AKO SU predsjednički kandidati već odlučili dio kampanje posvetiti i biračima u dijaspori, zašto se onda ne bi barem malo posvetili i mrtvim biračima? Ako već tumaraju Bosnom i Hercegovinom, zašto ne bi posjetili mrtvačnice i groblja? Svaki glas se broji, a na onom svijetu ima ih na tisuće.
Tko računa na mrtve?
Ivo Josipović zakupio je plakatna mjesta po Hercegovini, Nadan Vidošević već danima putuje od Bihaća, preko Kupresa do Mostara, Milan Bandić krenuo je u kampanju iz Hercegovine, Dragan Primorac reklamira se kao kandidat dijaspore, Andrija Hebrang računa da će ga dijaspora pogurati u drugi krug, kao što je pogurala i Jadranku Kosor 2005. godine. A tko računa na mrtve?
Predsjednik Mesić ustvrdio je neki dan da "mrtvi jedino neće glasati u Varaždinu jer tamo groblje ima videonadzor". Ali to ostavlja neslućene mogućnosti za kampanju po ostalim grobljima. Ili mrtvačnicama. Nije teško zamisliti kako bi to bilo da se u stožerima počnu iščitavati osmrtnice, pa se kandidati krenu slati na sprovode i karmine, da u svakom mjestu kojeg obiđu svrate i do groblja, polože cvijeće i pribroje koju stotinu mrtvih glasova na svoje projekcije rezultata.
U inozemstvu petina mrtvih birača
No ozbiljno, ako su već glasovi dijaspore toliko važni da su kandidati spremni voditi kampanju u susjednoj državi - što je dovoljan raritet sam po sebi - zašto onda ne bi kampanju vodili među mrtvima? Prema procjeni GONG-a, na popisu birača za inozemstvo ima najmanje 20 posto preminulih. Poznat je slučaj Anđe Bezer iz Čapljine koja je umrla 2000. godine, ali svejedno je uredno glasala na predsjedničkim izborima 2005. i parlamentarnim izborima 2007. godine. Neke stranke (zapravo, samo jedna, ali zato vrijedna) očito imaju direktnu vezu s onim svijetom.
Nakon prošlih parlamentarnih izbora GONG je s popisa onih koji su glasali u BiH sistemom slučajnog odabira izdvojlo deset ljudi i provjerio jesu li doista glasali. Rezultat je šokantan: petero je izjavilo da nije izašlo na birališta, četiri osobe su umrle, a jedna je doista i glasala. Samo jedna. Od deset. Pa nije li onda logičnije voditi kampanju među mrtvima, nego među živima?
Kandidatima ne trebaju ljudi, samo glasovi
Da ne govorimo o tome da je čak unutar Hrvatske, dakle bez "pridruženih zemalja", registrirano 400 tisuća birača više nego što ima punoljetnih građana. Popisi se navodno već čiste od umrlih, ali tko zna koliko ih je još ostalo. Valjda koliko god bude trebalo. I još nešto: kad kandidati već obilaze Hrvatsku, vjerojatno će svratiti i do Vrgorca. Isplatilo bi im se: tamo ima gotovo dvostruko više birača nego stanovnika. A to im najviše treba - glasovi, ne ljudi.
Evo nekih preporuka: na kućnom broju 0 u Dusinama kod Vrgorca živi 404 birača, a nijedan živ čovjek. Sjajno mjesto za agitaciju. Ali ne bolje od Vinjana Donjih gdje je na kućnom broju 902 registrirano 820 birača. Ili Prološca Donjeg gdje je na kućnom broju 903 prijavljeno njih 702. Dvije tisuće glasova, a nigdje žive duše.
Sumnje ima, dokaza nema
Ako nekoga slučajno zanima, GONG je na osnovu svojih podataka podnio kaznenu prijavu. Ako nekoga i to zanima, Državno odvjetništvo reklo je da "postoji osnovana sumnja za počinjenje kaznenih djela, ali da nema dokaza". Drugi odgovor nismo ni očekivali.
Pa ipak, glasanje mrtvih nije nužno tako loše, pogotovo za one koji na te glasove računaju. Jer, sjetimo se onog starog vica u kojem je Kata iz Čapljine cijeli dan sjedila na biralištu, a kad su je pitali što čeka, a je rekla: "Čula sam da mrtvi glasaju, pa sam došla vidjeti pokojnog Antu". Vidite, izbori su zabava za cijelu obitelj: u ovoj i onoj državi, na ovom i onom svijetu.