Tonči Tadić, nuklearni fizičar s Instituta Ruđer Bošković, gostovao je u HTV-ovoj emisiji "Agenda". Komentirao je napetosti između Sjedinjenih Država i Irana.
Tvrdi kako je važno razumjeti da iranski nuklearni program nije proizvod aktualne teokratske vlasti, već da seže u vrijeme šaha. "Tada je započet uz američku pomoć zbog straha od mogućeg nuklearnog arsenala Sadama Huseina", naveo je.
Smatra kako je zbog regionalnih napetosti gotovo sigurno da bi se program nastavio bez obzira na to tko je na vlasti u Teheranu. Prema Tadiću, u nuklearnoj politici vrijede dva ključna pravila.
Prvo je da zemlja koja posjeduje nuklearni arsenal prestaje biti izravna meta međunarodnih intervencija. "Zemlja koja nabavi nuklearni arsenal prestaje biti predmet pritiska međunarodne zajednice. S njom se više nitko ne šali", napomenuo je.
Drugo pravilo je "domino efekt". "Kada jedna država u regiji dođe do nuklearnog oružja, i ostale će to pokušati učiniti", ustvrdio je. Ako bi se potvrdilo da Iran ima nuklearnu bombu, uvjeren je da bi to otvorilo vrata nuklearnom naoružavanju čitave regije.
"To je zvono za uzbunu u Turskoj i Saudijskoj Arabiji. S istočne strane već imate Pakistan. Vrlo brzo bismo imali nuklearni Bliski istok", rekao je. Smatra da Iran u takvom scenariju zapravo ne bi dobio značajnu stratešku prednost, već bi ostao u sličnoj međunarodnoj izolaciji, uz znatno veći sigurnosni rizik za cijelu regiju.
Naglasio je kako postoje dva puta do nuklearne bombe, plutonijski i uranijski. Čini se da je Iran izabrao uranijski ciklus. "Plutonijsku bombu morate testirati, a testiranje automatski znači da ste priznali da imate bombu. Uranijski ciklus omogućava obogaćivanje do više od 90 posto centrifugama, a da nitko ne zna jeste li bombu stvarno napravili", objasnio je.
Tvrdi da je riječ o klasičnoj igri "mačke i miša". Izvješća IAEA-e dodatno potpiruju zabrinutost. U postrojenju Fordo 2023. pronađene su čestice urana obogaćene do 83 posto, a godinu kasnije i uzorci od 60 posto.
"Sve su to IAEA-ine tvrdnje o nepravilnostima. Iran će reći da to nije točno. Ali upravo to održava logiku dileme: imate li bombu ili je tek pokušavate napraviti. Strategija Irana je jasna: 'Napadnite nas pa ćete saznati imamo li nuklearni arsenal ili ne'", poručio je Tadić.
Osvrnuo se na istek sporazuma Novi START između SAD-a i Rusije, koji je ograničavao broj nuklearnih bojevih glava i nosača. Ustvrdio je da se svijet opasno vraća nekoliko desetljeća unatrag. Ne vjeruje da će se išta potpisati. "I Trumpu i Putinu nuklearni arsenal služi kao sredstvo dokazivanja moći na međunarodnoj sceni", naveo je.
"Formalni argument za odbijanje novih ograničenja leži u činjenici da više ne postoje samo dvije nuklearne sile. Postoje Kina, Indija, Pakistan, Velika Britanija, Francuska, Sjeverna Koreja i, po svoj prilici, Izrael. Kad planirate nuklearni sukob, morate računati kako će se sve te zemlje postaviti", nastavio je.
Kazao je da u takvim okolnostima nastaje "luđačka spirala" u kojoj svaka velika sila pokušava imati arsenal veći od zbroja svih potencijalnih protivnika, što ne vodi stabilnosti nego trajnoj eskalaciji. Posebno ga zabrinjava slabljenje povjerenja u američki nuklearni kišobran.
"Kada se zbroje Putinove prijetnje Europi i logika 'America First', gdje nije jasno hoće li SAD braniti saveznike, dobivate situaciju u kojoj Poljska, Švedska, Južna Koreja, pa čak i Japan počinju razmišljati o vlastitom nuklearnom arsenalu", upozorio je.
Dodao je da je u relativno kratkom razdoblju ozbiljno narušena nuklearna sigurnosna arhitektura koja se gradila više od 80 godina.
Na pitanje o mogućoj uporabi taktičkog nuklearnog oružja u ratu u Ukrajini, Tadić je odgovorio: "Eksplozija nuklearne bombe ne zaustavlja rat, nego ga prebacuje u novu, nuklearnu fazu". Napomenuo je kako je koncept uporabe taktičkog nuklearnog oružja za proboj bojišnice vojno besmislen.
"Američke vojne vježbe još u 20. stoljeću pokazale su da bi takav prodor zahtijevao izuzetno uvježbane trupe, inače bi završio s desecima tisuća vojnika oboljelih od radijacijske bolesti", rekao je. Zbog toga smatra da ruska vojska nije sposobna voditi rat u kontaminiranom prostoru na način koji bi imao vojni smisao.
Njemački kancelar Friedrich Merz izjavio je da žali zbog gašenja nuklearnih elektrana, ali da je odluka nepovratna. Tadić je takav stav nazvao "polovičnim priznanjem". Očekivao je da će Merz reći da je to bila strateška pogreška koju će Njemačka pokušati ispraviti.
Posebno kritizira činjenicu da su ugašene njemačke nuklearke, koje opisuje kao tehnološki i sigurnosno vrhunske, dok istodobno rade stariji reaktori u istočnoj Europi. "To je bizarno i licemjerno. Njemačka je imala savršeno dizajnirane i vođene nuklearke i s njima danas ne bi imala ni dio energetskih problema", zaključio je.