Streljivo iz Srbije (ipak) pronalazi put do Ukrajine

Screenshot: Twitter

Srbija ima proturječan odnos prema Ukrajini i ruskoj agresiji. Analitičari kažu da će Vučić nastaviti neodređen kurs pred proruskim javnim mnijenjem, a da to Kijevu neće smetati – sve dok Srbija isporučuje streljivo, piše Deutsche Welle.

Brojnim poznavateljima političke scene je posljednji susret predsjednika Aleksandra Vučića i Volodimira Zelenskog ličio na romansu iz interesa. Njih dvojica razgovarala su u Tirani, na summitu Ukrajine i Jugoistočne Europe, što je njihov četvrti susret od početka ruske agresije.

Zelenski je javno zahvalio Beogradu na podršci suverenitetu i integritetu, humanitarnoj pomoći i prijemu ukrajinskih izbjeglica.

Vučić je također imao lijepe riječi. U "obraćanju“ u kameru RTS-a se iščuđivao što Srbi nešto imaju protiv Ukrajine iako su to "naša slavenska braća“ baš kao i Rusi.

Na poziv Zelenskog da Srbija i susjedstvo rade na proizvodnji streljiva zajedno s Ukrajincima, Vučić je obavijestio ukrajinskog kolegu da su srpska skladišta streljiva popunjena 62 posto te da je "naredio" da se popune do vrha.

Nije dugo trebalo da se javnosti upale žaruljice – javna je tajna da srpske granate završavaju u ukrajinskom arsenalu i da tuku po ruskoj vojsci. Kupuje li Vučić time podršku Zapada i blagonaklonost Zelenskog?

Jer, na službenoj razini, srpska podrška Ukrajini ostala je nedorečena, barem iz ugla onoga što očekuju Zapad i Kijev.

Polovična podrška Ukrajini

Tako je u Tirani Vučić potpisao deklaraciju kojom se osuđuje ruska "agresija“ kao "najveća prijetnja“ međunarodnom miru, poziva se na još snažniju podršku Ukrajini i podcrtava da Kijev ima pravo ulaska u NATO.

Čak se pruža podrška i međunarodnim istragama protiv "zločinaca“ koji vode agresiju – premda se ruski predsjednik Vladimir Putin ne spominje poimence, svi znaju da je riječ i o njemu.

Odreda stvari o kojima Vučić nikada ne priča javno u Srbiji, pogotovo ne tim rječnikom. Tako su i sada, nakon Tirane, na naslovnim stranama beogradskog žutog tiska osvanuli tekstovi po kojima je Vučić tobože hrabro obranio srpsku stvar time što je tražio da u tekst deklaracije ne uđe poziv da se svi pridruže sankcijama.

Također, opet na Vučićevo inzistiranje, fraza o "malignom utjecaju" Rusije zamijenjena je frazom o "lažnim narativima" o ratu.

Tako je, barem u srpskom mainstreamu, očuvana slika o "neutralnosti“. "Bilo kakva promjena u stavu vjerojatno bi izazvala burnu reakciju 'proruske' opcije u javnom mnijenju", kaže politolog Stefan Surlić, docent na Fakultetu političkih znanosti u Beogradu.

"Polovično sudjelovanje u podršci Ukrajini odražava pokušaj Srbije da balansira između zapadnih obaveza i istočnih simpatija i izgleda da do sada ta politika nije trpjela neku neprihvatljivu cijenu“, ističe Surlić za DW.

Zašto ne nastaviti simo-tamo?

Izgleda da je zapadna, posebno njemačka, diplomatska ofenziva, kojom je od Srbije nakon početka ruske invazije prije dvije godine, mjesecima traženo da uvede sankcije Rusiji, okončana.

Sada Vučić i nema pretjeranih razloga mijenjati politiku dvije-tri stolice, gdje je zemlja navodno privržena europskim integracijama, a održava odnose s Moskvom i Pekingom.

"Što ga sprječava da nastavi ovako?“ zapitao se Dušan Reljić, koji je desetljećima za njemačke organizacije radio kao stručnjak za Balkan. Kaže, EU nije jasno privržena proširenju, a čak i novac iz pretpristupnih fondova EU nije ozbiljno sredstvo pritiska.

S druge strane, ocjenjuje Reljić za agenciju KNA, veze s Rusijom i Kinom smatraju se važnima posebno zbog moći veta u Vijeću sigurnosti UN-a, na što se gleda kao na svojevrsnu branu kosovskoj neovisnosti.

Upravo je Kosovo navođeno kao razlog "principijelne“ podrške suverenitetu Ukrajine po principu ako kažemo da je Kosovo Srbija, onda je i Krim Ukrajina.

Službeni Beograd je glasao za više rezolucija Opće skupštine UN-a u kojima se osuđuje ruski napad, ali je sankcije do sada odbijao. Opet navodno "principijelno" premda se Srbija recimo pridružila sankcijama protiv Bjelorusije koja je tek pomagač agresoru.

Riječi su riječi, ali granate se broje

Nakon okršaja u Banjskoj na sjeveru Kosova prošlog rujna brzo su stišane optužbe na račun Beograda, upadljivo prašinu nije htio dizati Washington.

Američka podrška Vučiću kao čovjeku koji "isporučuje“ Kosovo "dio po dio" bila je primjetna i nakon izbora u prosincu kada je veleposlanik SAD-a u Srbiji Christopher Hill "savjetovao" oporbu da odustane od prosvjeda i da pokuša situaciju promijeniti kroz institucije.

Europljani još negoduju, recimo kroz oštru rezoluciju Europskog parlamenta, ali djeluje da je "međunarodna istraga“ koju traže i srpska oporba i europarlamentarci na vrlo dugom štapu.

Sve više analitičara otvoreno govori da je Vučić tu vrstu posebno američkih simpatija kupio masovnom isporukom oružja Ukrajini. Po tom tumačenju, i predsjednik Zelenski granate cijeni kao čvrstu valutu, vredniju od bilo kakvih rezolucija, deklaracija ili simboličnih sankcija.

Vučić razumije tu igru da se ustupcima na Kosovu i naoružavanjem Ukrajine plaća skretanje pozornosti s domaćih tema, piše glavni urednik beogradskog tjednika Vreme Filip Švarm u jednom komentaru.

"Zbog toga je sasvim moguće da po Vučićevoj naredbi popunjavanje artiljerijskih rezervi skoči na 300 posto. Ako i dalje budu trebale Zelenskom, nema razloga za brigu", piše Švarm.

Srpske vlasti su više puta demantirale da direktno naoružavaju bilo koju stranu u ratu. "Ali, nisam lud, svjestan sam da neko oružje može završiti u Ukrajini“, rekao je Vučić prošlog lipnja za Financial Times.

Tada je ponovio kako je moguće da srpsko streljivo preko posrednika stiže do Ukrajine, ali da o tome nema precizne podatke.

Da je streljivo tamo, više se ne može ni poreći jer o tome govore brojni snimci i drugi dokazi s fronta. A nije poznato da je Srbija prekinula prodaju oružja nekoj "trećoj strani“ zbog toga što ona srpske granate šalje Ukrajincima bez znanja Beograda.

Čak ni kada je Rusija prošle godine "izrazila najdublju zabrinutost" zbog navoda da se srpsko oružje koristi protiv njihovih vojnika.

Dvostruko veći domet za Ukrajince

Ugledni njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung je početkom veljače pisao kako je Vučiću pošlo za rukom da bude u milosti Washingtona kroz isporuku streljiva koja "ciljanim obilaznim putevima" stiže u Ukrajinu.

Štoviše, vojni komentatori tvrde da je srpska artiljerijsko streljivo veliki dobitak za Ukrajince jer odgovara višecijevnim bacačima raketa tipa Grad koji čine okosnicu ukrajinske (i ruske) artiljerije.

U pitanju je raketa kalibra 122 milimetra koju proizvode srpski Edepro i Krušik, ali na modificiran način. Tako da zapravo Ukrajincima daje prednost u artiljerijskom okršaju.

"Osnovna raketa koja se koristi na tom sustavu (Grad) ima domet od nešto više od 20 kilometara. Srbija proizvodi efikasnu, provjerenu raketu dometa 40 kilometara. To je ogromna razlika“, rekao je ranije Glasu Amerike vojni komentator Aleksandar Radić.

Po novinskim izvještajima se spominjala isporuka 3500 takvih raketa Ukrajini. To je količina koja se potroši tijekom jednog prosječnog dana na ratištu, pa se zato nagađa da je pravi obim isporuka daleko veći.

"Pitanje je ima li oružje koje se proizvodi u Srbiji indirektnu dozvolu vlasti da stigne do Ukrajine", kaže politolog Surlić. "Ako je tako, onda nema sumnje da to daje kredit Srbiji i objašnjava zašto je Zelenski bio tako blagonaklon na prošlom susretu u Grčkoj, kao i ovog puta u Tirani.“

Pročitajte više