DJEČAK u dobi od 11 godina preminuo je jučer u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević u Zagrebu. Dječak je bio zaražen koronavirusom.
Dječak je umro od MIS-c-a, odnosno multiinflamatornog post-covid sindroma. Riječ je o rijetkoj komplikaciji koja je zabilježena kod manjeg broja djece zaražene koronavirusom.
Medicinska sestra Danijela Kraljević (34), koja kaže da je cijelu noć iz svoje bolničke sobe slušala oživljavanje dječaka, objavila je potresno svjedočanstvo. Osvrnula se i na snimku medicinskih sestara koje feštaju u bolnici Dubrava.
U nastavku ga prenosimo u cijelosti:
"Jučer je u prizemlju, ispod moje sobe, život izgubio najmlađi član obitelji Covid pozitivnih pacijenata. Cijela njegova obitelj je bila ispred odjela, strepila, čekala, vjerovatno im je javljeno da je loše, da se pripreme na najgore. Svi su došli, plakali, navijali, izgovarali njegovo ime, uzvikivali: "Ajde M... ne daj se, ajde M...bori se.." I borio se, zaista jest. Zvuk alarma respiratora se čuo dugo, reanimacija je sigurno trajala sat vremena, čulo se kako netko viče adrenalin! Mislila sam da se radi o odrasloj osobi, nikako ne o djetetu, to mi je zadnje bilo na pameti.
Svatko tko je jedanput u životu, barem na par minuta reanimirao zna sta znači sat vremena renimirati. Osoblje je dalo sve od sebe! M... se borio do zadnjega! Nije se dao. Sve je to trajalo do 1h ujutro. Onda je uslijedio plač, doveli su majku i osoblje je izašlo van, svi su bili potreseni, svatko na svojoj strani sa svojom boli i razmišljanjem. Pod rukama su doveli majku, čula sam kako su govorili kako će je obući u zaštitno odijelo da se pozdravi s njim.
"Jel znate što znači jednoj majci posljednji put se pozdraviti sa svojim djetetom?"
Jel znate što znači jednoj majci posljednji put se pozdraviti sa svojim djetetom?! Jel znate što znači jednom čovjeku kada ti dopuste da se pozdraviš zadnji puta sa voljenom osobom? A ne bi smjeli, ne bi trebali, nije po protokolima. Teško je, preteško je svima, a naročito majci koja je u jednom trenu izgubila najdraže svoje, svoju krv, svoju ljubav, svojih 11 godina odrastanja koje je u trenu stalo, u trenu je nestalo sve.
Želim reci obitelji, ako ovo čita, da ste bili u mislima, bilo mi je neugodno stajati na prozoru i gledati Vašu tugu i bol, al bodrila sam skupa s Vama. Mislim da je cijela bolnica bodrila. Vikala sam u sebi: "Ajde M...ne daj se!" Da sam samo znala da je dijete, izašla bi na balkon i vikala s Vama. Zaista mi je žao.
Primite moju najdublju sućut i držite se, koliko možete. M... je sada na lijepom mjestu i sve Vas čuva. Šaljem jedan veliki zagrljaj svima Vama i cijelom medicinskom osoblju."