SLOVENSKI mediji na istaknutim mjestima izvješćuju o krizi u odnosima hrvatske Vlade i premijera Ive Sanadera na jednoj i predsjednika države Stjepana Mesića na drugoj strani.
Pišu o krizi zbog Sporazuma s Austrijom o vraćanju nacionalizirane imovine nakon Drugog svjetskog rata iseljenim Austrijancima i Nijemcima, i uz to podsjećaju na gotovo istu polemiku u Sloveniji prije pet godina oko tzv. avnojskih odluka čije je poništenje tražio tadašnji austrijski političar u usponu Joerg Haider.
Slovenski mediji sklapanje takvog Sporazuma s Austrijom tretiraju s gledišta "iznenađujuće jake" potpore austrijske vlade početku pregovora Hrvatske s Europskom unijom.
Kako navodi ljubljanski dnevni list "Dnevnik" od srijede, Mesić je premijera Sanadera optužio da zbog pitanja odštete iseljenim Nijemcima stvara krizu u državi, te navodi da se Sanader našao u "neočekivanim teškoćama" jer bi već samo petina zastupnika u Saboru bila dovoljna da se protiv njega ili vlade pokrene postupak za utvrđivanje zakonske odgovornosti.
Slovenski mediji podsjećaju na situaciju iz 1999. i 2000. godine, kad je privremena vlada desnog centra koju je vodio premijer Andrej Bajuk sugerirala da bi mogla pristati na vraćanje oduzete imovine današnjih austrijskih državljana koji su nakon Drugog svjetskog rata istjerani iz Slovenije temeljem odluka AVNOJ-a kao jedna vrsta "kolektivnih krivaca" za rat i okupaciju.
Tadašnji predsjednik Milan Kučan oštro je od Bajukove vlade zahtijevao da se izjasni o izjavama Joerga Haidera da je potrebno ukinuti avnojske odluke i da Slovenija bez toga ne može računati na članstvo u Europskoj uniji.
Kučan je tada i u pismu predsjedniku Austrije Thomasu Klestilu izrazio "iznenađenje" izjavama kancelara Wolfganga Schuessela koji je rekao da "nikada nije dobro shvaćao zašto se Slovenija smatra pravnom nasljednicom bivše Jugoslavije".
Nakon Kučanovih intervencija, nova, Drnovšekova vlada uručila je austrijskoj vladi 7. veljače 2000. godine Aide Memoire u kojem je ustvrdila "da Republika Slovenija ne može i ne želi razgovarati ni o čemu što bi vodilo u smjeru revizije poratnog uređenja Europe", čime je polemika oko vraćanja nacionalizirane imovine tzv. "staroaustrijancima" bila privremeno okončana.
Iako se radilo o simboličnih nekoliko stotina zahtjeva, slovenske su vlasti stvar uzele vrlo ozbiljno, s obzirom da su predstavnici Haiderove Slobodarske stranke u tadašnjoj austrijskoj koalicijskoj vladi tvrdili da neće dopustiti da bez toga pitanja Slovenija uđe u Europsku uniju, te da neće biti moguć niti ulazak Češke zbog sličnog slučaja tzv. Benešovih dekreta na osnovi kojih je s češkog teritorija istjerano i razvlašteno nekoliko milijuna sudetskih Nijemaca.
Prema tadašnjim izjavama Milana Kučana, s politikom izgona i razvlaštenja Nijemaca iz istočnoeuropskih i srednjoeuropskih država nakon rata suglasili su se i saveznici na Potsdamskoj konferenciji 1945., a oduzeta njemačka imovina je na određeni način tada uračunata kao dio odštete odnosno kompenzacija koja je poražena Njemačka morala priznati na okupiranim teritorijima.