Redoviti kulminacioni trenutak diplomatske godine, kao što su tradicionalni susreti G-8, skupine osam najrazvijenijih zemalja svijeta: SAD, Kanade, Velike Britanije, Japana Rusije, Njemačke, Italije i Francuske - oko ljetne dugodnevnice, ove je godine stiješnjen između 'velikih fešta' u Sankt Peterburgu (u petak i subotu) i bliskoistočnih summita koje je američki predsjednik zakazao za utorak i srijedu.
Francuski mediji pomno analiziraju svaku izjavu i gestu dvojice vodećih aktera, domaćina skupa francuskog predsjednika Jasquesa Chiraca i 'prvoga gosta', američkoga predsjednika Georgea Busha, čiji su osobni odnosi prošli kroz teška iskušenja u zadnjih pola godine, još više i od državnih odnosa.
Kraj 'hladnog rata' u odnosima Pariza i Washingtona najavljen je, ali nitko još ne zna što donosi mir.
Bush se obratio Europi iz Varšave: "SAD treba ujedinjenu Europu, Europi je potreban SAD" - i francuski tisak ne propušta naglasiti simboliku tog obraćanja iz prijestolnice Rumsfeldove "Nove Europe", kao i Bushov odlazak na Bliski istok nakon samo jedne, umjesto dvije provedene noći na francuskom tlu.
Bush odlazi u Sharm el-Sheik i Aqabu na američko-izraelsko-palestinski summit "ne samo zato da bi kaznio Francusku, već i zato što ima žurnijeg posla nego da s drugima dijeli upravljanje svijetom", ističe vladi bliski Figaro u komentaru dana.
Chirac je minimizirao odluku Busha izjavom iz Sankt-Peterburga - toponim je također pun simbolike - kako Francuska i SAD dijele "mnoga zajednička pitanja, uključujući i pitanje bilateralnih odnosa koji ostaju onakvi kakvi jesu, to jest dobri"...
Ipak, razloga za zabrinutost ima na pretek, onoliko bar koliko i spornih pitanja što su na dnevnom redu "evijanske konklave": od međunarodnog terorizma preko poslijeratnog iračkog dosjea i uloge međunarodne zajednice do pomoći nerazvijenom svijetu, preko mnoštva konkretnijih pitanja: kao što su poljoprivredne subvencije, u kojoj strana vidi kao problem subvencije - onog drugog, zatim borba protiv dumpinga, paritet euro-dolar, proizvodnja jeftinijih "generičkih" lijekova, europski embargo na uvoz američkih genetski modificiranih proizvoda i sl.
Ovakvim izborom tema summita Chirac, po jednima, želi pokušati razminirati eksplozivne teme paralelnog antimondijalističkog summita, što se prekogranično održava na prostoru od Ženeve do francuskog gradića Annemassea, a po drugima francuski predsjednik hoće "izolirati" SAD, ističe le Monde i tvrdi da su oba objašnjenja pogrešna, jer se "francuski predsjednik sa svjetskih tribina odavno obraća bez onog tipično zapadnog etnocentrističkog tona... iako to ne znači da s riječi prelazi na djela".
Najdalje je otišao Liberation pitanjem nije li ovo možda "posljednji sastanak 'gospodara svijeta' koji žele tete a tete rješavati velike planetarne probleme, te svoj uvodnik naslovljuje Klub u opasnosti.
Svoj početni pesimizam ipak ublažava ocjenom kako će se "galska žaba" pokušati na evijanskom summitu napuhati do veličine "teksaškog bizona", što je posve shvatljivo, ali istodobno ukazuje na otvoreni paradoks ne samo sadašnjeg međunarodnog trenutka nego i ovakvih redovitih diplomatskih fešta: uslijed negativnih učinaka mondijalizacije ne bi trebalo odbaciti njene pozitivne strane, kao što ni zbog šupljih fraza i povodnja prigodnih dobrih obećanja na ovakvim summitima ne bi trebalo odbaciti multilateralni dijalog, osim ako nismo spremni povinovati se unilateralnom zakonu - zakonu jačega.
(Hina) fcet ps