STIŽU vijesti iz sve katolibanskije Poljske da se priprema teren za donošenje zakona kojim bi se zabranio razvod. Iza kampanje plakatima koji su osvanuli po Varšavi i Poznanu stoji zaklada „Naša djeca – obrazovanje, zdravlje, vjera”, gorljivo zainteresirana, baš kao i naši obiteljaši, za miješanje u tuđe živote. Na čelu zaklade je multimilijunaš Mateusz Klosek, koji patetično pripovijeda da je i on dijete razvedenih roditelja, pa zna kako se osjeća dječak kojemu nedostaje da se roditelji vole. I tako, da bi spasio djecu od trauma svog djetinjstva, ide forsirati u svim naprednijim zemljama odavno napuštenu ideju da ljudi moraju unatoč svemu ostati doživotno u braku.
Milijun primjera promašaja
Ako ste vidjeli imalo svijeta izvan crkvene sakristije, onda ste vidjeli i milijune načina kako brakovi mogu krenuti po zlu. Dobroćudni mladić u okovima sa ženom poremećene osobnosti; intelektualka na bračnoj robiji s nasilnim pijancem; mlada djevojka u jarmu sa serijskim preljubnikom – samo je stoti dio slučajeva koje sam vidio tijekom života i svog pastoralnog rada. Zadaća svećenika uvijek je ista: ili da se pravi blesav pred okrutnom stvarnošću ili da dijeli totalno nebulozne savjete. „Sestro, praštaj i trpi kao Isus“, trkeljao je tako jedan moj kolega ženi koja je svako malo završavala na rehabilitaciji zbog batina što joj ih je muž neprestance udjeljivao.
Naravno, ako ste čitali Bibliju onda znate i otkuda tako nepopustljiv stav prema rastavi braka. Ključni tekst koji katolici vole navoditi nalazi se u 10. poglavlju Markovog evanđelja. Farizeji žele isprobati na kojoj poziciji Isus stoji po pitanju razvoda. U Starom zavjetu bilo je dopušteno da muž otpusti ženu ako nađe na njoj što nedolično (Ponovljeni zakon 24:1). Tekst zapravo koristi čudnu frazu ervat dabar (doslovno, golotinja stvari) i rabini nikada nisu bili sigurni na što bi se sve to moglo odnositi. Isus im odlučno veli da čovjek nipošto ne smije ostaviti svoju ženu, niti žena svog čovjeka – i točka.
Slobodni prostor u Novom zavjetu
Ali koju godinu kasnije, kad se piše Matejevo evanđelje, ovim Isusovim riječima dodano je i „osim zbog bluda“. Dakle, ipak postoji razlog zbog kojega se brak može raskinuti, samo što sada kršćanski teolozi, baš kao nekoć rabini, ne znaju što bi ta riječ „blud“ (porneia) točno značila. Usput, to je jedan od onih tekstova na kojima točno vidite razliku između onih koji su vični tumačenju Biblije i onih koji o tome pojma nemaju. Jer blud definitivno u ovom tekstu ne označava seksualni prijestup u braku, to bi se tada nazvalo preljubom (a tekst jasno razlikuje te dvije riječi). Da vas sad ne gnjavim egzegezom i raznim pokušajima tumačenja te riječi, nitko ne zna što ovo točno znači. Samo je znakovito da se ipak pojavio neki procijep i kod ranih kršćana koji je omogućavao razvod.
I to nije bio jedini procijep. Već je Pavao, dvadesetak godina prije no što su uopće nastala Evanđelja, morao mozgati što da rade kršćani u braku s poganinom koji se želi rastaviti. Nije to bila rijetka situacija u grčkom svijetu onoga vremena – ako bi se žena ili muž obratili na kršćanstvo, njihovi partneri znali su se naljutiti i tražiti razvod. Pavao doslovce veli: „Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi, brat ili sestra u tim prilikama nisu vezani“ (1Kor 7.15).
Zadrta Crkva
Kao što vidite, rani su kršćani u Novom zavjetu već imali dva procijepa koja su omogućavala rastavu. Ali Crkva ne bi bila Crkva da ne uprska i ono malo slobodnog prostora, pa je ukinula ideju rastave i ostavila samo jednu vrlo uzanu mogućnost da se brak poništi. Oni koji bolje znaju kanonsko pravo od mene mogli bi vam to sve detaljnije objasniti. Važno je reći da odluku o poništenju braka može donijeti samo papa. Napišete mu pismo gdje mu objasnite svoj slučaj pa se nadate da će vam on jednom potvrdno odgovoriti. Ako je to svojedobno mogao dočekati Thompson, možda se i vama posreći.
Kao što znate, čak i deklarativno katoličke zemlje dopustile su razvod – Talijani 1970. godine, Irci tek 1996. Nama su ostali liberalni zakoni o razvodu još iz vremena komunizma i čini se da nemamo neku politički relevantnu snagu koja bi gurala kotač povijesti unatrag.
U Hrvatskoj se prepolovio i broj brakova sklopljenih pred oltarom – jednostavno ljudi ne žele da nakon što shvate koliko su se grdno zeznuli ulaskom u brak moraju presaviti papir i svoj slučaj potanko objašnjavati ni manje ni više nego samom papi. Ima Franjo i prečih stvari od Ive iz Brdovca koja više ne može podnijeti pijanoga Jožu koji šlata okolo konobarice i raspuštenice.
Bježite dok još možete
A Crkva ne samo da ne planira popustiti u svom rigidnom pristupu, nego očito ima i one koji maštaju da se zadah srednjovjekovlja proširi i po zemljama koje su iskusile kakvu-takvu modernost. Sve je to umotano u neku skrb za obitelj i po krajnje sumanutoj logici zaključuju da je djetetu bolje živjeti s oba roditelja, pa makar i svjedočilo pijanstvu, svađama i nasilju. Ja vam ovo ne pričam samo kao čovjek s pastoralnim iskustvom i dosta položenih psiholoških predmeta. Nemam namjeru sada ići u detalje, napokon, ima mnogih među vama koji bi iznijeli i puno gore priče. Djetetu je bolje da odrasta s jednim normalnim roditeljem nego da truje svoju dušu u nekom toksičnom braku koji se najčešće održava pod izgovorom da je to upravo radi djetetova dobra.
Meni dragim Poljacima iskreno želim da ostanu u 21. stoljeću, nema ničega u onom 12. radi čega bismo se vratili u njega. Oni koji se misle razvesti, neka to naprave prije no što patetični desničari krenu šatro pomagati djeci i obiteljima. Onima neoženjenima savjetujem, gotovo kao svojedobno i apostol Pavao, da se ni ne žene i ne riskiraju da ispadnu kriminalci ako se jednom rastave.
I neka ne brinu: ako itko odluči zabraniti i izvanbračne odnose, onda će i svećenici ići u zatvor.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala