NAJDUGOVJEČNIJA britanska kraljica Elizabeta II. preminula je jučer u 97. godini.
Kraljica Elizabeta II. bila je i najstariji monarh na svijetu. Ranije ove godine kraljica Elizabeta proslavila je 70 godina na prijestolju. Novi britanski kralj je Charles, čovjek koji je najdulje čekao na tron u povijesti monarhije stare tisuću godina. Nosit će kraljevsko ime Charles III. Službeno će novim kraljem biti proglašen sutra na sastanku Vijeća za nasljeđivanje trona u palači St. James, priopćila je Buckinghamska palača.
Tko je bila Elizabeta II.? Bila je šesta kraljica i osoba koja je najdulje bila na prijestolju u povijesti britanske monarhije - punih 70 godina, dulje i od čuvene kraljice Viktorije iz 19. stoljeća.
O značaju njene titule, makar onom simboličnom, dovoljno govori to što je, osim što je bila kraljica Ujedinjenog Kraljevstva (sačinjenog od Engleske, Walesa, Škotske i Sjeverne Irske), bila i monarh Kanade, Australije, Novog Zelanda i poglavarka Commonwealtha, međunarodnog udruženja 56 zemalja koje su prethodno bile teritoriji Britanskog Carstva.
>> Elizabeta II. rođena je na vrhuncu Britanskog Carstva. Njena smrt je kraj ere
Rođena je 1926. u Londonu kao kći kralja Georgea VI. i njegove supruge lady Elizabeth Bowes-Lyon. Doduše, George VI. postao je kralj tek kad je njegov brat, kralj Edward VIII. abdicirao s prijestolja 1936. Tada je i Lilibet, kako su je od milja zvali u obitelji, postala službena prijestolonasljednica.
Smrt njenog oca Georgea VI. i njen automatski uspon na prijestolje zatekli su je na putovanju u Keniji 1952. Okrunjena je iduće godine u Westminsterskoj opatiji. Kada je Elizabeta postala kraljica, ta je funkcija već bila svedena na puki ceremonijalni status bez ikakvog stvarnog sudjelovanja u državnoj vlasti.
Jakovina: Građane kraljevska kuća i dalje impresionira
"Rekao bih da je ona imala veću težinu nego drugi monarsi, prije svega jer je Ujedinjeno Kraljevstvo jedna od najvažnijih europskih zemalja, a kad je postala monarh, bilo je i jedna od najvažnijih svjetskih zemalja. To je još uvijek, ali onda je bilo posebice.
Kad je netko formalno na čelu takve zemlje, taj ima veću težinu nego drugi monarsi, čak i ako dolaze iz uglednih zemalja. Prije svega zato što je Elizabeta II. formalno na čelu zemlje koja je i dalje staleški podjeljenija od, recimo, Nizozemske ili skandinavskih zemalja.
Ona ima i mogućnost dodjela titula, onda je tu općenito ta etiketa, vidljivost kraljevske kuće, veza sa starim svijetom, prošlošću. Građane diljem svijeta to još uvijek impresionira, taj način života na dvoru, žele ceremoniju, to je nešto što neki od njih i idealiziraju ili smatraju sjajnim", rekao je.
Obraćala se putem Twittera, komunicirala s Jamesom Bondom...
Ističe i kako je imala modernu komponentu.
"Ona je u tom smislu svoju ulogu dosta dobro igrala. S jedne strane je bila monarh u modernoj epohi, ona koja se obraća preko Twittera i komunicira s Jamesom Bondom, a u isto vrijeme je ostala vrlo dosljedna u tom kraljevskom suzdržanom obnašanju svoje dužnosti, uopće viđenju vlastite uloge", govori.
Dodaje kako je Elizabeta II. bila važan simbol Ujedinjenog Kraljevstva.
"Bila je formalni šef 15 država svijeta. Prošle godine je Barbados vladavinu britanske monarhije priveo kraju iako je ostao dio Commonwealtha. No bila je i formalni šef nekim jako važnim državama, poput Kanade, Australije ili Novog Zelanda. Dakle, nisu to bile samo karipske državice.
Ona je imala puno simboličkih uloga koje je dostojanstveno igrala, rekao bih da nije uvijek ni bila samo suzdržana ili hladna, takvi su joj bili javni nastupi, ali znala je iznenaditi spontanošću, a uvijek i pazila da sačuva taj britanski imidž kraljevske kuće. Uvijek je zainteresirano obnašala funkciju šefa kraljevske kuće", rekao je Jakovina.
"Bila je predmet kritika, ali zbog skandala kraljevske kuće"
Kaže da je britanska monarhija prva asocijacija na sve kraljevine.
"Nitko neće pomisliti na monegašku monarhiju, japanskog imperatora ili brunejskog sultana, osim ako se ne radi o nekom velikom skandalu. Britanska monarhija je i sačuvala nešto od onoga što su kraljevi prije činili, poput dodjeljivanja plemićke titule, predstavljanja svoje zemlje. A uz to, Britanijom je vladala ozbiljna demokracija koja je bila komplementarna s kraljevskom kućom", kaže.
Kažemo mu da je ipak bila suočena i s kritikama, posebno u punk pokretu, što se kasnije opet utišalo.
"Postoji i taj republikanski pokret, to su i oni koji traže da se monarhija ukine. Ti su malo vidljivi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Mislim, to se neće dogoditi. Istina, bila je predmet kritika, karikatura, jednim dijelom je to bilo i zbog skandala koje je kraljevska kuća prolazila.
Ali i ti skandali su bili uslijed modernog vremena. Ona je bila puno modernija sa svojom djecom nego njezini prethodnici. Kralj Karlo III. ili Charles također je moderniji nego njegova majka, koja je 1926. godište. Općenito, mi smo živjeli jedno ubrzanje vremena kroz zadnje stoljeće, sve su te promjene bile vidljive. A britansko društvo je aktivno", kaže.
"Pitanje je hoće li druge države krenuti putem Barbadosa"
Osvrnuo se na pitanje budućnosti, razdoblja nakon smrti Elizabete II.
"Za britansko društvo bi bilo najbolje kad bi tranzicija bila što vidljivija u dostojanstvu, to znači bez zastranjenja. Sad je pitanje hoće li neke druge države krenuti putem Barbadosa. Možda Jamajka ili neke druge zemlje karipskog otočja, koje možda smatraju da nema razloga da im vladar bude u Londonu, makar to bio formalni vladar.
Ali načelno to sve nije temeljna stvar. Britaniji svakako ne treba negativni publicitet dok traje rat u Ukrajini, dok su tu energetski problemi, a svjež je i izlazak iz Europske unije, kao i turbulentna promjena na mjestu premijera. Zato nikakav skandal u kraljevskoj kući nije sad poželjan", objasnio je povjesničar Jakovina.
Britanska povjesničarka: Ponovno je osmislila ulogu suverena
Britanska povjesničarka Jane Ridley je za Harpersbazaar nedavno pisala kako će se na kraljicu Elizabetu II. gledati kao na figuru od velikog povijesnog značenja, slavljenu zbog svoje predane javne službe.
"Tijekom vladavine koja se protezala preko 70 godina osigurala je vodstvo, kontinuitet i fokus nacionalnog jedinstva", navodi.
"Kad je došla na prijestolje, bila je šefica države, ali bez parlamenta nije mogla raspisati izbore ni imenovati vladu. Jedno od njezinih najvećih postignuća bilo je ponovno osmišljavanje uloge suverena. Kroz tjedne audijencije kod premijera postala je cijenjeni izvor mudrosti i čuvarica mnogih tajni.
Bila je politička figura, ali je bila apolitična i nadstranačka. Rijetko se obraćala javnosti i nikada nije davala intervjue, ali je stalno bila vidljiva, jedna je od najfotografiranijih osoba na svijetu. Kako se jednom našalila: 'Moraju me vidjeti da bi mi vjerovali.'
Nije imala vremena za feminizam
Monarh kojemu je najviše nalikovala bila je kraljica Viktorija, njezina praprabaka. Obje su kraljice bile dugovječne. Viktorija je bila najdugovječnija britanska kraljica sa 63 godine na prijestolju dok to mjesto nije preuzela Elizabeta 2015.
Obje su osvojile poštovanje političke elite kojom dominiraju muškarci, ali nijedna od njih nije imala previše vremena za feminizam ili prava žena", kaže Ridley.
Dodaje da je nejasno kako je monarhija napredovala u postimperijalnom svijetu 20. stoljeća.
"U posljednja dva desetljeća svoje vladavine kraljica je uživala u rekordnoj osobnoj popularnosti od preko 80 posto. Nastavila je raditi puno radno vrijeme i u svojim devedesetima.
Mnogi su ljudi rekli da poštuju kraljicu kao pojedinca, ali su doveli u pitanje relevantnost institucije monarhije. Do kraja njezine vladavine kritika kraljice bila je nezamisliva. Postala je najpopularniji monarh kojeg je Britanija ikad poznavala - gotovo mitološka figura", zaključila je Ridley.