Foto: 123rf
UKOLIKO pripadate sve većem broju onih koji su na poslu izloženi zlostavljanju, šikaniranju, maltretiranju, ponižavanju i uznemiravanju, možda ne znate da ste na vjetrometini na kojoj vam, u Hrvatskoj, ni zakon ne pruža adekvatnu zaštitu. Na taj problem upozoravaju i pučka pravobraniteljica Lora Vidović i Udruga Mobbing koja se zalaže za društvo temeljeno na vrijednostima demokracije, tolerancije, pluralizma i zaštite ljudskih prava. Ponižavanja i zlostavljanja, kojima se gazi dostojanstvo radnika, eskaliraju upravo tijekom turističke sezone, o čemu svjedoči i slučaj iz Istre o kom smo nedavno pisali.
“Što je više ugovora o radu na određeno vrijeme, što je više nezaposlenih, što je više mobbinga, to je i više straha i neizvjesnosti te se radnici u Hrvatskoj boje prijavljivati mobbing“, kažu iz Udruge Mobbing. Slučajevi mobbinga su, tvrde, češći kod privatnih poslodavaca jer u većini slučajeva kod njih nema kolektivnih ugovora, ne djeluje sindikat, a i prava iz radnog odnosa su daleko manja ili nisu regulirana. Čak 75 posto mobbingiranih čine žene, dok je prema stručnoj spremi žrtava najviše među onima sa SSS - 55 posto, a mobingu je izloženo i 30 posto zaposlenih s visokom te 11 posto radnika s višom stručnom spremom, dok 4 posto otpada na ostale.
Šamar umjesto plaće
„Među slučajevima koji su nam prijavljeni bilježimo i onaj poslodavca koji je ošamario radnika samo zato što ga je taj čovjek, koji više od dva mjeseca nije dobio plaću, pitao kada će biti plaća. Tu je i slučaj poslodavca koji nije dozvolio da radnica vani, na jakoj zimi, prodaje robu u rukavicama, a kada bi vidio da ona radi u rukavicama, izudarao bi ju po rukama. Brutalan je i primjer poslodavca koji jednu radnicu više nije želio u kuhinji te bi ju, kada bi žena došla na posao, primio za ramena, okrenuo, otvorio vrata i potom ju nogom udario u tur. To je činio svakodnevno, punih tjedan dana, no radnica je ipak redovno dolazila na posao, jer čak ni u takvim slučajevima ne smije prekinuti rad ili ne doći na radno mjesto, jer bi ju tada poslodavac teretio za neopravdani izostanak s posla“, kaže za Index. Ivan Hranj, mag.iur., iz Udruge Mobbing.
Obrazloženje suda : Radnici nemaju pravo prekinuti rad zbog mobbinga !
Izdvaja i slučaj diplomirane ekonomistice koja je, zbog konstantnog zlostavljanja na poslu, oboljela te je postala profesionalna nesposobnost za rad. No, iako je mlada žena, iz zdravstvenih razloga, morala prekinuti rad, sud joj, unatoč svemu, nije pružio zaštitu.
“Sud je tužiteljicu odbio s većim dijelom tužbenog zahtjeva obrazlažući da u Hrvatskoj zakon ne pruža zaštitu zlostavljanim radnicima i da radnici nemaju pravo prekinuti rad zbog mobbinga. Sud je tako ženi koja je tek navršila 40 godina i koja će, zbog zlostavljanja na poslu, ostatak svog života bolovati od teških depresija, ženi kojoj su uništene najljepše godine, kojoj je uništena obitelj. dosudio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 80.000 kuna. No, čemu služi satisfakcija od 80.000,00 kuna?“, pita Hranj.
„Mobbingom se, bez isplata otpremnina, jednostavno rješava pitanje otpuštanja radnika“
„Već godinama nema volje da se pitanje zaštite radnika od zlostavljanja riješi zakonom, a sve što je za to potrebno je da se u članku 7. stavku 5. Zakona o radu izbrišu riječi „i posebnim zakonima“. No, previše su jaki lobiji koji zagovaraju da se u Hrvatskoj ne zabranjuje mobbing i to iz razloga što se u našoj zemlji mobbingom rješava pitanje otpuštanja nepoćudnih, nepodobnih radnika te pitanje viška radnika i to bez isplata otpremnina i bez rada pod otkaznim rokom“, upozorava Ivan Hranj.
Zakon o radu, pojašnjava, ne štiti radnike od zlostavljanja na poslu i povređivanja prava dostojanstva, ali upućuje da se ta zaštita mora riješiti Pravilnikom o radu (članak 26. st. 1.). To pak znači, da je poslodavac koji zapošljava najmanje dvadesetak radnika dužan donijeti i objaviti Pravilnik o radu kojim se, između ostaloga, uređuju postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije. No, velika većina pravnih subjekata svojim pravilnicima o radu nije regulirala pitanje postupka i mjera zaštite dostojanstva radnika. Kako ta pitanja nisu riješena niti kolektivnim ugovorima, izuzev državne uprave, osnovnog i srednjeg obrazovanja i socijale, jasno je, upozorava Hranj, da jedno izuzetno osjetljivo područje nije pokriveno niti zakonskim, niti podzakonskim aktima, a niti općim aktima poslodavaca.
„Inspektori rada u Hrvatskoj postoje, ali ne rade, a sudovi žmire“
U Hrvatskoj su, sudeći po podacima za 2015., najčešći slučajevi vertikalnog mobbinga (čak 91 posto). Oblici mobbiga su pak vrlo raznovrsni, od iznimno grubog zlostavljanja pa do vrlo perfidnih oblika šikaniranja, uznemiravanja i ponižavanja.
„U posljednje dvije-tri godine rašireno je zlostavljanje radnika na način da se u ugovore o radu, umjesto mjesta rada, upisuje Republika Hrvatska, što omogućava poslodavcu da nepoćudnog i nepodobnog radnika premješta iz, primjerice, Županje u Dubrovnik, iz Rijeke u Osijek i sl. Iako je to je protivno odredbama Zakona o radu, Inspektorat rada to tolerira, a na to su počeli žmiriti i sudovi, zbog čega radnici trpe posljedice. Istaknuo bih primjer majke koju je poslodavac, nakon što se vratila s roditeljskog dopusta, premjestio iz Zagreba u Split uz cinično pojašnjenje „neplanirano si otišla na porodiljski“. Kako zbog nepojavljivanja u drugom mjestu rada ne bi dobila izvanredni otkaz, radnica je sama otkazala ugovor o radu.
Nije se žalila, nije niti tužila, jer se bojala da se više neće moći zaposliti niti kod drugog poslodavca“, kaže Hranj. Inspektori bi, tvrdi, mogli puno pomoći u smanjenju broja zlostavljanih radnika kada bi više nadzirali rad poslodavaca, posebno u domeni sklapanja ugovora o radu, poštivanja zakonskih odredbi o radnom vremenu, prekovremenom radu, tjednim i dnevnim odmorima, plaćama, radu na određeno vrijeme.
Sve je podređeno interesu krupnog kapitala
„Samo u 10 posto slučajeva, i to s velikim zakašnjenjem, Inspekcija rada reagira na pisane zahtjeve za nadzorom, koje, uz pomoć Udruge Mobbing, podnose radnici. Stječe se dojam da je rad inspektora rada namjerno blokiran i to sve u interesu krupnog kapitala“, kaže Hranj. Kao magistar prava naš sugovornik smatra da radnici potpuno opravdano ne vjeruju sudovima što potkrepljuje još jednim primjerom koji je prijavljen Udruzi Mobbing.
„Ako pipa i lovi za guzu više radnica, a ne jednu, to onda nije spolno uznemiravanje“
„Radnica je na poslu bila diskriminirana kao žena i spolno uznemiravana od strane zaposlenog muškarca. Nakon što je taj muškarac nju i još dvije zaposlenice spolno uznemiravao i diskriminirao, radnica je podnijela tužbu sudu, no sud ju je odbio s tužbenim zahtjevom za zabranu spolnog uznemiravanja i diskriminiranja uz obrazloženje da se ne može govoriti o spolnom uznemiravanju i diskriminiranju ukoliko radnik pipa, ljubi u vrat i lovi za guzu sve tri zaposlene radnice. Diskriminacija bi pak bila da to čini samo jednoj od zaposlenica. Radnica je tako ostala nezaštićena, dok se radniku, kao olakšavajuća okolnost, uzeo njegov karakter i to što voli žene“, kaže Hranj dodajući kako, na žalost, pojedini suci uopće ne razumiju što je to mobbing i što je to zlostavljanje radnika.
„Nakon maltretiranja, šikaniranja i zlostavljanja, poslodavac šeficu računovodstva raspoređuje da poslove računovodstva radi na portirnici veličine 1,5x1,5 četvorni metar, u kojoj radi i portir. U toj portirnici, kroz koju dnevno ulazi stotine posjetilaca, u kojoj nema računala niti programa za knjiženje, radnica će se, po mišljenju poslodavca, lakše koncentrirati na rad,. Da apsurd bude još veći, niti za sud to nije zlostavljanje i ponižavanje šefice računovodstva te u obrazloženju stoji da je i sud mišljenja da će se šefica računovodstva u portirnici lakše koncentrirati“, navodi Hranj još jedan u nizu apsurdnih primjera mobbinga koji hrvatski sudovi ne prepoznaju.
„Hrvatska je koruptivna država u kojoj i na sudu pobjeđuju bogati !“
Zbog straha od posljedica, otkaza, tužbi za klevete i sramoćenje od strane poslodavaca, radnici - žrtve mobbinga, u pravilu, ne pristaju u javnost iznositi svoje potresne priče.
„Ukoliko radnik ispriča svoj slučaj (bez obzira što nije iznio naziv poslodavca), financijski moćni poslodavci često pribjegavaju tužbama zbog kleveta i sramoćenja. Tu pak radnici uvijek gube jer poslodavci predlažu desetke radnika koji, kao svjedoci, iz straha, iskazuju u korist poslodavca. Zbog svega toga žrtve mobbinga zaštitu obično odluče potražiti tek onda kada obole, kada su potpuno slomljene, uništene, obespravljene ili kada su prisiljene same otkazati ugovor o radu. Pomoć traže i kada im poslodavac otkaže ugovor o radu, no, tada je najčešće već prekasno“, kaže Hranj.
Strah za egzistenciju jači je od radničke solidarnosti
Žrtva mobbinga bi se, tvrdi, trebala pravno savjetovati o tome da li se u njezinom slučaju radi o mobbingu. Ako dobije potvrdan odgovor, valja poslodavcu podnijeti pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika. Ako poslodavac u roku od 8 dana ne odluči o pritužbu radnika i ne zaštiti ga od zlostavljanja (mobbinga), radniku ne preostaje drugo nego podnijeti tužbu sudu ili i dalje trpjeti mobbing.
„Ako podnosi tužbu sudu zbog mobbinga, radnik može tražiti samo naknadu nematerijalne štete, ali ne i zabranu od daljnjeg zlostavljanja jer u Hrvatskoj zlostavljanje radnika nije zabranjeno, već radnik za slučaj mobbinga, ima pravo na naknadu nematerijalne štete. Još je jedna okolnost za radnika vrlo nepovoljna. Radnik naime mora dokazati da je bio zlostavljan što je vrlo, vrlo teško jer kolege s posla, iz straha, u pravilu, nikada ne svjedoče u korist zlostavljanog radnika. Strah od gubitka posla, strah za egzistenciju i strah od posljedica pobijedio je načelo radničke solidarnosti, načelo istine. Da bi uspio u radnom sporu zbog mobbinga radnik mora imati mnogo dokaza i vrsne poznavaoce radnog prava“, kaže Hranj ističući kako sudske postupke koji su dostupni Udruzi Mobbing i u kojima je Udruga učestvovala od samog početka, radnici dobivaju u 70 posto slučajeva.
Evo kroz što se sve mobbing manifestira :
- Komuniciranje povišenim tonom i vikom
- Ogovaranje
- Ismijavanje
- Širenje tračeva
- Klevetanje i vrijeđanje
- Žrtva je uvijek prekidana kada govori
- Odbijanje verbalnih i neverbalnih kontakata sa žrtvom
- Ignoriranje
- Uskraćivanje prava na vlastito mišljenje
- Skrivanje važnih informacija
- Davanje ponižavajućih poslova i poslova koji su štetni po zdravlje zaposlenika
- Neosnovana pojačana kontrola izvršavanja radnih zadataka
- Izoliranje žrtve
- Žrtva se premješta u druge prostore, kancelarije, druga mjesta rada
- Okolina se ponaša kao da žrtva ne postoji
- Žrtvu se ne poziva na sastanke, dogovore
- Sa žrtvom se ne druže, ne odlaze na zajedničke doručke, kave, izlaske
- Nepoželjno je biti viđen sa žrtvom
- Napadi na ugled žrtve
- Izmišljanje priča o privatnom životu žrtve
- Prisiljavanje žrtve da obavlja poslove daleko ispod svojih znanja, sposobnosti, školske i
stručne spreme
- Žrtvi se daju besmisleni radni zadaci i poslovi
- Tjeranje žrtve da pogriješi, pa joj se daju preteški radni zadaci
- Zatrpavanje poslovima i određivanje kratkih rokova izvršenja
- Lansiranje priča o mentalnoj bolesti žrtve
- Loše ocjene rada
- Žrtva ne dobiva radne zadatke
- Žrtvi se oduzimaju sredstva za rad
- Optuživanje za propuste koji se nisu dogodili ili koji su “namješteni”
- Uskraćivanje individualnih prava iz radnog odnosa
- Verbalni seksualni nasrtaji i uvrede
- Fizičke prijetnje.
Pučka pravobraniteljica : Zlostavljanje na radu je ozbiljan problem na koji sustav sustav ne odgovara na zadovoljavajući način
„Zbog zlostavljanja na radu građani nam se sve češće obraćaju. Ne postoji zakonska definicija zlostavljanja na radu, pa građani ni ne mogu znati što ono zapravo jest i kada mogu tražiti zaštitu. Također, njihovu zaštitu regulira više zakona, ali niti jedan u potpunosti i sveobuhvatno. To uzrokuje značajnu pravnu nesigurnost, što je posebno štetno u situacijama poput ovih, u kojima građani nemaju dovoljno povjerenja u institucije da bi odmah potražili zaštitu, a boje se i posljedica koje bi prijava ili sudski postupak mogli izazvati, poput otkaza ili pogoršanja situacije na poslu. U posljednjih nekoliko godišnjih izvješća upozoravamo na ove nedostatke i dajemo preporuke za njihovo uklanjanje, ali za sada nema pomaka. Tako je Vlada u mišljenju na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2014. i za 2015. zauzela stav kako nije potrebno ispuniti preporuku da se cjelovitim uređenjem područja radnih odnosa i zaštite na radu normativno regulira zlostavljanje na radu, već smatra kako se to može postići kolektivnim ugovorima. No, to ipak nije dovoljno jer veliki broj radnika nije učlanjen u sindikate, pa nema niti mogućnosti sklapati kolektivne ugovore. Također, ova opcija zasigurno bi doprinijela i neujednačenoj sudskoj praksi jer bi svaki kolektivni ugovor mogao različito regulirati zlostavljanje na radu, pa ne bi postojali jedinstveni kriteriji za objektivno i ujednačeno razmatranje slučajeva.
Stupanj zaštite radnika u Hrvatskoj nije zadovoljavajući - svakodnevno smo svjedoci raznih primjera, poput neisplate plaća ili nesigurnosti radnih mjesta. Sveobuhvatna zaštita radnika od zlostavljanja na radu tek je jedan od smjerova u kojima nastavljamo inzistirati na nužnim promjenama, pa se nadam da ćemo naići na spremnost nadležnih za razgovor o uočenim nedostatcima i mogućim rješenjima“, kaže za Index pravobraniteljica Lora Vidović.