Saudijski naftni dužnosnici pokušavaju procijeniti koliko bi visoko mogle porasti cijene nafte ako se rat u Iranu i povezani poremećaji u opskrbi energijom uskoro ne okončaju, a zaključci do kojih dolaze su zabrinjavajući, piše Wall Steet Journal. Prema osnovnom scenariju nekoliko naftnih stručnjaka iz najveće zaljevske zemlje proizvođača, cijene bi mogle premašiti 180 dolara po barelu ako se poremećaji nastave do kraja travnja.
Iako bi se takav scenarij mogao činiti kao golema zarada za kraljevinu koja i dalje uvelike ovisi o prihodima od nafte, tako visoke cijene mogle bi potaknuti potrošače da usvoje navike koje drastično smanjuju potrošnju nafte - potencijalno dugoročno - ili izazvati recesiju koja bi također naštetila potražnji. Uz to, postojao bi rizik da se Saudijska Arabija prikaže kao profiter u ratu koji nije započela.
"Saudijska Arabija načelno ne voli nagle skokove cijena nafte jer to dugoročno stvara nestabilnost na tržištu", rekao je Umer Karim, analitičar saudijske vanjske politike i geopolitike iz Centra za istraživanje i islamske studije kralja Faisala. "Za Saudijce je idealna situacija relativno umjeren rast cijena uz zadržavanje stabilnog tržišnog udjela."
Državna naftna kompanija Saudi Aramco, koja se bavi proizvodnjom, prodajom i određivanjem cijena, odbila je komentirati situaciju.
Ovotjedni napadi na energetska postrojenja podigli su cijene nafte. Kao odmazdu za izraelski napad na iransko plinsko polje Južni Pars u srijedu, Teheran je napao postrojenja u katarskom energetskom središtu Ras Laffan te drugu zaljevsku infrastrukturu, uključujući saudijska postrojenja u Yanbuu. Riječ je o završetku naftovoda na Crvenom moru koji omogućuje transport sirove nafte zaobilazeći Hormuški tjesnac.
Iran je također nastavio s napadima na brodove u Zaljevu, proširujući seriju incidenata koji su gotovo zatvorili tjesnac, uski prolaz kroz koji prolazi 20% svjetskih isporuka nafte.
Napadi su podigli cijenu barela Brenta na čak 119 dolara, prije nego što se u četvrtak blago smirila. Najviša cijena u povijesti, dosegnuta u srpnju 2008., iznosila je 146.08 dolara. "Nije nemoguće da cijena barela u 2026. godini dosegne 200 dolara", poručili su analitičari iz energetske konzultantske tvrtke Wood Mackenzie.
Terminski ugovori u Zaljevu vezani uz omansku sirovu naftu, koji su manje likvidni, ali brzo odražavaju lokalne poremećaje, premašili su 166 dolara po barelu. Omanska nafta referentna je točka za veći dio nafte koju prodaju bliskoistočni proizvođači poput Saudijske Arabije. Cijena tankera fizičke sirove nafte određuje se s fiksnom maržom u odnosu na tu referentnu vrijednost, koja se svakodnevno mijenja s tržištem.
Neki saudijski kupci oklijevaju koristiti tu referentnu točku zbog njezine nestabilnosti, rekli su naftni dužnosnici. Međutim, Aramco inzistira da ona realno odražava ponudu na tržištu.
Rat je već uklonio milijune barela nafte s globalnog tržišta, a cijene su porasle za oko 50% od početka sukoba 28. veljače. Analitičari u Saudi Aramcu moraju procijeniti smjer tržišta na vrijeme kako bi do 2. travnja objavili službene prodajne cijene. Pritom uzimaju u obzir niz podataka, uključujući i istraživanja potražnje među kupcima.
Saudijska laka sirova nafta već se prodaje azijskim kupcima preko luke na Crvenom moru za oko 125 dolara po barelu. Kako se zalihe u skladištima - od kojih su neke otpremljene iz Zaljeva prije rata - budu trošile, fizičke nestašice postat će izraženije sljedeći tjedan, što bi cijene moglo podići na 138 do 140 dolara, rekli su dužnosnici.
Ako se poremećaji u opskrbi nastave i Hormuški tjesnac ostane zatvoren, saudijski dužnosnici očekuju da bi do drugog tjedna travnja cijene mogle dosegnuti 150 dolara, a zatim se u tjednima koji slijede popeti na 165 i 180 dolara.
Trgovci naftom također se klade na znatno više cijene, iako mnoge oklade ostaju ispod najgoreg scenarija Aramca. Oklade da će cijena Brenta sljedeći mjesec dosegnuti 130, 140 ili 150 dolara po barelu bile su među najpopularnijim pozicijama na tržištu opcija u srijedu. Manji, ali rastući broj trgovaca kladi se da bi cijene mogle skočiti i više.
"Tržište više ne očekuje da će se sukob riješiti do kraja ožujka", rekla je Rebecca Babin, viša trgovkinja energijom u CIBC Private Wealth. "Ne mislim da je cijena od 150 dolara nerealna za mjesec dana. A ako govorimo o lipnju, onda možemo doći i do 180 dolara."
Mnoge varijable mogle bi spriječiti da cijene dosegnu tako visoke razine, među kojima su kraj sukoba ili plasman nafte od sankcioniranih proizvođača poput Rusije. Potražnja bi također mogla pasti, što bi snizilo cijene, ali potencijalno samo kao posljedica recesije.
Proizvođači energije užurbano pokušavaju dokučiti koliko visoko cijene mogu ići prije nego što kupci počnu smanjivati potrošnju, što je fenomen poznat kao uništenje potražnje.
"Općenito govoreći, 150 dolara za Brent je razina na kojoj će se svi ozbiljno zamisliti i početi zbrajati troškove", rekla je Babin. Po toj cijeni, kažu analitičari, Amerikanci bi mogli početi koristiti autobuse, raditi od kuće ili preispitivati svoje ljetne odmore. Proizvođači bi mogli usporiti proizvodnju umjesto da posluju neekonomično.
Još jedan veliki rizik za potražnju dolazi od industrijskih korisnika koji smanjuju potrošnju te od šire gospodarske kontrakcije koja može pratiti naftne šokove. To smanjenje potražnje vjerojatno bi u početku pogodilo energetski siromašne zemlje u Aziji i Europi, gdje cijene mlaznog goriva, dizela i ostalih derivata već vrtoglavo rastu.
Savjetnik koji radi sa Saudi Aramcom rekao je da tvrtka razmatra scenarij u kojem rastući troškovi uvoza nafte u Europi, Japanu i Koreji vrše pritisak na njihove valute, povećavaju stvarne troškove energije, potiču inflaciju i kamatne stope te na kraju usporavaju njihova gospodarstva i potražnju.
Analitičari upozoravaju da bi kontinuirani rast cijena na kraju mogao pogoditi i SAD, najvećeg svjetskog proizvođača nafte. Predsjednik Federalnih rezervi Jerome Powell rekao je u srijedu da bi trajno visoke cijene energije pojačale inflatorne pritiske i naštetile gospodarskom rastu. Iako su SAD posljednjih godina postale veliki izvoznik energije, Powell je rekao: "Konačni učinak naftnog šoka i dalje će biti pritisak na smanjenje potrošnje i zaposlenosti, uz istovremeni pritisak na rast inflacije."