FOTO: Getty Images
NA DRUŠTVENIM mrežama posljednjih se dana često prizivao što skoriji kraj 'užasne 2016.' u kojoj je svijet ostao bez povećeg broja zvijezda kao što su David Bowie, Leonard Cohen, Prince i George Michael, da nabrojimo samo neke od najpoznatijih.
No u nedjelju 25. prosinca izgubili smo još jednu zvijezdu čija je smrt u našim medijima prošla gotovo nezapaženo. Na vječni počinak u 88. godini života u New Jerseyu otišla je jedna od najvećih znanstvenica današnjice Vera Rubin zaslužna za obrat u shvaćanju svemira koji se u astronomiji može usporediti s otkrićem da Zemlja nije ravna ploča ili da se okreće oko Sunca, a ne obratno.
Pionirka otkrića tamne tvari
Njezini precizni proračuni rotacija zvijezda u galaksijama s kraja 1960-ih i početka 1970-ih pokazali su da osim vidljive tvari u svemiru mora postojati i tzv. tamna tvar. Na temelju promatranja susjedne Andromede, ali i drugih galaksija, ona je uočila da postoji nesrazmjer između očekivanog i stvarnog kutnog kretanja galaksija. Drugim riječima utvrdila je da se zvijezde na samom rubu galaksija okreću istim brzinama rotacije kao i one blizu njihovih središta. U Sunčevom sustavu planeti se, u skladu s Newtonovim zakonima, kreću to sporije što su udaljeniji od matične zvijezde. Primjerice, Plutonu treba oko 248 godina da obiđe Sunce, a Merkuru oko 88 dana. Zbog neočekivano brzog kretanja zvijezde na rubovima galaksija trebale bi izlijetati u svemir jer u njihovoj okolini nema dovoljno vidljive materije koja bi ih svojom gravitacijom držala na okupu. No, to se ipak ne događa.
Izračuni Vere Rubin pokazali su da bi u galaksijama, odnosno u aureolama oko njih, moralo postojati mnogo više nevidljive mase od one koju možemo vidjeti zahvaljujući svim vrstama elektromagnetskih zračenja. Na temelju tih opservacija razvijena je teorija o tamnoj tvari koja je izgrađena od čestica koje ne ulaze ni u kakve interakcije s običnom tvari osim preko gravitacijske sile koja je najslabija od četiri poznate sile (slaba i jaka atomska sila, elektromagnetska i gravitacijska). One također ne zrače, ne emitiraju niti odražavaju elektromagnetske valove, odnosno svjetlost. Zato je tvar izgrađena od njih nazvana tamna tvar. Brojne kasnije opservacije, među kojima i efekt zakretanja svjetlosti pri prolasku kraj velikih masa, potvrdile su postojanje tamne tvari i dovele do procjena prema kojima bi je trebalo biti oko 25 posto dok vidljive tvari ima samo pet posto. Ostatak građe svemira otpada na kasnije otkrivenu tamnu energiju koje ima oko 70 posto, a koja uzrokuje ubrzano širenje svemira.
Danas se pretpostavlja da je tamna tvar manjim dijelom izgrađena od neutrina, a većim od hipotetskih masivnih čestica nazvanih WIMP (skraćenica od weakly interacting massive particles).
Nepravedno ostala bez Nobela
Rubin je za svoje doprinose astronomiji tijekom života dobila brojne nagrade. Postala je druga žena iz područja astronomije koja je izabrana u američku National Academy of Sciences. Godine 1993. predsjednik Bill Clinton uručio joj je veliko priznanje National Medal of Science.
Međutim, mnogi smatraju da je trebala dobiti i Nobelovu nagradu. Emily Levesque, astronomkinja na Sveučilištu u Washingtonu, u lipnju je za časopis Astronomy Magazine rekla da je Rubin svakako zaslužila Nobelovu nagradu jer ju je njezin utemeljitelj Alfred Nobel namijenio znanstvenicima zaslužnima za najvažnija otkrića u fizici.
„Ako tamna tvar ne odgovara tom opisu, ne znam što odgovara“, rekla je Levesque.
No Rubin je znala govoriti da joj njezine brojke znače više od slave i imena.
"Ako će mnogo godina kasnije astronomi i dalje koristiti moje podatke, to će biti moja zasluga".