Foto: Hina
PRIČA o arbitraži počela je 2009. godine kad su Jadranka Kosor, tadašnja HDZ-ova premijera, i njen slovenski kolega Borut Pahor potpisali sporazum o arbitraži. To je bilo u vrijeme kad je Hrvatska pregovarala o ulasku u EU pa je Slovenija iskoristila poziciju članice. Sporazum su prihvatili i parlamenti, a na snagu je stupio 2010. godine.
Vlada Zorana Milanovića predložila je izlazak iz arbitražnog postupka, a Sabor je to prihvatio. Vlada je tvrdila da je otkrićima snimki koje dokazuju da su slovenski diplomati lobirali kod sudaca proces nepovratno narušen bez obzira što su Sokolec i Drenik izašli iz cijelog slučaja. Hrvatska se pozivala na članak Bečke konvencije koji dopušta napuštanje sporazuma ako dođe do teškog kršenja istog. HDZ je, kad je došao na vlast, nastavio s politikom Zorana Milanovića što se ovog pitanja tiče, a to je rezultiralo da Hrvatska danas u Hagu nije imala službenog predstavnika.
Odluka suda, to je jasno, uvelike ide u korist Sloveniji. Sve što je sudac rekao zapravo se može svesti na nekoliko zaključaka. Slovenija je dobila tri četvrtine Piranskog zaljeva, to je više nego je dobila u dogovoru Drnovšek- Račan 2001. godine kad je Slovenija dobila 2/3 područja. Nadalje, Slovenija je dobila takozvani "junction", prolaz do otvorenog mora u kojem ima jednaka prava kao ostali.
Što se kopna tiče, Hrvatska je dobila granicu na Svetoj Geri. Sudac je rekao da je to područje unutar Hrvatske te da je slovenska vojarna na hrvatskom području. No, sudac je naglasio da sud nema jurisdikciju nad tim pitanjem. Osim toga, granica je na rijeci Dragonji, a tu je isto na malom dobitku Hrvatska.