ODLUKA Googlea da prekine suradnju s Huaweijem, jednom od najvećih kineskih tvrtki, neće imati posljedice samo za ekonomiju i živote običnih ljudi koji su korisnici mobitela nego i za međunarodne odnose i geopolitička trvenja kojima već svjedočimo. Prekid suradnje Googlea i Huaweija je zapravo posljedica sve većih napetosti između SAD-a i Kine, trenutno dvije najmoćnije sile svijeta, od kojih je prva stara hladnoratovska velesila s prvim izolacionističkim predsjednikom - Donaldom Trumpom - nakon desetljeća, a druga, pak, drevna država koja je nakon katastrofalnog 19. stoljeća i turbulentnog 20. stoljeća konačno u usponu na globalnoj sceni.
Da bismo bolje razumjeli geopolitičke posljedice prekida suradnje Googlea i Huaweija, obratili smo se stručnjaku za međunarodne odnose Branimiru Vidmaroviću, koji je za Index ponudio svoje viđenje novonastale situacije i njenih dugoročnih posljedica.
Pritisak Donalda Trumpa
“Google je u zadnje vrijeme bio pod pritiskom Donalda Trumpa. Američki predsjednik je nedavno javno optužio Google da surađuje s kineskom vladom preko svojih proizvoda pa se Google morao opravdavati da nije tako i da mnogo više surađuju s američkim ministarstvom obrane. Ova odluka je u skladu s crnim popisom firmi koji je nedavno sastavljen i koji podrazumijeva da američke kompanije moraju dobiti dopuštenje od vlasti za poslovanje s nekim stranim kompanijama te, naravno, s pritiskom američkog predsjednika”, kaže na početku našeg razgovora Vidmarović.
Ovaj stručnjak upozorava na negativne posljedice Googleove odluke da prekine suradnju s Huaweijem: “Znamo da je Googleov Android najpopularniji operacijski sustav za mobitele na svijetu, kao i da je Huawei najviše rastući proizvođač mobitela. To je bila dobra poslovna kombinacija za sve. Koliko god da je Huawei prikupljao podatke o svojim korisnicima, Google je znao neusporedivo više. Sada se Huawei potiče da što brže razvije vlastiti operacijski sustav, što znači da će ubuduće kineski mobiteli imati kineski operacijski sustav. U takvoj situaciji će zapadnoj, odnosno američkoj obavještajnoj zajednici biti mnogo teže doći do podataka iz mobitela, što su dosad mogli preko Googlea. SAD gubi ikakvu kontrolu nad tim novim telefonima i korisnicima, na neki način si ovom odlukom Googlea pucaju u nogu.”
Neizbježan odgovor Kine
Pitamo ga kako će se situacija razvijati i koliki je ovo udarac za Huawei.
“Ovo je loša situacija i za jednu i za drugu stranu. Google neće izgubiti kinesko tržište jer je tamo ionako zabranjen, ali se borba vodi na tržištima Europe, Afrike, Južne Amerike, gdje su kineski mobiteli masovno prisutni. S druge strane, Huawei čipove za svoje proizvode, laptope i mobitele, kupuje od američkog Intela. Kineska vlada je, pak, prvenstveno zainteresirana za 5G mrežu kada je riječ o Huaweiju, zanima ih taj hardware, a puno manje ih zanima segment pametnih telefona. U samoj Kini ima još dosta proizvođača mobilnih telefona koji samo čekaju da Huawei padne. Moguće je da će ovo stvoriti novu pozitivnu dinamiku na kineskom tržištu i pospješiti razvoj kineskih čipova, operativnih sustava itd. Isto bi se moglo dogoditi na tržištu SAD-a”, odgovara Vidmarović.
Nema sumnje da se sada može očekivati i reakcija Kine na odluku Googlea, koji u ovom slučaju zapravo funkcionira kao produžena ruka trenutne američke administracije.
“Kina će sve ovo što se događa sigurno tumačiti kao geopolitički napad na svoje interese. Za njih to nije samo okršaj među kompanijama. Oni odluku Google tumače kao potez u globalnom političkom ratu koji protiv njih vodi SAD. Huawei im je najviše važan kao njihova perjanica u izgradnji 5G mreže, ali ne bih se začudio da dio Huaweija bude žrtvovan kao dio kompanije koji se ne tiče izgradnje 5G mreže, to bi bilo u kineskom duhu. Sada sigurno slijedi kineski odgovor jer Huawei je važan simbol za Kinu”, smatra Vidmarović.
Kineske povijesne traume
Da bismo razumjeli današnje ponašanje Kine, potrebno je razumjeti koje su povijesne kineske traume, ističe Vidmarović.
“Događaji iz 19. stoljeća, kada je slaba Kina bila prepuštena na milost i nemilost kolonijalnih sila, i danas definira prevladavajuće stanje uma u vodstvu Kine. Njihov neformalni stav je 'nikad više'. Nikad više ne žele biti nazadni, da se moraju pokoravati, da budu tehnološki i vojno zaostali. Kina je protiv otvorenih konflikata i naglih poteza koje bi netko mogao protumačiti agresivnima. Njihova je politika iskakati samo u onim segmentima za koje percipiraju da postoji općeljudska potreba pa se sada jako trude oko obnovljive energije. Kina jako pazi da ne govori kako ima nacionalne interese izvan Kine, za razliku od SAD-a i Rusije. Kinu je najbolje zamisliti kao balon koji se napuhuje. Balon je sam po sebi bezazlen, ali kako raste, zauzima sve više prostora. Kineski utjecaj je sad mekan, ali se širi, širi, širi”, objašnjava ovaj stručnjak.
Europa između dvije vatre
Do nas u Europi će posljedice ovog trgovinskog rata sigurno doći, smatra Vidmarović te podsjeća da je Huawei već otvorio centre u Francuskoj i Velikoj Britaniji u suradnju s tamošnjim vladama kako bi im dokazao da u njihovom kodu nema tzv. backdoora kroz koji bi kineske vlasti mogle špijunirati korisnike Huawei mobitela. "Europa sve više shvaća, otkako je Trump došao u Bijelu kuću, da se više ne može toliko oslanjati na SAD kao u prošlosti te želi izrasti u neovisnu političku i ekonomsku silu koja se sama može nositi i sa SAD-om, i s Rusijom, i s Kinom", kaže Vidmarović.
No za to je potrebna politička volja koje u Europi još nema dovoljno. Također, ovaj stručnjak smatra da će zbog sličnih civilizacijskih vrijednosti Europa ipak ostati bliska sa SAD-om te dodaje kako nema garancija da će predsjednik koji dođe nakon Trumpa nastaviti njegovu politiku.
Beznačajnost Hrvatske
Hrvatska sigurno neće biti odmah i direktno pogođena ovim prijeporima na relaciji SAD-Kina jer je beznačajna, kaže Vidmarović te podsjeća da je Hrvatska slabo integrirana u trgovinske tokove i sa SAD-om i s Kinom. “Sve što se kod nas bude osjetilo bit će odjek s europskog tržišta”, objašnjava.
“Ako bih sada trebao fantazirati, recimo da bih mogao smisliti ovakav scenarij: netko iz obavještajne zajednice pokuca na vrata Mati Rimcu i kaže mu da prestane prodavati baterije Kinezima”, napomenuo je Vidmarović u vezi s potencijalnim direktnim utjecajima na Hrvatsku.
Najbolji i najgori scenarij
Za kraj Branimira Vidmarovića pitamo koji je najbolji, a koji najgori scenarij što se tiče razvoja ove situacije.
“Najbolji scenarij bi bio da se SAD i Kina dogovore. SAD pokazuje dosta duboko nerazumijevanje Kine i nema scenarija u kojem su svi dobri prijatelji. No dobar scenarij bi bio da se složi novi sporazum, koji bi sadržavao i, primjerice, negativni popis gospodarskih sektora, dakle onih u koje se ne može petljati i ulagati iz druge države. Recimo, Kina ne smije surađivati s tim i tim američkim kompanijama, a SAD s nekima iz Kine. Najgori scenarij je da SAD nastavi vršiti pritisak na svoje saveznike, kao što je činio s Njemačkom u vezi izgradnje 5G mreže, te da dođe do toga da zemlje moraju birati jednu ili drugu strane. Dakle, želite li isključivo američke ili isključivo kineske usluge, uređaje, satelite itd. S jedne strane bi došlo do rasta cijena, a s druge do pada burzi. Sve to je previše povezano danas da bi se moglo tako lako razdvojiti, nismo više u 19. stoljeću pa da jedna zemlja proizvodi parne strojeve, a druga željezo pa se to izvozi. Uspostavljeno globalno tržište loše reagira na veliku državnu intervenciju, a baš to je ono što Donald Trump sada radi iako je to kontra dosadašnjoj američkoj paradigmi. Tako se uzdrmavaju sve zemlje i sva tržišta. Trenutno idemo u pravcu tog najgoreg scenarija”, zaključuje pesimistično Vidmarović.