Prošlog tjedna (29. 3.) jedan projektil je eksplodirao u blizini položaja misije Privremenih snaga Ujedinjenih naroda (UNIFIL) u južnom Libanonu. Jedan indonezijski pripadnik plavih kaciga poginuo je, a drugi je zadobio ozljede opasne po život. Samo dan kasnije poginula su još dvojica indonezijskih vojnika UN-a, kada je njihovo vozilo uništeno u eksploziji nepoznatog podrijetla u blizini mjesta Bani Hadžan, piše Deutsche Welle.
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres oštro je osudio incidente. A zajedno s Francuskom, Indonezija je zbog najnovijih događaja zatražila hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a.
Troje Indonežana prve su žrtve misije UNIFIL od ponovnog izbijanja sukoba između izraelske vojske i libanonskog Hezbolaha. Međutim, već ranije u dva druga incidenta sedam vojnika UNIFIL-a bilo je ranjeno u izraelskim raketnim napadima.
Početkom ožujka libanonski Hezbolah, koji su Sjedinjene Američke Države, Njemačka i druge europske zemlje proglasile terorističkom organizacijom, napao je Izrael brojnim dronovima i raketama. Bio je to odgovor na zajednički napad Izraela i SAD-a na Iran, koji je započeo samo nekoliko dana ranije i koji se smatra najvećim podupirateljem Hezbolaha.
Izraelska vojska odmah je odgovorila snažnim zračnim udarima na položaje Hezbolaha diljem Libanona, a od 16. ožujka i novom, opsežnom kopnenom operacijom na jugu zemlje.
Izrael je već ranije više puta pozivao trupe UN-a da se povuku iz neposrednog pograničnog područja, jer Hezbolah za napade na Izrael koristi i položaje u blizini baza UN-a. Jedan od deklariranih ciljeva izraelske vojske jest stvaranje trajne sigurnosne zone bez Hezbolaha u južnom Libanonu, koja bi se protezala od izraelske granice do rijeke Litani, udaljene gotovo 30 kilometara.
Zapravo, uspostava i nadzor takve tampon-zone također je jedan od glavnih zadataka aktualne misije UNIFIL. Ona u osnovi postoji još od 1978. godine, ali je 2006., nakon Trećeg libanonskog rata, znatno proširena.
Te su godine Ujedinjeni narodi donijeli Rezoluciju 1701, koja predviđa da se Hezbolah u potpunosti povuče iza rijeke Litani. Misija UNIFIL trebala je to osigurati u suradnji s redovnom libanonskom vojskom; zbog toga je broj vojnika povećan s 2.000 na 15.000, a misiji su dodane i pomorske snage u kojima sudjeluje i njemački Bundeswehr.
Međutim, taj cilj - faktičko razoružavanje militantnih skupina u južnom Libanonu - misija UN-a nikada nije ostvarila. Unatoč pojačanoj prisutnosti UN-a, Hezbolah je uspio izgraditi golem arsenal oružja i uspostaviti vlastita uporišta i položaje čak i u neposrednoj blizini izraelske granice.
Ni kad je riječ o ostalim ciljevima misije, bilanca nakon gotovo 50 godina prisutnosti UN-a prilično je razočaravajuća. Misija već desetljećima zapravo služi kao jedini izravni kanal komunikacije između izraelske i redovne libanonske vojske, kako bi se razjasnili nesporazumi i spriječile nenamjerne eskalacije.
UNIFIL bi u tom okviru trebao pomagati i redovitim oružanim snagama Libanona u jačanju državne vlasti na jugu zemlje. Pomorski dio misije trebao je nadzirati morske granice Libanona i sprječavati krijumčarenje oružja, dok bi ophodnje UNIFIL-a trebale štititi civilno stanovništvo u regiji. Ipak, unatoč svim naporima, libanonska vojska nikada se nije uspjela nametnuti nasuprot Hezbolahu, a tijekom proteklih godina i desetljeća stalno je dolazilo do sukoba između te organizacije i izraelske vojske.
Osim toga, plave kacige imaju samo ograničen mandat. Primjerice, ne smiju pretraživati privatne posjede u Libanonu, ne mogu samostalno provoditi kontrole brodova uz obalu i moraju sumnjive objekte prijavljivati libanonskoj vojsci. Pretresi se smiju obavljati samo u njezinoj prisutnosti.
Takva je procedura u prošlosti znatno ograničavala učinkovitost u sprječavanju krijumčarenja oružja. A s obzirom na više od 1.200 poginulih i stotine tisuća raseljenih Libanonaca samo tijekom ožujka, i zaštita civilnog stanovništva bila je krajnje nedostatna.
Unatoč problemima koje je teško zanemariti, Ujedinjeni narodi i libanonska vlada dosad su se držali misije UNIFIL. Za vlasti u Bejrutu plave kacige do sada su bile važan partner kako bi se uopće moglo suprotstaviti Hezbolahu.
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres smatra da je UNIFIL važan čimbenik stabilizacije u regiji, bez kojeg bi situacija u južnom Libanonu još brže izmakla kontroli. Zemlje koje šalju trupe - među njima, uz Indoneziju, i Francuska, Italija i Španjolska - oštro su osudile napade na vojnike UN-a. One zahtijevaju da Izrael tijekom svoje ofenzive poštuje međunarodne obveze i jamči sigurnost osoblja UN-a.
Suprotno tome, osobito Izrael i Sjedinjene Države već godinama žestoko kritiziraju misiju UNIFIL: plave kacige su, kako tvrde, preskupe, preslabe i nedovoljno učinkovite u borbi protiv Hezbolaha. Ta milicija, prema tim kritikama, čak koristi položaje UN-a kao "živi štit", s kojih pokreće raketne napade na Izrael.
Američka je vlada misiju nazvala "potpunim neuspjehom". Smanjila je svoje financijske doprinose UNIFIL-u za dvoznamenkasti milijunski iznos i zalagala se za znatno smanjenje broja vojnika. Upravo je snažan pritisak iz Washingtona na kraju bio presudan da se mandat misije više ne produži, pa će ova misija UN-a biti okončana krajem 2026. godine.
Od 2027. libanonska bi vojska sama trebala biti zadužena za trajno razoružavanje Hezbolaha i sigurnost u južnom Libanonu. Međunarodni stručnjaci, međutim, sumnjaju da će ona to biti u stanju uistinu provesti.
Zbog toga Europska unija planira od sljedeće godine pokrenuti vlastitu misiju kako bi dodatno ojačala libanonske oružane snage. Ta bi se misija, međutim, trebala ograničiti isključivo na savjetovanje, obuku i trening. Slanje vlastitih trupa, kao svojevrsnih nasljednika UNIFIL-a, izričito nije predviđeno.