Strah od ruske invazije raste iz dana u dan. Što bi ona značila za EU i Hrvatsku?

Foto: EPA/Index

AKO PITATE Moskvu, invazija na Ukrajinu uopće nije nešto što planira i želi. Ako pitate gotovo bilo koga drugoga, od Kijeva do Washingtona, ta je invazija sve izglednija iz dana u dan. Taj će rat, naravno, biti katastrofalan za Ukrajinu, u svakom smislu. Prilično je sigurno, međutim, da će i Rusija platiti visoku cijenu, kako u životima svojih vojnika tako i ekonomski. 

No kako će se taj rat, ako do njega dođe, odraziti na ostatak Europe, pa tako i na Hrvatsku? Na to je pitanje mnogo teže odgovoriti.

>> Biden: Putin će krenuti na Ukrajinu, akcija se sprema

"Ako Rusija ode u Ukrajinu, to će imati razorne posljedice. Pretpostavljam da će Putin krenuti prema Ukrajini", rekao je američki predsjednik u srijedu u obraćanju javnosti prigodom jedne godine svog mandata te dodao da bi potpuna invazija na tu zemlju izazvala odgovor koji bi skupo koštao Rusiju i njezino gospodarstvo. Sugerirao je i da će Rusiji ograničiti pristup međunarodnom bankarskom sustavu ako napadne Ukrajinu.

Biden je i ranije ovog mjeseca zaprijetio nametanjem "teških troškova i značajne štete" ruskom gospodarstvu ako Putin napadne Ukrajinu. "Bit će teško, bit će stvarno i bit će konzekventno", dodao je.

 

Moskva pak uporno odbacuje optužbe da sprema napad na Ukrajinu te prebacuje odgovornost za rast napetosti na Zapad, navodeći kao argumente dostave oružja Ukrajini, vojne manevre i letove NATO-ovih vojnih aviona, odnosno patroliranje ratnih brodova u blizini Rusije.

Ipak, američke obavještajne službe navodno raspolažu informacijama da je skupina ruskih specijalaca poslana na okupirani istok Ukrajine, odnosno istočni dio regije Donbas koji već sedam godina drže ruski separatisti uz podršku ruske vojske (što Moskva također negira). Tamo se ovi specijalci navodno spremaju izvesti operacije "napada pod lažnom zastavom" (eng. false flag attack) koji bi pripisali ukrajinskim snagama i tako dali Rusiji izliku za vojnu intervenciju.

Foto: EPA

>> SAD iznio jako teške optužbe protiv Rusije, kaže da se sprema rat

Za Bidena i NATO vojni odgovor nije na stolu, ali sankcije jesu

Biden je još početkom prosinca jasno dao do znanja da američka vojna intervencija, odnosno slanje američkih snaga u Ukrajinu u slučaju ruskog napada "nije na stolu", iako je time sa stola maknuo i najučinkovitije sredstvo odvraćanja Rusije od samog napada. 

"Imamo moralnu i pravnu obvezu prema našim saveznicima u NATO-u, ako bi napali prema članku pet. To je sveta obaveza.
Ta se obveza ne odnosi na NATO - mislim na Ukrajinu. Ali to bi ovisilo o tome što su i ostale zemlje NATO-a spremne učiniti. Ali ideja da će SAD jednostrano upotrijebiti silu da se suprotstavi Rusiji zbog invazije na Ukrajinu trenutno nije na stolu", rekao je Biden. Doduše, iz toga bi se moglo zaključiti da je ipak ostavio otvorenom opciju zajedničkog vojnog odgovora NATO-a.

Iako je Biden potvrdio da neće slati regularnu vojsku u Ukrajinu, američki mediji izvijestili su da je manji broj američkih specijalaca već u Ukrajini te da pomažu u obuci ukrajinske vojske. Dvostranačka skupina senatora Sjedinjenih Država obećala je solidarnost i slanje velikog paketa naoružanja prilikom posjeta Kijevu ovog tjedna.

Podsjetimo, i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg još je krajem studenog, nakon summita 30 saveznika u Rigi, otvoreno zaprijetio Moskvi da bi "svaka buduća ruska agresija na Ukrajinu imala visoku cijenu", odnosno da bi "imala ozbiljne političke i ekonomske posljedice za Rusiju", ali vojni odgovor nije spominjao.

Za razvoj situacije u slučaju rata nije nebitno ni to što NATO od 2017. ima raspoređen kontingent snaga za odvraćanje Rusije od eventualnog napada na svoje saveznice, nazvan "Ojačana prednja prisutnost" (Enhanced Forward Presence), podijeljen u četiri bojne grupe u Estoniji, Litvi, Latviji i Poljskoj, koje zajedno imaju oko pet tisuća vojnika.

Branimir Vidmarović: Vjerojatni je intenzivni lokalni sukob

Na ovu smo temu razgovarali s vanjskopolitičkim analitičarem Branimirom Vidmarovićem i vanjskopolitičkim komentatorom i profesorom za međunarodne odnose i diplomaciju Goranom Bandovom. 

Vidmarović, za početak, nije uvjeren da će do invazije uopće doći: "Ona nema smisla jer nosi puno veće gubitke. Predstavlja prevelik rizik i za jednu i za drugu stranu. Nije u interesu nikome jer svatko gleda svoju sigurnost prije svega, a upravo zbog toga nije izgledna ni prava, velika vojna intervencija zemalja Europe ili SAD-a na ukrajinskom tlu, jer onda i one postaju dio konflikta."

Ako do totalnog rata u Ukrajini ipak dođe, Vidmarović ne vjeruje da bi se on mogao preliti na susjedne zemlje članice Europske unije ili NATO-a: "Jer onda je puno veći rizik, ako se zapuca na Poljsku ili Švedsku, Finsku, baltičke zemlje... To nosi drugačiji kontekst, ima veću težinu nego ako se zapuca na Ukrajinu."

Po njegovom mišljenju, i u Ukrajini je mnogo vjerojatniji "lokalni, intenzivni, ali kratki okršaj između pobunjenika i ukrajinskih snaga, u kojem bi Rusi onda i dalje tvrdili da nisu strana u konfliktu", iako bi realno to bili. 

Foto: Davor Puklavec/Pixsell

"Ipak, duboko vjerujem da bi diplomacija tu brzo reagirala da se taj konflikt na Donbasu ograniči i lokalizira, odnosno spriječi širenje na čitavu Ukrajinu. Najmanje izgledan scenarij je onaj u kojem bi ruska vojska krenula na Kijev, jer to nosi velike gubitke i u ljudstvu i ekonomske, reputacijske, za odnose sa susjednim zemljama... Postoji generalno načelo da se takvi ratovi s ciljem potpune okupacije ne vode više u 21. stoljeću. Velike zemlje naprosto više ne rade ono što je radio Hitler, na primjer", smatra Vidmarović.

Vidmarović: Do nas neće doletjeti rakete, ali burze bi se mogle početi rušiti

Europa, dakle, ne treba strahovati od šireg, da ne kažemo svjetskog rata, ali opasnost od upadanja u novu ekonomsku krizu u slučaju rata u Ukrajini i odgovora sankcijama prilično je realna, upozorava Vidmarović: "Do nas neće doletjeti rakete, ali burze bi se mogle početi rušiti. Trgovina čelikom, aluminijem, žitaricama, energentima, o inflaciji da ne govorimo, sve bi to zajedno proizvelo jedan jako loš scenarij."

"Prema do sada dostupnim informacijama, čini se kako Rusija stacionira vrlo ozbiljne vojne snage na granicu s Ukrajinom. Zadnjih dana Rusija provodi i zajedničke vojne vježbe s bjeloruskim snagama, na granici Bjelorusije i Ukrajine. Ruski politički vrh i ruski mediji imaju već duže vrijeme vrlo zaoštrenu retoriku prema Ukrajini, a analiza pokazuje kako su ruske političke poruke zadnjih par tjedana dodatno eskalirale", komentira pak Bandov za Index.

"S druge strane, ruski politički vrh stalno naglašava kako oni ne žele rat, ali sve što čine, kao da ide u drugom smjeru. Ako ništa drugo, Rusija se ponaša kao da je i rat trenutno jedna od ozbiljnih opcija na stolu. Ipak, silnu vojnu snagu uz ukrajinsku granicu možemo razumjeti i kao snažni pritisak na zapadne sile kako bi Rusija osigurala određena jamstva, koja već duže vrijeme traži od zapadnih sila, s kojim bi se Zapad uzdržao od širenja NATO saveza na države koje Rusija smatra svojom širom sferom interesa", dodaje Bandov. 

"Direktni sukob s NATO savezom zasigurno nije poželjna opcija za Rusiju. No čak ni vojna opcija sukoba s Ukrajinom nije dobro rješenje za Rusiju. Njoj na raspolaganju stoji niz drugih opcija, koje se nameću kao povoljnije rješenje za Rusiju", ocjenjuje Bandov.

Foto: Davor Puklavec/Pixsell

Goran Bandov: Ako dođe do rata, susjedi će rasporediti snage na granici s Ukrajinom i Bjelorusijom

"Ako bi trenutni sukob eskalirao u oružani, zasigurno će sve susjedne države rasporediti svoje vojne trupe na granicu prema Ukrajini, a vjerojatno i na granicu s Bjelorusijom, koja bi potencijalno mogla biti saveznica Rusije u tom sukobu, prvenstveno zbog osjetljive pozicije Aleksandra Lukašenka, a manje zbog potpore bjeloruskih građana takvoj potencijalnoj intervenciji Bjelorusije", dodaje ovaj analitičar.

Što se sankcija tiče, Bandov primjećuje da u ovom trenutku nije potpuno jasno što bi točno sve te sankcije potencijalno mogle zahvatiti: "Razgovaralo se o nizu opcija, no za sada nismo potpuno sigurni postoji li potpuna suglasnost svih zapadnih partnera za njihovo uvođenje. Ako bi se dogodila ruska vojna intervencija na Ukrajinu, sigurno bi se podrška sankcijama značajno ubrzala."

Vidmarović smatra da sankcije općenito imaju slabe šanse natjerati Putina na uzmak ako se zaista odluči na invaziju, odnosno prekrajanje granica Ukrajine vojnim sredstvima: "Kad bi stvarno došli u tu kritičnu fazu, u tom slučaju već se prestaje razmišljati u racionalnim kategorijama i nitko se u Kremlju ne bi previše osvrtao na sankcije. Bilo bi im svejedno."

Plinske sankcije: Od Sjevernog toka nadalje

Ruski izvoz energije, prvenstveno plina, nameće se kao meta koja bi najviše zaboljela Putina, odnosno ruski proračun i prihode njenih energetskih giganata poput Gazproma.

No takve sankcije su dvosjekli mač iz razloga koje gotovo da ne treba objašnjavati - od 40 do 50% ukupnog europskog uvoza plina otpada na Rusiju, koja svoj plin doprema europskim kupcima prvenstveno preko Ukrajine i Bjelorusije. Dakle, Europi bi se opskrba plinom prepolovila praktički preko noći, i to usred zimske sezone grijanja.

>> Cijene plina lete u nebo, a Putin ima ponudu koju Europa ne može odbiti

Cijene plina već su skočile na rekordne razine, prije svega zbog znatnog smanjenja ruske isporuke plina na europsko tržište, a Njemačka je već zaprijetila odgodom puštanja plinovoda Sjeverni tok 2 do daljnjega u slučaju ruske agresije na Ukrajinu. Šok na tržištu plina osjetio bi se ne samo u Europi već diljem svijeta, među ostalim i zato što bi tvornice u Europi i Aziji koje koriste plin prešle na naftu, što bi napuhalo cijenu tog energenta.

Bandov: Rusiji nije u interesu da ostane bez prihoda od plina

Ni Putinove ucjene Europe isporukom plina, naravno, nisu od jučer, a mnogi analitičari smatraju da je Rusija ove zime namjerno smanjila isporuku plina na europsko tržište kako bi izvršila pritisak na EU.

"Odlučili smo: Pustit ćemo ih da se smrznu ove zime, a zatim će postati razgovorljiviji i neće inzistirati na brzom napuštanju plina. Ulozi su vrlo visoki", sumirao je još u listopadu rusku strategiju Mihail I. Krutihin, energetski analitičar u konzultantskoj kući RusEnergy.

"Plin je jedan od najsigurnijih izvora Rusije i sigurno joj nije u interesu da taj izvor deviznih prihoda utihne. Čak dapače, koliko god bi to moglo biti zanimljivo sredstvo pritiska na zapadne sile, ono bi značajno udarilo i samu Rusiju. Iako postoje i mogućnosti da Rusija plin izvozi u druge regije svijeta, treba biti jasan, europske države su izvrstan redovni platiša i sigurno nije u interesu Rusiji da takvog bogatog klijenta izgubi pa ni na kratko. Uglavnom, Rusiji je u interesu, što god da se bude događalo, da ekonomija što manje trpi, a napose plinski biznis", zaključuje Bandov.

Vidmarović vjeruje kako Putin ne bi bio taj koji bi prekinuo dotok plina Europi, već bi sama EU prekinula te veze: "Kina ne bi mogla apsorbirati sve kapacitete ruskog izvoza plina koji trenutno ide za Europu."

Vidmarović: Ruske banke mogu naći alternativu SWIFT-u

Biden je u srijedu, ne prvi put, sugerirao i da bi se Rusiji mogao ograničiti pristup međunarodnom sustavu za financijske transakcije SWIFT koji koriste i ruske banke, u slučaju agresije. 

"S jedne strane, već je niz zapadnih partnera naglasio kako će se pridružiti sankcioniranju Rusije ako krene s vojnom intervencijom. No, za sada se čini kako postoji potencijalna nesuglasnost oko sankcioniranja Rusije izbacivanjem iz društva za svjetsku međubankovnu financijsku telekomunikaciju (SWIFT), koja služi kao posrednik i izvršitelj financijskih transakcija između banaka diljem svijeta. Njemačka je rekla kako ta sankcija nije na stolu, ali je SAD gotovo za par minuta ponovio kako su sve sankcije na stolu uključujući i izbacivanje Rusije iz sustava SWIFT", napominje Bandov.

Vidmarović pak ističe da je učinak koji bi isključivanje ruskih banaka iz SWIFT-a mogao biti precijenjen, jer bi se one mogle snaći i van njega.

"Pogotovo zato što se istražuju i razvijaju domaći alati za te financijske transakcije, a tu je i Kina kao partner. Osim toga, i sankcije Iranu uključuju zabranu SWIFT-a, ali Iran pri tom svejedno surađuje s drugim zemljama i vrši transakcije za prodaju energenata, recimo Rusiji i Kini, kroz druge sustave. Dakle, ne možeš ubiti zemlju time što je odstraniš iz SWIFT-a", kaže naš sugovornik. 

Bandov: Ako bi rat zahvatio cijelu Ukrajinu, imali bismo snažni izbjeglički val prema Europi

Foto: EPA

Još jedna posljedica rata koju svakako treba uzeti u obzir je ona humanitarno-izbjeglička, budući da bi u tom slučaju bilo realno očekivati egzodus velikog broja Ukrajinaca s ratom zahvaćenih područja prema Zapadu. 

"Potencijalni izbjeglički val bi ovisio o intenzitetu sukoba i području gdje bi sukob eskalirao i gdje bi se proširio. Ako bi oružani sukob zahvatio cijelu Ukrajinu, zasigurno bi to prouzročilo vrlo snažni izbjeglički val prema Europi, prvenstveno prema Poljskoj, Njemačkoj i skandinavskim državama", prognozira Bandov.

"Ako bi se sukob koncentrirao samo na određeni dio države, onda bi taj izbjeglički val bio manji, ali bi nastao ozbiljni prognanički val unutar Ukrajine, na koji bi EU zasigurno reagirala sa slanjem humanitarne pomoći. U ovom trenutku spominjem niz opcija, no želimo vjerovati da će se situacija smiriti, jer mir nema dobru alternativu", zaključuje Bandov.

Vidmarović: Putin se pokušava dogovoriti s Amerikom, mimo Europe

"Putin, čini se, pokušava postići dogovor o Ukrajini i NATO-u s Amerikancima, mimo Europe, kojoj ne daje previše na važnosti. Tu je i kalkulacija s utjecajem na same ukrajinske građane, s obzirom na podijeljenost i nehomogenost Ukrajine kao zemlje, ne bi li se diskreditirala trenutna ukrajinska vlast i Ukrajince privoljelo da na narednim izborima biraju drugačiju opciju - i da se političko stanje vrati na ono prije Majdana, kad je na vlasti bio (proruski orijentirani) Viktor Janukovič", dodaje Vidmarović.

 

Zanimljivo, i hrvatski premijer Andrej Plenković osvrnuo se na eskalaciju napetosti između Rusije i Ukrajine i naglasio kako "Hrvatska ne želi da dođe do eskalacije i reagirat će jasno i odlučno da se izbjegne bilo kakva nestabilnost". Iz njegove dramatične izjave ostalo je, doduše, nejasno što bi to točno mala i na svjetskom planu ne posebno relevantna zemlja poput naše uopće mogla napraviti kako bi spriječila takvu "nestabilnost".

Plenković i njegova vlada su, podsjetimo, već u nekoliko navrata ponudili ukrajinskim vlastima svoje iskustvo iz mirne reintegracije Podunavlja, koje je do 1998. bilo pod okupacijom lokalnih Srba. No Ukrajinci od našeg iskustva i savjeta imaju malo koristi dok god Rusija nastavlja podržavati separatiste na istoku Ukrajine i blokirati bilo kakvu reintegraciju. 

Pročitajte više

 

Pročitajte više