SVIJET nikada nije bio zaduženiji nego posljednjih nekoliko godina, od početka pandemije. Iako se razina duga gledano udjelom u BDP-u stabilizirala od 2020., to je primarno rezultat gospodarskog oporavaka u 2021. i 2022., a ne stvarnog razduživanja.
Situacija nije ista svugdje, pa se Kina nastavila zaduživati i nakon pandemije. Države u razvoju niskog dohotka su zadržale relativno nisku razinu zaduženosti, ali mnoge imaju problema s vraćanjem duga i upadaju u dužničku krizu jer su za njih i umjerene razine zaduženosti neodržive.
U SAD-u i EU je visoka inflacija pomogla državama da smanje javni dug jer su prihodi državnih proračuna narasli. Ali su u globalu sve regije svijeta daleko zaduženije nego što su bile, primjerice, 90-ih godina prošlog stoljeća.
Velik rast duga u cijelom svijetu posljednjih desetljeća
Ukupni dug EU je 2022. iznosio 254 posto BDP-a, čak 77 postotnih bodova više nego prosječno 90-ih godina prošlog stoljeća. Ukupni dug SAD-a je iznosio 274 posto, 85 postotnih bodova više nego 90-ih.
Rekorder je Kina, koja se s razinom duga od 272 posto BDP-a gotovo izjednačila s SAD-om i prešla relativnu zaduženost EU. Devedesetih je njena ukupna zaduženost (javni + privatni dug) bila manja od udjela privatnog duga u SAD-u i EU.
SAD je ove godine probio gornju granicu duga
Jedna od glavnih ekonomskih i političkih tema u SAD-u je ove godine bio javni dug. To nije bez razloga jer je prosječni javni dug 90-ih iznosio 66 posto BDP-a, a pandemijske 2020. je narastao na golemih 134 posto BDP-a.
Ove godine je SAD prešao maksimalni zakonski dopušten iznos duga, tzv. debt ceiling, i dodatno zaduživanje nije bilo moguće. Zbog toga su se morale provoditi izvanredne mjere servisiranja dugova da bi se izbjegao bankrot, što je bilo moguće samo do 6. lipnja.
Ograničenje duga je gornja granica ukupnog iznosa novca koji je u SAD-u zakonski dopušteno posuditi za financiranje države i servisiranje starih dugova. Kako SAD u velikoj većini godina troši više novca nego što ima prihoda državnog proračuna, dug se akumulira i stalno raste.
Nakon žustrih pregovora republikanaca i demokrata, u kojima su prvi tražili da se obuzda javna potrošnja da bi se smanjio rast javnog duga, zakon o podizanju gornje granice zaduživanja je usvojen svega četiri dana od bankrota.
U apsolutnom iznosu trenutno SAD duguje više od 33 bilijuna dolara. Od kraja 2019. do danas je dug porastao s 23 bilijuna na više od 33 bilijuna, tj. više od 40 posto trenutnog duga SAD-a je stvoreno u nepune četiri godine.
EU je najviše pogođena ratom u Ukrajini, neke države su na rubu održivosti duga
Devedesetih je EU prosječno bila zadužena podjednako kao SAD po pitanju javnog duga (67 posto BDP-a), ali je privatni dug (kompanije i građani) bio manji (110 posto BDP-a EU, 123 posto SAD). Do pandemijske 2020. je javni dug sporije rastao, na 99 posto BDP-a umjesto 134 posto, kao u SAD-u.
Ali razlike među članicama EU su jako velike. Države poput Italije, Francuske, Grčke, Španjolske i Portugala imaju javni dug veći od 100 posto BDP-a, dok su države poput Švedske, Danske, Češke, Poljske i Njemačke manje zadužene, s javnim dugom manjim od 70 posto BDP-a.
Visoko zadužene zemlje poput Italije, koje desetljećima vode politiku visokih javnih troškova i duga, nakon pandemije su se našle u problemu jer su imale puno manje prostora od nisko zaduženih zemalja da potaknu svoja gospodarstva.
Njemačka, neosporni motor ekonomije cijele EU i država odgovorna za gotovo četvrtinu ukupnog BDP-a te trećinu ukupnog izvoza izvan EU, ekonomski usporava. Početkom ove godine je jedva izbjegnuta tehnička recesija, a prognoze za 2024. i 2025. nisu optimistične.
Općenito je EU puno više pogođena ratom u Ukrajini od SAD-a i Kine, primarno zbog gubitka jeftinih energenata i njihove zamjene skupljim energentima iz drugih pravaca. Energetsko odvajanje je uspješno provedeno, nestašica nema, a cijena plina se stabilizirala na razinu prije rata u Ukrajini, ali je cijena energenata puno veći problem za EU nego SAD, zbog činjenice da oskudijeva energetskim sirovinama.
Kina se suočava s nekretninskom krizom, zaduženija je od EU i podjednako zadužena kao SAD
U Kini još traje nekretninska kriza, dani godišnjeg rasta BDP-a od 10 i više posto su davno prošli, a demografska situacija je sve gora. Ukupni, javni i privatni dug Kine je 90-ih bio puno manji nego dugovi SAD-a i EU, ali se ukupni dug do 2022. gotovo izjednačio s SAD-om mjereno udjelom u BDP-u i prešao je EU.
Javni dug je 90-ih iznosio samo 21 posto BDP-a, a ni prošlogodišnjih 77 posto nije puno. Ipak, mnogi analitičari upozoravaju da je velik dio javnog duga Kine "skriven". Čak i MMF, čiji su podaci prikazani u tablici, navodi da "podaci o javnom dugu Kine ... pokrivaju uži opseg opće države od procjena osoblja MMF-a u Kini". Znači, javni dug je realno veći od 77 posto BDP-a.
Posebno zabrinjava privatni dug, što se odnosi na dug nefinancijskih kompanija i građana, koji je narastao s 87 posto BDP-a 90-ih na 195 posto 2022. Trenutno je puno veći nego privatni dug u SAD-u i EU.
Država u Kini pokušava spasiti prezaduženi nekretninski sektor raznim poticajima, ali za sada bez uspjeha. Country Garden, jedna od najvećih nekretninskih kompanija u Kini i puno veća od poznatog Evergrandea, početkom ovog tjedna je javno objavila da očekuje kako uskoro neće moći platiti kamate na dug.
Kompanija je već u rujnu objavila da neće moći platiti 22.5 milijuna dolara duga, ali je ipak uspjela u periodu od 30 dana počeka. Ukupni dug joj je krajem 2022. iznosio 196 milijardi dolara.
Nekretninski sektor u Kini je golem, čini četvrtinu ukupnog BDP-a, a sudbina financijskog sektora je jako povezana s njim. Zbog toga vlasti pokušavaju pod svaku cijenu spriječiti urušavanje, jer bi se problemi mogli preliti na financijski sektora, a preko njega na ostatak gospodarstva.
Situacija u nerazvijenim dijelovima svijeta sve gora, širi se glad
U državama u razvoju je javni dug naglo porastao 1980-ih i početkom 1990-ih, ali je značajno pao u prvom desetljeću 21. stoljeća zbog niza oprosta dugova i financijskim potporama koje su dolazile iz SAD-a, Europe i institucija poput MMF-a.
Ali su se ponovo počele zaduživati, posebno u Africi, gdje je razina zaduženosti nekih država postala neodrživa. Upravo su države tog kontinenta imale najviše koristi od otpisa dugova početkom stoljeća.
Većina od 36 država za koje MMF procjenjuje da ispunjavaju kriterije da se klasificiraju kao visokozadužene siromašne zemlje se nalazi u Africi. Iznimke su Afganistan i nekoliko država Srednje i Južne Amerike.
Nakon velikog napretka u iskorjenjivanju gladi i pothranjenosti od početka 21. stoljeća, za što je velikim dijelom bio odgovoran upravo masovni oprost dugova, od 2013. udio pothranjenog stanovništva Subsaharske Afrike raste.
Prema podacima UN-a, u 2022. godini 258 milijuna ljudi se globalno suočilo s visokim razinama akutne nedostupnosti hrane, u prijevodu opasnosti od gladi, diljem 58 država. To je porast u odnosu na 193 milijuna u 53 države 2021. Rast u odnosu na 2019. je još veći.
Zemlje u razvoju jednostavno sve teže prehranjuju svoje stanovništvo, a ne mogu se toliko zaduživati kao razvijene zemlje jer ne mogu plaćati visok dug. S obzirom na to da većina javnih prihoda tih država ovisi o izvozu sirovina, a time o cijenama na svjetskim tržištima, ne mogu se osloniti na stabilne prihode pa ih svaka loša godina za cijenu sirovine koju izvoze može baciti u dužničku krizu.
"Gladne godine" će imati različito značenje u razvijenim i nerazvijenim državama
U narednim godinama se očekuje usporavanje ekonomskog rasta, koje će biti izraženije u naprednim gospodarstvima nego u zemljama u razvoju. SAD je do sada iznenađivao potrošnjom i ulaganjima koji su bili relativno otporni na globalne šokove, ali ekonomija EU pokazuje zabrinjavajuće znakove usporavanja.
Kina je suočena sa sve većim problemima zbog nekretninske krize, koja ne pokazuje znakove usporavanja, te općenito slabljenja povjerenja u njene institucije i kompanije. Zemlje u razvoju su na poseban način pogođene rastom cijena hrane, koji je počeo još sredinom 2021., ali je intenziviran ratom u Ukrajini.
Mogući dolazak "gladnih godina" mijenja kontekst s obzirom na to govorimo li o SAD-u, EU i Kini ili Africi, Bliskom istoku i Srednjoj Americi. Za razvijene države to znači rast nezaposlenosti i pad standarda, ali za siromašne države doslovno može značiti manjak hrane.
Geopolitička situacija sve nesigurnija, sve više sukoba u svijetu
Sve nesigurnija geopolitička situacija, s ratom u Ukrajini, ratom u Izraelu, povijesno velikim brojem sukoba u Africi i ostalim potencijalnim ratovima koji bi mogli izbiti diljem svijeta, predstavlja velik rizik za svjetsku ekonomiju, koja se još nije uspjela sasvim oporaviti od pandemije.
Zbog visokih razina duga razvijene države danas imaju puno manje prostora da pomognu svojim građanima, koji su također zaduženiji nego ikada u povijesti. Bogate države neće imati dovoljno sredstava da pomognu vlastitim građanima, a pogotovo ne da pomažu siromašnim zemljama da ne zapadnu u još veće siromaštvo i glad.
Svijet nikada nije bio ovoliko dužan, a nakon najmirnijeg razdoblja u povijesti u posljednjem desetljeću prošlog i u prvom desetljeću ovog stoljeća, broj sukoba i mrtvih u sukobima u svijetu raste. Ako se ekonomska kriza rasplamsa bilo gdje u svijetu, to će se preliti i na ostatak.
Za sada se opasnost izbijanja ozbiljnije krize relativno uspješno prebrodila, ali ako do nje dođe, većina država i kompanija na svijetu će biti u velikim problemima jer su prezadužene.