Tragedija u noćnom baru u švicarskom skijalištu Crans-Montana, u kojoj je najmanje 40 poginulih, bolno podsjeća na dva gotovo identična požara koji su već ušli u povijest kao jedne od najsmrtonosnijih nesreća u zatvorenim prostorima, u noćnom klubu Kiss u Brazilu 2013. i u klubu The Station u američkoj saveznoj državi Rhode Island 2003. godine.
Iako su se dogodile u različitim državama i u razmaku od dva desetljeća, sve tri tragedije povezuje ista fatalna kombinacija: zapaljiva pjena koja se nalazi u materijalu akustične zaštite prostora, iznimno brzo širenje vatre i smrtonosni plinovi koji su u nekoliko minuta ispunili zatvoreni prostor.
Prema prvim informacijama iz istrage u Švicarskoj, požar u Crans-Montani proširio se izuzetno brzo, ostavljajući gostima vrlo malo vremena za bijeg. Istražitelji posebnu pozornost usmjeravaju na materijale korištene za zvučnu izolaciju i akustičnu zaštitu, a ti elementi stoje u središtu dviju ranijih katastrofa.
Najpoznatiji takav slučaj dogodio se u siječnju 2013. u brazilskom gradu Santa Maria, gdje je u noćnom klubu Kiss poginulo 242 ljudi, većinom studenata.
Požar je izbio tijekom koncerta kada je pirotehnika zapalila akustičnu pjenu na stropu. Vatra se proširila u svega nekoliko desetaka sekundi, a još smrtonosniji od samog plamena bili su nusprodukti izgaranja, gusti dim i plinovi, među kojima i cijanid. Većina žrtava nije stradala od opeklina, nego od gušenja i trovanja.
Sličan scenarij zabilježen je i deset godina ranije u SAD-u. U veljači 2003. u noćnom klubu The Station u Rhode Islandu poginulo je 100 ljudi. I ondje je iskra pirotehničkih efekata tijekom nastupa benda zapalila akustičnu pjenu postavljenu iza pozornice. Snimke sigurnosnih kamera pokazale su da je cijeli klub bio u plamenu za manje od dvije minute. Otrovan dim, bogat ugljičnim monoksidom i cijanidnim spojevima, paralizirao je posjetitelje i onemogućio bijeg.
Stručnjaci već godinama upozoravaju da pjene koje se koriste za zvučnu izolaciju, ako nisu izrađene od vatrootpornih materijala, predstavljaju jednu od najvećih opasnosti u zatvorenim prostorima. Kada gore, ne samo da se brzo zapale nego oslobađaju iznimno toksične plinove koji mogu dovesti do gubitka svijesti u roku od nekoliko udisaja.
U svim tim slučajevima, uključujući i tragediju u Crans-Montani, požar se nije pretvorio u masovnu nesreću samo zbog požara, nego zbog dima i plinova koji su u vrlo kratkom vremenu ispunili prostor, ostavljajući ljude bez šanse za bijeg koji su u panici nerijetko gazili jedni preko drugih.
Dok švicarske vlasti nastavljaju istragu kako bi utvrdile točan uzrok požara i odgovornost, usporedbe s Brazilom i SAD-om dodatno naglašavaju koliko su ovakve tragedije često posljedica poznatih i ponavljajućih propusta. Svaki od tih požara bio je praćen obećanjima o strožim pravilima i nadzoru, ali Crans-Montana pokazuje da se lekcije iz prošlosti još uvijek ne primjenjuju dosljedno.