Nakon sastanka, svjedokinja i njezine kolegice tražile su muževe po krugu bolnice te ih vidjeli u autobusu na izlazu iz kruga. Bučko se potom obratila majoru Šljivančaninu i novom direktoru bolnice, majoru s VMA u Beogradu, koji su naložili da se njihovi muževi izvedu iz autobusa, kazala je.
Nakon što je Šljivančanin provjerio identitet supruga svjedokinje rekao mu je samo "marš", što je značilo da može otići s njom, svjedočila je Bučko.
Opisala je kako su potom zajedno ušli u autobuse koji su ih preko Negoslavaca, Tovarnika i Šida odvezli do Sremske Mitrovice, a idućeg dana u sjevernu Bosnu gdje su promijenili autobuse i otišli za Zagreb.
Svjedokinja je opisala i kako je njezin suprug, koji je bio vukovarski branitelj, pripadnik ZNG-a i 204. brigade, nakon pada obrane grada 19. studenoga došao u bolnicu gdje je određen da nosi ranjenike pri evakuaciji, pa je umjesto svoje prljave civilne jakne od glavne sestre dobio za obući kratki bijeli mantil.
Jedna od glavnih teza obrane vukovarske trojice je da su se branitelji grada, 18. studenog, sklonili u bolnicu, gdje su se prerušili u ranjenike ili osoblje, kako bi izbjegli zarobljavanje.
Iskazom Mare Bučko o dolasku njezinog supruga u bolnicu, njegovu angažiranju u nošenju ranjenika i spašavanju iz autobusa kojima je Šljivančanin uputio oko 300 muškaraca na već pripremljeno stratište na Ovčari, optužba oduzima argumente obrani koja dokazivanjem da su žrtve bile vojnici a ne civili nastoji minimalizirati krivnju trojice optuženih, ignorirajući da međunarodne konvencije štite i ratne zarobljenike a ne samo civile.
Nakon glavnog iskaza svjedokinje Bučko, uslijedilo je protuispitivanje obrane, u kojem je središnja točka bio upravo bijeli mantil koji je suprug svjedokinje odjenuo u bolnici.
Umirovljenom generalu JNA Mili Mrkšiću, koji je 1991. zapovijedao vukovarskom operacijom JNA i njemu podređenim oficirima Radiću i Šljivančaninu, pred ICTY-em se sudi za zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnog prava i običaja zbog pokolja nad najmanje 264 hrvatska ranjenika i civila odvedena iz vukovarske bolnice, izvršenog na Ovčari 20. studenoga 1991.