SMATRATE li neukusnim novi "NATO tramvaj"? Smatrate li da je to nešto neobično ili da cijela priča djeluje neprimjereno? A možda vam se čini da je ideja baš "pravo seljoberska" jer nije da se radi o nečem što bi bilo tko normalan odlučio lijepiti po sredstvima javnog prijevoza.
Gledano s ideološkog aspekta, taj tramvaj na neki način predstavlja isplaženi jezik svim onima koji smatraju da se narod po pitanju ulaska u NATO trebao izjasniti. No, istina je ovakva, prosječnog čovjeka zanima budućnost onih koji se nalaze u tramvaju jer koliko bi god voljeli živjeti u zemlji savjesnih građana zabrinutih za budućnost, stvarnost je drugačija i jedino sisa privlači pažnju.
Devet od deset putnika ili pješaka ne reagira na pizdarije koje se nalaze na tramvajima. Uglavnom ne kupujemo ono što se na tramvajima reklamira ili barem tramvajski reklamirane proizvode ne kupujemo samo zato jer smo ih vidjeli u krcatom tramvaju. Razmišljanja da će pizdarijama oslikani tramvaji utjecati na ideologiju pojedinca bremenita su popriličnom vjerom u javno-prijevozni marketing, ali isto su tako i prepuna podcjenjivačkog tona. Kakvi to ljudi svoje političko-ideološke stavove ravnaju prema onome što su vidjeli na "petici"? Možda nismo preopterećeni dnevno-političkim previranjima, ali dajte nam barem malo kredita.
Nakon Facebooka, tramvaji su očito novo ratište.
Ludost koja ne prestaje
Slike osakaćene djece kao odgovor na jednu gluposti ono su što našim tramvajima uistinu nije nasušno potrebno. Bilo kako bilo, Zagrepčani će u dvije tisuće i devetu uz dvije mentalne slike. S jedne strane nalazi se nešto što u prosječna čovjeka budi ratne konotacije koje na ovim prostorima nakon svega što se desilo i nisu nešto sa čime želimo u novu godinu (ako takvo što i primijete). S druge je strane kampanja skupine koja u promoviranju vlastitih ciljeva koristi metode boraca protiv pušenja koji su nas prije nekoliko godina brutalno silovali reklamama s rakom zaraženim plućima, embolijama i razrezanim mozgovima, a i dijete bez udova nešto je što će primijetiti baš svatko.
Već u ovim trenucima možemo vidjeti da ludost na ovim prostorima ne prestaje i da u novo vrijeme ulazimo popraćeni istim sumanutim sukobima na koje smo navikli. Naravno, kad je ludost u pitanju, tu je uvijek dežurni Milan Bandić da cijelu priču poprati svojim blagoslovom jer posveta NATO tramvaja savršeno se u uklapa u šarenu lepezu "bandićevština" koju je ovih dana pred novinarima odlučio rastvoriti.
Da, lepeza ludosti, besmisla i nepovezanosti ponovno je pokazala svu svoju raskoš jer u svom "obraćanju narodu" Bandić nije prezao od svojih uobičajenih izjava premazanih finim slojem „inteligentne“ ironije (na koju smo već svi navikli), a ista je po dobrom starom običaju isplivala na površinu baš u trenutku kada se pojavilo pitanje na koje bi svaki pošten čovjek, prije svega gradonačelnik trebao odgovoriti.
Psi laju, tramvaji prolaze
Kada smo već kod gradonačelnika i sukoba, valja se malo pozabaviti i bivšim gradonačelnicima i onima koji bi to ponovno htjeli postati. Naravno, riječ je o Anti Đapiću koji je ovih dana pod povećalom javnosti zbog "munjevitog bogaćenja“ i ugovora s Vladom Zecom, a povećalo je medijima u ruke navodno gurnuo Glavaš i HDZ.
Ne smeta li vas već ta ista, istrošena priča o sumnjivim političkim figurama koje nakon što se nađu pod sumnjom odjednom izvlače tu popularnu kartu "orkestracije od strane političkih rivala"? Da, paranoični smo, vjerujemo da postoje zakulisne igre, jasno nam je da se "velike ribe" međusobno grizu, a još nam je jasnije da je takvo što moguće kada pogledate u kakvom bazenu i s kakvim ribama pliva Anto Đapić. Sve to stoji i ne bi bilo preveliko iznenađenje da iza pokretanje ove istrage uistinu stoji HDZ ili bilo tko od dežurnih krivaca. No, od kakve je koristi sva ta halabuka ako se ustanovi da je ugovor autentičan ili da je do bogaćenja došlo na nezakonit način? "Da, pokrao sam Tog i Tog, ali ljudi, ne trčimo pred rudo. Stanimo na loptu i pogledajmo malo lopova koji me prijavio."
Političke stranke moraju smisliti novu foru jer jedino što iz sveg tog možemo izvući jest da među lopovima nema časti. I to je to.
A čak i ako se pokaže da je petogodišnja nezainteresiranost za taj slučaj cirkus nikad viđen na ovim prostorima, stara dobra indiferentnost spašava dan. Psi će lajati, a tramvaji prolaziti. I zaista nije bitno kakvim su porukama oblijepljeni.