BUGARSKA je jedina republika u Europi, a vjerojatno i u svijetu, u kojoj dužnost predsjednika vlade obnaša car. Pa makar bio i bivši.
Simeon II. Bugarski, odnosno Simeon Sakskoburggotski (kako glasi ime pod kojim je prisegnuo na Ustav Republike), dužnost predsjednika bugarske vlade preuzeo je nakon izborne pobjede u srpnju 2001.Simeon Saxe-Coburg Gotha rođen je 1937. u Sofiji. U dobi od samo šest godina, nakon nenadane smrti oca Borisa III., nominalno preuzima bugarsko prijestolje kao Simeon II. Umjesto njega državom upravlja tročlano regentsko vijeće. Nakon Drugoga svjetskog rata (Bugarsku su oslobodili Rusi) raspisan je referendum (a mnogi i danas smatraju da je bio namješten) na kojem je monarhija ukinuta a Simeon i njegova obitelj prognani iz zemlje.
Inače je Bugarska kao monarhija obnovljena nakon oslobođenja od Turaka na kraju 19. stoljeća. Isprva je prijestolje bilo samo kneževsko, a na tron je, uz ruski blagoslov, dovedena dinastija Saxe-Coburg Gotha (ili izvorno njemački Sachsen-Coburg). Simeonov djed Ferdinad je unatoč ruskom protivljenju poslije odbacio kneževski naslov i proglasio se carem.
Prvih pet godina progonstva Simeonova je obitelj provela u Egiptu, a od 1951. dopuštenjem Francisca Franca trajno se nastanila u Španjolskoj. Simeon II. se i oženio španjolskom aristokratkinjom Donom Margaritom Gomez-Acebo y Cejuela. Imaju četiri sina i kćer. U Španjolskoj se vrlo uspješno bavio poduzetništvom.
Bivši se car prvi put nakon progonstva u domovinu vratio 1996. Doček je bio veličanstven. Materinski jezik i kulturno nasljedstvo nije zaboravio ili zanemario, za razliku od nekih drugih članova europskih dinastija sa sličnom sudbinom. Svima je, međutim, vrlo brzo bilo jasno da se Bugarima sviđa osoba njihova bivšeg monarha, ali ne i ideja o obnovi monarhije.
Iako je od 1996. redovito dolazio u Bugarsku, Simeon je tek u početku 2001. obznanio svoje političke nakane, najavivši kandidaturu na predsjedničkim izborima. Planove mu je, međutim, poremetio bugarski Ustavni sud odlukom da se ne može natjecati jer nema pet godina stalnog boravka u zemlji. U travnju iste godine najavljuje trajan povratak u Bugarsku i osnivanje političke stranke - Nacionalnog pokreta Simeona Drugog.
Samo tri mjeseca poslije novoosnovana politička stranka na općim je izborima hametice porazila suparnike, predvođene do tada vladajućim socijalistima, i osvojila točno 120 od 240 zastupničkih mjesta u Bugarskoj narodnoj skupštini. Analitičari navode dva glavna razloga takve pobjede - nepomućena Simeonova karizma koja je uspješnim životom u egzilu neprekidno rasla (a mnogi su ga ionako smatrali nevinom komunističkom žrtvom) i porazan utjecaj teških gospodarskih reforma na kućne proračune bugarskih obitelji.
U koaliciji sa Strankom turske manjine Simeon sastavlja vladu u kojoj mjesto nalaze pretežito tehnokrati i prozapadnjački ekonomski stručnjaci. Više od 80 članova vlade u tom trenutku nije imalo baš nikakva političkog iskustva. Kao glavne zadaće vlada je najavila članstvo u NATO-u (ostvareno), EU, odlučnu borbu protiv korupcije i gospodarski razvoj zemlje.
Mnogi nisu vjerovali da će bivši car preuzeti premijersku dužnost. Analitičari su smatrali da ne kani prisegnuti na Ustav Republike i tako se neizravno odreći krune. Simeon je tada rekao da mu je dužnost ispuniti volju naroda i, na iznenađenje sumnjičavaca, položio prisegu. Iako nije ostavio ni tračak sumnje da će ponovno biti spreman ispuniti volju naroda, ako narod poželi obnoviti monarhiju. Time su ispunjeni svi uvjeti da se u Europi dogodi slučaj bez presedana - monarh preuzima glavnu dužnost u izvršnoj vlasti i od "njegova carskog veličanstva" postaje "njegova ekselencija".
Bugarima je poručio da si daje 800 dana vremena da im omogući bolji život. Rok istječe u listopadu ove godine. U međuvremenu, u srijedu, sastat će se s hrvatskim premijerom Ivicom Račanom i s njime razgovarati o bilaterlanoj i gospodarskoj suradnji, stanju u regiji i približavanju Europskoj uniji.