Sve je više teorija o smrti Navalnog. Kremlj je poslao jasnu poruku

Foto: EPA

Aleksej Navalni preminuo je 16. veljače u zatvoru koji se nalazi u Jamalskonenečkom autonomnom okrugu. Posljednjih se godina profilirao kao najveća i najpoznatija figura oporbe režimu u Ruskoj Federaciji.

Tko je Aleksej Navalni?

Aleksej Navalni postao je poznat kada je u kolovozu 2020. godine pao u komu prilikom leta u Omsk. Prema izjavama poznatih oporbenih političara, ruske su vlasti otrovale Navalnog vojnim otrovom - Novičokom. Kremlj je tada dozvolio da se Navalni liječi u Njemačkoj, odakle se vratio u 2021. godini u Rusiju. Čim je došao u Rusiju, priveden je i odveden u zatvor, gdje je ostao do smrti.

Iako je za svijet postao poznat spomenute 2020. godine, Navalni je u Rusiji politički aktivan od 2011. godine. Ono što je zanimljivo, političku je karijeru započeo ne kao liberal nego kao ruski nacionalist. Bio je vrlo oštar prema manjinama, Ukrajince i Ruse je smatrao jednim narodom itd.

U 2014. godini se prvo usprotivio aneksiji Krima, ali je kasnije više puta dao do znanja da, ako postane predsjednik, nema namjeru vratiti Krim Ukrajini. Ipak, invaziju na Ukrajinu je oštro osudio te je bio prilično kritičan prema Kremlju posljednjih godina.

Evolucija

S vremenom se Navalni okrenuo od nacionalizma te se prije svega okrenuo ogoljavanju koruptivne sheme u ruskom vrhu. Autor je mnogih istraga o korupciji u najvišim ešalonima vlasti, iznosio je u javnost razne afere, u kojima je spominjao gotovo sve bitne vladajuće političke figure, kao i oligarhe. Tako je time "stao na žulj" praktički svima bitnima na pozicijama moći u Ruskoj Federaciji. Jedno od najpoznatijih otkrića je objavljeno u filmu o palači predsjednika Rusije, koji je prvog dana objave imao preko 20 milijuna pregleda.

Povratkom u Rusiju Navalni je bio svjestan da će biti uhapšen i, kada se to uhićenje dogodilo, krenuli su prosvjedi diljem Rusije. Iako su se prosvjedi doista dogodili, bili su malobrojni i brzo su ugašeni. Ipak, i takvi su bili Kremlju dovoljan alarm da krenu u obračun s njim.

Što se zna o smrti?

Prema poluslužbenoj verziji, uzrok smrti 47-godišnjeg političara je bio krvni ugrušak, zbog kojeg je Navalni izgubio svijest te na kraju i preminuo. Iz ruskih medija bliskih režimu se moglo pročitati kako je Navalnom pozlilo nakon šetnje te da je pozvana hitna medicinska pomoć. Navodno su provedene sve potrebne reanimacijske mjere koje nisu dale rezultat.

Prema dostupnim informacijama Navalni nije imao nikakvih zdravstvenih problema, što je uz netransparentnu i prilično šturu službenu verziju postao glavni argument suradnicima i ljudima bliskima Navalnom pri postavljanju teze da je političar mučen i ubijen u zatvoru uz naredbu nekog iz političkog vrha.

Ubojstvo?

Suradnici i ljudi bliski Navalnom te mnogi djelatnici medija koji kritički pišu o sadašnjem režimu su uvjereni kako su Navalnog ubile ruske vlasti. Ukorak s takvim mišljenjem idu i vođe na Zapadu, kao i politički vrh Ukrajine.

Prema ruskim medijima i telegram kanalima koji su poznati po kritici prema političkom vrhu Ruske Federacije, izašle su razne verzije o smrti, odnosno ubojstvu. Najčešće se piše o tome kako je Navalni bio smješten u samicu te da se zbog uvjeta u ćeliji razbolio i umro. Naime, prema pisanjima, uglavnom je sjedio u ćeliji, šetati je mogao jedino u šest ujutro pola sata po dvorištu na prosječnoj temperaturi od -30°C. 

Isto tako, smatra se da je bio izgladnjivan, u prostoriji bez prozora, hladnoj i bez prirodnog svjetla. To je sve, smatra se, utjecalo na njegovo zdravlje. Također, spominje se da nije mogao normalno spavati, jer su ga, uz neprirodno svjetlo u njegovoj ćeliji, usred noći provjeravali zatvorski čuvari.

Prema drugim informacijama, uskraćena mu je medicinska pomoć. Dana 2. siječnja je Navalni zatražio premještaj zbog naglog pogoršanja zdravstvenog stanja. Navodno je tjedan dana imao temperaturu i kašalj. Ipak, uprava zatvora je odbila njegov zahtjev, što je dovelo do pogoršanja njegovog stanja.

Ono što je jasno je da su, bez obzira na uzrok, ruske vlasti direktno odgovorne (ne nužno i krive) za smrt opozicionara. Jer i da sam Navalni nije direktno ubijen, otrovan ili nešto treće, ono što se gotovo sa sigurnošću može reći jest da je imao u najmanju ruku neadekvatne uvjete u zatvoru i da po tom pitanju vlast nije poduzela ništa da to promijeni, dapače svjesno ih je pogoršavala i otežavala mu život.

Težak udarac za liberalnu oporbu

Što god da je posrijedi, smrt Alekseja Navalnog je težak udarac za liberalnu oporbu u Rusiji. Iako je on imao složene odnose s drugim predstavnicima ove skupine, prije svega s Javlinskim i Hodorkovskim, bio je najpoznatiji oporbeni političar u Ruskoj Federaciji. Stoga, bilo tko na toj sceni ne bi se mogao politički angažirati ili pretendirati na bilo kakvu borbu s ruskim vlastima a da ga se uvaži.

Sada kada ga nema, uz činjenicu da je dobar dio lidera liberalne političke scene u inozemstvu, liberalna politička klasa u Rusiji je praktički likvidirana. Boris Nadeždin, kojem je zabranjeno sudjelovanje na ovogodišnjim izborima, a kojeg je podržala gotovo cijela liberalna oporba (uključujući preminulog Navalnog), nema toliko povjerenje u tom krugu. 

Iako je Rusija godinama unazad opravdano bila na glasu kao neslobodna i nedemokratska država, činjenica je da je Kremlj pokušavao barem održavati privid demokracije. Nakon pokretanja rata u Ukrajini, može se reći da je došlo do radikalnog zaokreta u tom smislu i da je Kremlj odlučio utišati svaki mogući glas koji bi eventualno preispitivao motive i poteze vezane za rat u Ukrajini.

Iako je, dakle, pozicija ruske liberalne opozicije i cijele opozicije u Rusiji znatno oslabila, to i dalje ne znači da je vlast u Rusiji sigurnija. Struktura i kontekst ruske političke i poslovne elite jesu takvi da se praktički cijelo vrijeme odvijaju borbe za prevlast jedne od tih struktura. Najbolji primjer toga se mogao vidjeti kada je sad već pokojni šef privatne vojske Wagner Jevgenij Prigožin pokrenuo pobunu i krenuo sa svojim snagama na Moskvu. Tada se osim Rosgvardije, koja je pod direktnom komandom predsjednika Rusije, na terenu nitko nije (ili rijetko tko) usudio suprotstaviti Wagneru.

No, bez obzira na to, ruske vlasti ovime šalju još jednu poruku ruskom društvu i elitama da će svatko tko izazove Kremlj biti uništen. Pritom nije važno radi li se o „pravoj“ opoziciji, nekome iz vlastitih redova ili nekome trećem.

Reakcija Zapada

Ukrajina i zapadni čelnici smrt Navalnog vide kao potvrdu onog narativa koji se ustalio otkako je Rusija započela rat u Ukrajini. Vide Rusiju, odnosno vlast u Kremlju, kao izrazito neslobodni, nedemokratski režim protiv kojeg se treba boriti. Smrt će Zapadu poslužiti kao dodatni argument za daljnju podršku Ukrajini u vidu slanja oružja. Isto tako, ukrajinski predsjednik je to iskoristio da skrene pozornost s problema s kojima se ukrajinska vojska trenutno suočava na frontu, a što je rezultiralo gubitkom Avdejevke. 

Također, smrt Navalnog je na Zapadu potvrdila da jamstva opozicijskim političarima i pritisak Zapada na Rusiju ne djeluju onako kako se zamislilo. Iako je Navalni uživao podršku Zapada i bio netko koga je Zapad podržao u borbi protiv režima u Kremlju, to ne da mu nije pomoglo u političkoj borbi, već mu nije pomoglo ni da se održi na životu.

Isto tako, u kontekstu eventualnih pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini upitno je bi li smrt ruskog opozicionara dodatno zakomplicirala bilo kakav dijalog. Iako je, dakle, Navalni imao podršku Zapada, jasno je da mu to u suštini nije donijelo mnogo, niti je dijelu ruskog društva koje ga je podržavalo donijelo mnogo. Štoviše, ovo je pokazatelj i eventualnim budućim opozicionarima što mogu očekivati ako se suprotstave Kremlju, naročito dok traje rat u Ukrajini.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.