Victor Hope bio je britanski aristokrat i političar, najpoznatiji kao potkralj Indije od 1936. do 1943. godine, a ujedno i najdugovječniji potkralj u povijesti Britanskog Carstva.
Rođen 24. rujna 1887., pripadao je škotskom plemstvu i bio istaknuti konzervativni političar prije nego što je preuzeo jednu od najzahtjevnijih dužnosti u Carstvu. Njegovo imenovanje došlo je u osjetljivom trenutku, neposredno nakon Zakona o upravi Indije iz 1935., koji je trebao proširiti elemente samouprave, ali je u praksi ostavio ključnu moć u britanskim rukama.
Kao potkralj, Linlithgow je vladao nad otprilike 390 do 400 milijuna ljudi, koliko je Indija imala stanovnika tijekom njegova mandata. To znači da je bio odgovoran za upravljanje gotovo petinom tadašnje svjetske populacije, više nego ijedan drugi državni ili kolonijalni upravitelj tog vremena.
Njegova vlast obuhvaćala je Britansku Indiju, ali i više od 500 kneževskih država koje su formalno imale vlastite vladare, no u ključnim političkim i vanjskim pitanjima bile su pod britanskim nadzorom.
Mandat mu je obilježen naglim jačanjem indijskog nacionalizma, sve težim odnosima s Indijskim nacionalnim kongresom te dubokim političkim i vjerskim podjelama. Tijekom Drugog svjetskog rata Linlithgow je bez konzultacija s indijskim političkim vodstvom proglasio Indiju sudionikom rata na strani Britanije, što je izazvalo političku krizu i masovne ostavke izabranih indijskih vlada.
Iako je bio učinkovit administrator i čvrst zagovornik imperijalne stabilnosti, često ga se opisuje kao opreznog i rigidnog, nesklonog daljnjim ustupcima indijskoj samoupravi. Njegov odlazak s dužnosti 1943. dogodio se u sjeni gladi u Bengalu i sve jasnijih znakova da se britanska vladavina u Indiji približava kraju.
Victor Hope umro je 5. siječnja 1952., a u povijesti je ostao zapamćen kao čovjek koji je u jednom od najdramatičnijih razdoblja 20. stoljeća upravljao najvećom kolonijalnom populacijom na svijetu.