Po njegovim riječima "Pjesma o pouci" najobjavljivanije je i najprevođenije Marulićevo djelo. Doživjela je više od 100 izdanja, pa je tim više zanimljivo da je tek više od 500 godina od njezina nastanka prevedena na hrvatski. "Himan Bogu", kazao je Lučin, vrhunsko je djelo humanističkog pjesništva ne samo za hrvatski latinizam.
Treća pjesma, posvećena Blaženoj Djevici Mariji, dio je glasovita Petrarkina Kanconiera kojoj je Marulić, drži Lučin, prepjevavši je na latinski postao sustvarateljem, jer to nije bio samo prevoditeljski posao, što je u potpunosti u skladu s tadašnjim humanističkim duhom.
Te tri pjesme svojevrstan su triptih jer prva se obraća Bogu i govori o stvaranju univerzuma, puna je optimizma, druga se obraća Kristu i govori o kraju Svijeta, puna je zabrinutosti i pouka, kako joj i ime govori, a treća, skrivena molitva, izravno se na intiman i osoban način pojedinca svjesnog svršetka Svijeta obraća za pomoć Majci Božjoj posrednici između ljudskog roda i Svevišnjeg, rekao je Lučin.
Prevoditelj Bratislav Lučin prepjevom je želio zadržati vjernost Marulićeva izražaja, ali pri tom ne biti "drven", i u tome je uspio, ocijenio je književnik Tonko Maroević.
Tri Marulićeva djela u Lučinovu prepjevu, ocjenjuje Maroević, izvanredan su prilog razumijevanju cjeline Marulićeve osobe, od srednjovjekovnih teoloških do renesansnih kozmoloških uzleta.
(Hina) dstr dd