POJAS Gaze nažalost nije dobro mjesto za život. Prenapučenost, kopnena blokada, velik broj izbjeglica, nedostatak zdravstvene i socijalne skrbi, slabe prilike za obrazovanje, nezaposlenost i represivni Hamasov politički režim samo su neki od problema s kojima su se suočavali ljudi koji tamo žive.
Zbog toga su mnogi ostali iznenađeni kada su pogledali snimke Gaze prije rata, na kojima se vide brojni problemi, ali ipak, situacija ne izgleda toliko loše s obzirom na situaciju u kojoj se to područje nalazi. Stambene višekatnice, čak i poslovne zgrade, relativno uređeni javni prostori, ulice pune automobila, očuvane i dobro održavane javne zgrade itd.
Kao svugdje, neka područja izgledaju bogatije, neka siromašnije, ali se na snimkama i slikama prije rata vidi da postoje puno gora mjesta na svijetu po pitanju siromaštva. Zašto?
Palestinska područja nisu najsiromašnija na svijetu
Jednostavan odgovor je da Zapadna obala i Gaza ne spadaju u najsiromašnija područja svijeta, bar prema općem mjerilu ekonomske razvijenosti kao što je bruto društveni proizvod po stanovniku korigiran za razliku u cijenama (GDP PPP).
Za pojmove Europe i razvijenog svijeta definitivno se radi o velikom siromaštvu, ali brojne države na svijetu su nerazvijenije. Prije svega se radi o državama Afrike, srednje Azije te otočnim državama Kariba i Pacifika.
Prema podacima Svjetske banke BDP PPP Zapadne obale i Gaze je 2022. iznosio 6757 dolara po stanovniku. To je daleko manje od svjetskog prosjeka koji iznosi 20.645 dolara po stanovniku, ali ipak više od cijelog niza zemalja kao što su Kenija, Nigerija i Etiopija u Africi, ili Kirgistan, Tadžikistan u srednjoj Aziji.
Može se nabrojati više od 50 država na svijetu koje su siromašnije od Zapadne obale i Gaze, bar mjereno pokazateljem općeg ekonomskog stanja, kao što je BDP korigiran za razliku u cijenama.
Od kada je vlast preuzeo Hamas, Gaza postaje sve siromašnija
Ali razlika između Gaze i Zapadne obale po ekonomskom razvoju je jako velika pa se zbirni podaci ne mogu uzeti kao relevantni za odrediti stvarno stanje u Gazi. BDP po stanovniku je prosjek oba područja koja kontroliraju Palestinci, ali je u stvarnosti vlast jako različita.
Zapadnu obalu kontrolira stranka Fatah, a Gazu Hamas. Do 2006. je i Gazu kontrolirao Fatah, ali je te godine stranka izgubila izbore od Hamasa, a kasnije i bilo kakvu prisutnost u Gazi nakon de facto rata između te dvije stranke.
Hamas je osvojio svu vlast u Gazi i izbori više nikada nisu održani. Ta stranka je puno militantnija od Fataha, protivi se bilo kakvom sporazumu koji bi značio bilo što osim nestanka Izraela kao države, a zbog toga su uvedene jake sankcije Pojasu Gaze.
Od tada je počelo veliko odvajanje razvoja Zapadne obale od Gaze. Danas je razlika drastična. Iako nema podataka u obliku BDP-a po stanovniku, može se poslužiti drugim pokazateljima socioekonomskog blagostanja i aproksimirati.
Visoka nezaposlenost i male plaće
Prosječna dnevna plaća, prema podacima Palestinskog središnjeg statističkog ureda, 2021. na Zapadnoj obali iznosila je 124.3 izraelska šekela (službena valuta), a u Gazi 60.4 izraelska šekela. To je oko 30 eura na Zapadnoj obali i 15 eura u Gazi.
Važno je naglasiti da su iz navedenih podataka isključeni oni koji rade u Izraelu. 2022. je Izrael izdao 17 tisuća radnih dozvola za radnike iz Gaze, a ove godine preko 18 tisuća. Uglavnom su zaposleni u građevini i poljoprivredi.
Do Hamasovog napada na Izrael razmišljalo se o daljnjem povećanju radnih dozvola za Gazu, što bi značilo puno za stanovništvo koje se bori s problemom visoke nezaposlenosti. 2020. je nezaposlenost u Gazi iznosila čak 45.1 posto, prema informacijama Palestinskog središnjeg statističkog ureda.
Većina troškova odlazi na hranu
U listopadu ove godine je inflacija u Gazi iznosila 14.59 posto u donosu na isti mjesec prošle godine, 10.64 posto su rasle cijene hrane i pića. Ali izračun inflacije se ne provodi na isti način u EU i Gazi. Ponderi su drugačiji, što znači da neki proizvodi više utječu na konačnu stopu inflacije, a drugi manje.
Ponder hrane i pića u izračunu inflacije Gaze iznosi 41.2 posto, a to pokazuje da statistički ured procjenjuje da se toliki dio mjesečnih rashoda kućanstva odnosi na hranu. To zapravo puno govori o standardu, jer je pravilo da u siromašnijim državama veći dio od ukupnih troškova odlazi na hranu nego u bogatima.
Primjerice, u SAD-u se manje od 7 posto ukupnih troškova odnosi na hranu, u bogatim državama EU oko 10 posto, u državama sličnog standarda kao Hrvatska malo manje od 20 posto. 40-ak posto troškova odlazi na hranu u siromašnim zemljama poput Pakistana, koji je čak prema BDP-u po stanovniku korigiranim za razliku u cijenama tek malo iznad Zapadne obale i Gaze.
U državama Supsaharske Afrike preko 40 posto troškova kućanstava ide na hranu, sličnu kao u Gazi. Ali u brojnim državama je udio hrane u troškovima i veći, iznad 45 posto. To su Uzbekistan, Kamerun, Angola, Laos, Kenija, Nigerija i sl.
Izrael i Zapadna obala su praktički jedini koji kupuju proizvode iz Gaze
Od kada je Hamas pobijedio na izborima i u oružanom sukobu sa suparničkom strankom Fatah, Izrael je zatvorio tri granična prijelaza. Ostao je samo jedan, Kerem Shalom. Do 2010. je Izrael ograničavao i uvoz hrane u Gazu, što je pogoršavalo ekonomsku situaciju.
Gaza se zadnjih nekoliko godina ekonomski oporavljala, što pokazuju podaci o prijelazima kamiona iz Gaze preko Izraela. Prema podacima organizacije Gisha, osnovane u Izraelu s ciljem zaštite slobode kretanja Palestinaca, 2015. je mjesečno iz Gaze izlazilo u prosjeku 115 kamiona, 2018. 215 kamiona, a 2021. preko 450 mjesečno.
Većina je kao konačnu destinaciju imala Zapadnu Obalu i Izrael, a svega par postotaka u druge države. Izvoz iz Gaze u Izrael je dopušten tek 2014., nakon pet godina embarga.
To je tek sjena prometa koji je izlazio iz Gaze prije Hamasovog preuzimanja vlasti 2006./2007. Promet je bio daleko veći, pa je 2005. više od 10 tisuća kamiona izašlo iz Gaze, a većina proizvoda su bili namijenjeni tržištu Izraela.
Glavni izvoz Gaze su tekstilni proizvodi i odjeća, namještaj, kamen i prehrambeni proizvodi. Izrael je općenito najveći kupac proizvoda iz Zapadne obale i Gaze te kupuje više od 80 posto izvoza.
Sveukupno je, prema podacima UN-a, prošle godine bio dopušten ulazak 106.449 kamiona uvezene robe u Gazu preko bilo kojeg graničnog prijelaza (jedan s Izraelom i jedan s Egiptom). To je znatno poboljšanje u odnosu na 2021., kada je 95.335 kamiona ušlo u Gazu.
Pola isporuka se odnosilo na građevinski materijal, uključujući agregate, čelične šipke i cement, a 25 posto isporuka sadržavalo je hranu. Drugih 4 posto prevozilo je humanitarnu pomoć, koju su omogućile međunarodne organizacije, uključujući hranu i medicinske potrepštine.
Siromaštvo je naraslo od kada je Hamas preuzeo vlast
Svjetska banka navodi da je udio siromašnih u Gazi narastao nakon što je Hamas preuzeo vlast. Od 2011. do 2017. stopa siromaštva narasla je s 39 posto na 53 posto. U istom razdoblju se na Zapadnoj obali smanjila s 18 na 14 posto.
Cijenu ekonomskog pada u Gazi najviše su platili oni s manjim dohotkom, jer je za najsiromašnijih 40 posto stanovništva realna potrošnja po stanovniku pala za 2.9 posto u tom razdoblju, u odnosu na pad od 2.5 posto kod realne potrošnje ostalih 60 posto. Sukladno tome, povećana je i nejednakost mjerena potrošnjom po stanovniku indeksom Gini.
UN procjenjuje da je svako drugo dijete u Gazi zakržljalo zbog nedovoljne i jednolične ishrane, što je na razini Supsaharske Afrike i jugoistočne Azije.
Postoji bogatija manjina
Gaza nije sasvim siromašna, postoje dijelovi s relativno visokim životnim standardom s obzirom na uvjete. U bogatiji dio stanovništva spadaju krijumčari, visokorangirani članovi Hamasa, zaposlenici međunarodnih humanitarnih organizacija, kao i standardna visoko plaćena zanimanja, kao što su liječnici.
Al-Bustan je ljetovalište na plaži u Gazi, s restoranima, kafićima i bazenima. U Gazi je uz obalu bilo izgrađeno i nekoliko hotela. Većina slika Gaze na internetu se ustvari odnosi na bogatije dijelove, nebodere u kojima živi društvena elita i zone u kojima se oni kreću.
Hamas je osiromašio većinu stanovnika Gaze, ali je neke obogatio
Život u Gazi je u barem jednome sličan životu u brojnim drugim siromašnim dijelovima svijeta, a to je da postoje velike razlike između bogatih i siromašnih. Te razlike su daleko veće nego u Europi.
S obzirom na to da je Gaza površinom mala i prenapučena, bogati i siromašni su prisiljeni živjeti u relativnoj blizini. Dodatno siromaštvo pogoršava situacija s izbjeglicama, koji čine najveći dio stanovništva.
Stopa siromaštva je iznad 50 posto, dok je na Zapadnoj obali tek 15 posto. Od kada je Hamas pobijedio na izborima i protjerao Fatah, situacija se pogoršala. Primjerice, dnevna plaća je u razdoblju 2015.-2021. ostala na otprilike istoj razini, dok se na Zapadnoj obali povećala za 20-ak posto.
Zbog preizgrađenosti je sve toliko tijesno da se ne mogu ni vidjeti pravi razmjeri siromaštva, dok višekatnice u kojima živi bogatija manjina nadvisuju nekretnine u kojima žive siromašni. Gaza nije najsiromašniji dio svijeta, ali je definitivno jedan od gorih za život.