Strani radnici: Očajni smo. Dobio sam 50 eura u 2 mjeseca, smještaj je neljudski

Foto: Privatna arhiva

Pričali smo s dva Nepalca i jednim Indijcem, čije priče upozoravaju na teške okolnosti s kojima se moraju suočavati strani radnici u Hrvatskoj. 

Okolnosti nisu teške samo zbog asimilacije, nerazumijevanja jezika i sličnog, već zato što se neki od tih radnika nisu imali prilike susresti s normalnim poslodavcima. Susreli su se s onima koji su se prema njima ponašali, kako nam govore, kao prema roblju. Ovo je zato priča o sudbini trojice radnika koji su sreću odlučili potražiti u Hrvatskoj. Iz straha se nisu obratili policiji, nego Indexu, kako bi više rekli o "izrabljivačkom odnosu šefova prema radnicima".

Suresh: Tražio sam plaću, rekli su mi da je štrajk

Nepalac Suresh Kumar Sar je u Zagreb došao u listopadu prošle godine. Prvo je radio u Samoboru.

"Preko Facebooka sam vidio oglas posredničke kompanije. Javio sam se kasnije na broj, spojili su me s jednom tvrtkom. Plaća je bila tisuću eura i smještaj. To mi je djelovalo dobro. Bio sam smješten u hostelu u Ozaljskoj ulici, sve skupa je počelo 25. studenog prošle godine. Radno vrijeme mi je bilo 6-18 svaki dan, radio sam 6 dana u tjednu", rekao nam je Suresh.

Tvrtka s kojom je bio spojen jest My way Zg. Ugovor je potpisao s tvrtkom VG premium prijevoz. Obje ove tvrtke kao takozvani agregatori voze preko Bolt platforme i još ćemo ih se dotaknuti u ovom tekstu.

"Radio sam dva mjeseca i nikad nisam dobio plaću. Čovjek s kojim sam komunicirao bio je Živko. Nakon mjesec dana sam tražio plaću, rečeno mi je da će biti sutra, spominjali su mi štrajk pa da će biti nakon štrajka. Odbio sam raditi dok mi ne isplate novce i dobio otkaz", rekao nam je.

"U dva mjeseca sam dobio 50 eura"

Govori da je sve što je dobio bilo 50 eura kako ne bi umro od gladi iako bi on sam za firmu zaradio oko 3700 eura mjesečno.

"Inače sam se prehranjivao putem napojnica, ali to nekad ne bi bilo dovoljno. Zamislite kako mi je bilo... Došao sam ovdje kako bih slao novac doma, gdje mi je obitelj. Zadužio sam se kako bih tu mogao doći, pozajmio sam 7 tisuća eura i to nisam mogao vratiti", govori Suresh, napomenuvši kako su mu oko radne dozvole rekli da su aplicirali, no da još čekaju na nju.

Ističe kako je još petero vozača bilo u istoj situaciji. Oni za Index nisu htjeli govoriti. Jedan od onih koji je pristao jest Hari Kumar Shrestha.

Hari je očajan zbog plaće i uvjeta u kojima živi: "Radi kao životinja, a oni ga ne plaćaju"

I on je Nepalac koji tri mjeseca radi za ovu tvrtku. Pošto ne zna engleski, Suresh nam je više ispričao oko njegove sudbine.

"Po njega su predstavnici jedne druge tvrtke trebali doći na aerodrom, ali nikad se nisu pojavili. Ipak je i on došao do iste firme u kojoj sam ja radio, sprijateljili smo se. Još radi u ovoj tvrtki i pristao je govoriti za Index zato što čovjek više ne zna što će budući da ga ne plaćaju. Prehranjuje se putem napojnica, ima ženu i djecu u Nepalu kojima ne može ništa slati.

Čovjek je očajan. Radi kao životinja, ne plaćaju ga, a uvjeti u kojima živi nisu ljudski. Nema niti radnu dozvolu, rekli su mu da su ga prijavili. Dobio je 220 eura u tri mjeseca otkad tu radi", objasnio je Suresh Kumar.

 

Hari Kumar Shrestha je inače smješten u jednom hostelu u Kozari Boku. Poslao nam je snimku smještaja.

Kiran je prošao nešto bolje, dobio je 600 eura u dva mjeseca 

Indijac Kiran Kurumboor Krishnan nam govori kako je na jednom drugom poslu radio godinu i pol prije nego što je vidio oglas za vozača taksija.

"Vidio sam oglas i odlučio sam se prijaviti, svidjelo mi se što su nudili smještaj. Potpisao sam ugovor s tvrtkom VG premium prijevoz. Stalno sam pitao za dozvolu, rekli su da su aplicirali. Za dva mjeseca su mi platili 600 eura. Nisam dobio niti radnu dozvolu, sad se zbog toga suočavam s jako puno problema", rekao je Kiran.

Sve je počelo s recruitment kompanijom

Index je istražio tko stoji iza ovih firmi te kako je moguće da se ovakvo nešto događa. Suresh nam je kazao kako je prvi put za ovaj posao čuo preko Facebooka, radilo se o oglasu koji ga je spojio s recruitment kompanijom Zovi Luku, čiji je vlasnik Luka Dodig.

Kompaniju smo kontaktirali na WhatsAppu. Ovoj smo se put kompaniji obratili prije svega jer nas je zanimalo brine li se za poštivanje radnih prava jednom kad spoje radnika s firmom.

Rečeno nam je kako ne znaju o kakvom oglasu pričamo budući da obrt nema Facebook stranicu. Na pitanje jesu li radnike spojili sa Živkom Asprovom, kazali su da ne otkrivaju imena klijenata. Suresh nam je poslao screenshot prema kojem jasno vidimo kako je kontaktirao upravo ovu firmu.

Zvali smo Živka Asprova. Rekao je da su mu radnici polupali aute

Živko Asprov je čovjek kojega spominje Suresh Kumar kao osobu s kojom su komunicirali i koja im je obećala plaću. Rekao je kako se Asprov predstavio kao djelatnik firme My way Zg. Živka Asprova smo nazvali i pitali ga zašto ovim radnicima nisu isplaćene plaće.

"Zato što su mi polupali auta. Pišeš o meni, ali napiši malo o njima što ne znaju voziti, što su mi polupali auta. Za radne dozvole smo aplicirali, nisam ja kriv što se to ne može brzo riješiti", rekao je on.

Ističe kako je Hari Kumar Shrestha, čovjek koji još uvijek vozi za ovu firmu, isplaćen. Rekli smo mu da je do nas došla informacija kako mu je plaćeno 220 eura.

"Radi se o 300 eura... I to zato jer nije radio, drugi vozači imaju 800 eura. Oni hoće da ne rade i da uzimaju plaću, odbijeno mu je za auta koja je udario. A ne uzimamo mu za smještaj i radnu dozvolu", rekao je Asprov.

My way Zg ili VG premium prijevoz?

Radnici su nam rekli da nisu napravili štetu na vozilima. Asprova smo zamolili da nam objasni radi li za VG premium prijevoz ili My way Zg. Jasno je napisao kako se radi o tvrtki My way. To smo ga pitali zato što nam je u isto vrijeme vlasnica tvrtke My way Zg Almira Osmanović poručila kako Živko Asprov ne radi za tvrtku u kojoj je vlasnica.

"Gospodin Živko ne radi u mojoj firmi. Moji auti su iznajmljeni firmi VG premium prijevoz", rekla nam je Osmanović.

Ubrzo nakon toga Asprov nas je nazvao i kazao da radi za VG premium prijevoz. Kao vlasnik te tvrtke se navodi Marko Milašinić iz Zagreba. I njega smo kontaktirali, a on nam je kazao da je firmu prodao prošle godine dodajući da - ne zna kome. Još je prije desetak dana poručio da će provjeriti s javnim bilježnikom i da će nam javiti. To još uvijek nije napravio.

Osmanović nam je prijetila

Što se tiče Osmanović, u Boltovoj aplikaciji pojavljuje se ime njezine firme My way Zg. Pitali smo je kako je to moguće. Prvo je rekla da je njezino ime moglo stajati samo u prometnoj knjižici vozila i na ugovoru o najmu, nikako na aplikaciji.

Kad smo joj podastrli dokaz, očito je izgubila živce. Izvrijeđala je novinara Indexa, prijetila tužbom, šovinistički se izražavala prema stranim radnicima.

U jednom trenutku je rekla i kako s radnicima iz zemalja poput Nepala ne želi imati posla, a u drugom da su joj slupali automobile.

Također, došli smo i do prepiske u WhatsApp grupi. Rečeno nam je da je A.O. upravo Almira Osmanović te smo vidjeli kako ostavlja podatke kako bi se na R1 kupilo gorivo. Kako su nam rekli strani radnici s kojima smo pričali, ona je u ovoj grupi izdavala i naređenje vozačima, pitala ih zašto ne rade kad im je bilo slobodno vrijeme.

 

Dodajmo da smo dobili i video prema kojem jasno vidimo, ako je suditi prema postavkama na aplikaciji Bolt, kako ovi strani radnici voze za firmu My way Zg.

Stručnjakinja za radno pravo: Vjerojatno se radi o iznajmljivanju radnika

Unatoč svim ovim dokazima, ipak ne znamo što točno stoji iza ovog odnosa firmi My way Zg i VG premium prijevoz, ali ono što vidimo, a zbog čega smo sve ove ljude i kontaktirali te pokušali više doznati, jest očita činjenica s kakvim modusom rada i ponašanja se moraju nositi strani radnici koji dolaze u Hrvatsku kako bi s nekoliko stotina eura uspjeli prehraniti obitelj u svojim zemljama.

Znamo i da je činjenica da se gomila j.d.o.o.-ova osniva kako bi se određene koristi ostvarile. Kako nam je za potrebe jedne druge teme objasnio tajnik autotaksi-prijevoznika okupljenih u udrugu Lider Božo Miletić, ljudi čak imenuju beskućnike iz BiH ili Srbije kojima plate par stotina eura, nabiju dugovanja i samo zatvore firmu.

Stručnjakinja za radno pravo neslužbeno nam je objasnila zašto bi netko ulazio u takve odnose.

"Vjerojatno se radi o iznajmljivanju radnika. Vrlo česta pojava je ta da poslodavac zapošljava radnike kako bi ih iznajmio drugome. Razlog je najčešće financijska korist, ovaj koji iznajmljuje dobiva proviziju, a drugom je to čisti trošak i nema problema s njima jer nisu njegovi radnici.

To je u Hrvatskoj zabranjeno osim ako niste agencija za privremeno zapošljavanje ili nije riječ o vlasnički povezanim poslodavcima. To što im se ne isplaćuju plaće, to je priča za sebe", objašnjeno nam je.

Kontaktirali smo i Državni inspektorat. Odgovorili su nam kako je u tijeku inspekcijski nadzor tvrtke VG premium prijevoz te kako do okončanja nadzora nadzor nisu u mogućnosti komentirati.

Što kaže Bolt?

Obratili smo se i Boltu. Pitali smo ih vrši li Bolt provjere s kim radi, tko su zaposlenici te tvrtke i rade li legalno ili ilegalno. Zanimalo nas je i traže li na uvid ugovore radnika te provjeravaju li nove vlasnike jednom kad dođe do prijenosa vlasništva.

Odgovorili su nam kako Bolt surađuje samo s partner-tvrtkama (agregatorima) koje imaju valjanu licenciju za autotaksi prijevoz.

"Takvu licenciju izdaju tijela državne uprave, a jedan od uvjeta za izdavanje je i dobar ugled, što podrazumijeva da te tvrtke nemaju porezna dugovanja, nemaju sudske presude za kaznena djela iz, primjerice, područja radnog prava i prometa. Svi partner-vozači koji voze putem platforme kvalificirani su taksi-vozači koji voze jedino u tvrtkama ili obrtima koji imaju valjanu taksi-licenciju", napomenuli su.

Dodali su da se valjanost licencije provjerava u nacionalnom registru cestovnih prijevoznika koji je otvoren za javnost. Dodali su da traže i potvrdu o nekažnjavanju koja se ažurira svakih šest mjeseci te presliku valjane boravišne iskaznice ako su u pitanju državljani trećih zemalja.

"Bolt u Hrvatskoj nema zakonske osnove za uvid u ugovore između partner-vozača koji voze preko naše platforme i njihovih poslodavaca, kao ni u detalje njihovog poslovanja. Jedino u što imamo uvid, odnedavno, je tip ugovora između vozača i njegovog poslodavca, a koji je njegov poslodavac dužan unijeti u profil partner-vozača unutar našeg sustava", naveli su.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.