Svijet čeka još jedan "kineski šok"

Foto: Profimedia, EPA

U kasnim 1990-im i ranim 2000-im godinama, SAD i globalno gospodarstvo doživjeli su "kineski šok", procvat uvoza jeftine robe proizvedene u Kini koji je pomogao zadržati nisku inflaciju, ali po cijenu gubitka radnih mjesta u lokalnoj proizvodnji.

Nastavak bi mogao biti u pripremi jer Peking udvostručuje izvoz kako bi oživio gospodarski rast. Kineske tvornice proizvode više automobila, strojeva i potrošačke elektronike nego što domaće gospodarstvo može apsorbirati. Potpomognute jeftinim državnim zajmovima, kineske tvrtke pretrpavaju strana tržišta proizvodima koje ne mogu prodati kod kuće, piše The Wall Street Journal.

Neki ekonomisti smatraju da ovaj šok u Kini stišava inflaciju još više od prvog šoka. Kinesko gospodarstvo sada usporava, dok je u prethodnom razdoblju bilo u procvatu. Kao rezultat toga, dezinflacijski učinak jeftine robe proizvedene u Kini neće biti nadoknađen kineskom potražnjom za željeznom rudačom, ugljenom i drugim robama.

Kina je također mnogo veća ekonomija nego što je bila, s većim udjelom u svjetskoj proizvodnji. Kina je 2002. godine prema podacima Svjetske banke davala 31% globalne proizvodnje i 14% ukupnog izvoza robe. Dva desetljeća ranije kineski udio u proizvodnji bio je manji od 10%, a u izvozu manji od 5%.

Geopolitičke napetosti rastu

Početkom 2000-ih prekomjerna proizvodnja uglavnom je dolazila iz Kine, dok su se tvornice drugdje zatvarale. Sada SAD i druge zemlje snažno ulažu i štite vlastite industrije dok geopolitičke napetosti rastu. Kineske tvrtke, kao što je proizvođač baterija Contemporary Amperex Technology, grade tvornice u inozemstvu kako bi zaobišle uvozne prepreke, iako kod kuće već proizvode velik dio onoga što svijet treba.

Rezultat bi mogao biti svijet koji pliva u industrijskim proizvodima, a nema dovoljno potrošačke moći da ih se proda - što je klasičan recept za pad cijena. "Ravnoteža utjecaja Kine na globalne cijene još se jasnije okreće u smjeru dezinflacije", rekao je Thomas Gatley, kineski strateg u Gavekal Dragonomicsu.

Postoje neke protutežne sile. SAD, Europa i Japan ne žele reprizu ranih 2000-ih, kada je jeftina kineska roba ostavila mnoge njihove tvornice bez posla. Stoga su dali milijarde dolara potpore industrijama koje se smatraju strateškima te su nametnuli ili zaprijetili nametanjem carina na uvoz iz Kine. Starenje stanovništva i stalan nedostatak radne snage u razvijenom svijetu mogli bi dodatno neutralizirati dezinflacijski pritisak koji ovaj put Kina vrši.

Prvi kineski šok

"To neće biti isti kineski šok", rekao je David Autor, profesor ekonomije na MIT-u i jedan od autora rada iz 2016. godine koji opisuje izvorni kineski šok. "Međutim, zabrinutost sada ima više temelja", rekao je Autor, jer se Kina natječe s naprednim gospodarstvima u automobilima, računalnim čipovima i složenim strojevima - industrijama veće vrijednosti koje se smatraju važnijima za tehnološki iskorak.

Prvi kineski šok dogodio se nakon niza liberalizirajućih reformi u Kini 1990-ih godina i njezina pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2001. Potrošačima u SAD-u to je donijelo značajne koristi. Jedan dokument iz 2019. otkrio je da su potrošačke cijene robe u SAD-u pale za 2% za svaki dodatni postotak tržišnog udjela koji je preuzeo kineski uvoz, pri čemu su najveću korist osjetili ljudi s niskim i srednjim primanjima.

Međutim, kineski šok također je pojačao pritisak na domaće proizvođače. Autor i drugi ekonomisti procijenili su 2016. godine da je SAD izgubio više od dva milijuna radnih mjesta između 1999. i 2011. kao rezultat kineskog uvoza jer su proizvođači namještaja, igračaka i odjeće pokleknuli pred konkurencijom, a radnici u zapuštenim zajednicama pokušavali pronaći nove poslove.

Čini se da je svojevrsni nastavak u tijeku.

Velika nekretninska kriza

Kinesko gospodarstvo poraslo je 5.2% prošle godine, što je niska stopa prema njezinim standardima, a očekuje se da će dodatno usporiti jer dugotrajna kriza nekretnina odbija ulagače, a potrošači obuzdavaju potrošnju. Konzultantska tvrtka Capital Economics smatra da će se godišnji rast usporiti na oko 2% do 2030. Peking nastoji napraviti gospodarski preokret ulažući novac u tvornice, posebno za poluvodiče, zrakoplovstvo, automobile i opremu za obnovljivu energiju, te prodajom dobivenog viška u inozemstvu.

No, slaba potražnja i višak kapaciteta znače da kineske proizvođačke cijene padaju već 16 mjeseci zaredom i to ponajprije potrošačka i trajna dobra, prehrambeni proizvodi, metali i električni strojevi. Taj dezinflacijski impuls vidljiv je u cijelom svijetu. Cijena američkog uvoza iz Kine pala je 2.9% u siječnju u odnosu na godinu ranije, dok su cijene uvoza iz Europske unije, Japana i Meksika redom porasle.

Međutim, za razliku od ranih 2000-ih, zapadni svijet sada Kinu vidi kao svog glavnog gospodarskog suparnika i geopolitičkog protivnika. Europska unija razmatra jesu li električna vozila kineske proizvodnje nepravedno subvencionirana i trebaju li podlijegati carinama ili drugim ograničenjima uvoza. Bivši američki predsjednik Donald Trump, koji želi republikansku nominaciju za predsjedničke izbore u studenom, iznio je ideju o udaru na uvoz iz Kine carinama od 60% ili višim.

Takav protekcionizam mogao bi prenijeti dio deflacijskog utjecaja na druge dijelove svijeta budući da kineski izvoznici traže nova tržišta u siromašnijim zemljama. Ta bi gospodarstva mogla iskusiti kako njihove vlastite novonastale industrije nestaju pred kineskom konkurencijom, slično kao što se to prije dogodilo u SAD-u.

Za razliku od Japana ili Južne Koreje, koji su napustili jeftinu proizvodnju kako su napredovali prema izvozu veće vrijednosti, Kina je zadržala vodeći položaj u jeftinim sektorima iako se gura u proizvode kojima obično dominiraju napredna gospodarstva. Kina predstavlja "jedinstveni merkantilistički izazov", rekao je Rory Green, glavni ekonomist za Kinu u tvrtki GlobalData-TS Lombard.

Pročitajte više