gori prema europskim integracijama", bio je zaključak Vesne Pusić s kojim se rijetki predstavnici slobodnog tiska u Crnoj Gori zasigurno ne bi složili.
Poput, recimo, tjednika Monitor koji je na naslovnici svog izdanja od petka 17. prosinca pod egidom "balkansko pospremanje" također povezao Sanadera, Đukanovića i Thaqija. Ilustracija na naslovnici je znakovita - bivši hrvatski premijer tužnog lica sjedi na krevetu svoje zatvorske ćelije, a kolege iz Crne Gore i Kosova su mu došli u posjet. I donijeli šteku crvenog Marlbora. Ne možemo se ne zapitati hoće li i njih u nekoj bliskoj budućnosti u ćeliji posjećivati, recimo, Jadranka Kosor?