Ljeto u Ukrajini tek počinje, a već izgleda opasno. Harkiv, drugi najveći grad u zemlji, na sjeveroistoku, blizu Rusije, u svakom je slučaju nezaštićen od zračnih napada. Dvije navođene bombe uništile su trgovački centar u subotu poslijepodne dok je bio prepun kupaca.
Dok je zgrada gorjela, dižući crni dim iznad Harkiva, Andrij Kudenov, upravitelj vrtne trgovine, gledao je u očaju: “Rusi žele sve spaliti. Ali nećemo odustati. Mnogo je ljudi bilo unutra jer je sada toplo i počela je sezona vrtlarstva. U trgovini je bilo zemlje i biljaka.”
Andrij je izvadio mobitel i pregledao fotografije trgovine prije napada: “Pogledajte kakvo smo prekrasno cvijeće ovdje imali. I nijednog vojnog lica, svi su bili civili.” Deseci su ozlijeđeni, a potvrđeno je da je najmanje 15 ljudi poginulo, dok neka tijela tek treba pronaći. U svakom ratu civili pokušavaju sačuvati tragove svojih nekadašnjih života, piše BBC.
Dječji vrtić koji gori
Dječji vrtić je gorio kada se Vika Pisna dovezla niz makadamsku cestu u zaselak Jurčenkove, sjeveroistočno od grada Harkiva i dovoljno blizu ruske granice da se osjeća ugroženo.
Vika je psihologinja u grupi Proliska, provela je godinu dana odlazeći u sela na prvoj liniji kako bi evakuirala civile. U vrtiću nije bilo djece. Jurčenkove, kao i sva pogranična sela, broje tek nekoliko starijih ili nemoćnih civila. Vrtić je sigurno napušten prije nekoliko mjeseci. Trava je napredovala preko tobogana i igračaka u zaraslom vrtu.
Muškarac na motociklu natovarenom posteljinom i s nekoliko stvari, koji je izgledao kao da i sam odlazi, rekao je da ne zna kako je požar izazvan, ali nije bila granata. Kako god da je počela, nitko u napuštenom i opustošenom selu nije pokušao ugasiti vatru koja je pucketala kroz drvene zidove i limeni krov vrtića.
Rusija je u ofenzivi u Harkivskoj oblasti otkako su njene snage prešle granicu 10. svibnja. Predsjednik Putin rekao je da je plan bio uspostaviti tampon-zonu, kako bi se zaštitilo civile u Belgorodu, ruskom gradu s njihove strane granice, gdje Ukrajina, kako kaže, ubija civile.
Ofenziva proširuje aktivnu liniju bojišnice, prisiljavajući Ukrajinu da ojača sektor Harkiva, ostavljajući slabosti na drugim mjestima koje bi Rusija mogla pokušati iskoristiti.
Vovčansk izgleda kao paklena rupa
BBC-jevi reporteri slijedili su Viku i njezin minibus do graničnog područja, držeći se podalje od Vovčanska, pograničnog grada u središtu borbi koji je posljednjih dana pretvoren u ruševine.
Čak i s udaljenosti od nekoliko kilometara, izgledao je kao paklena rupa. Sivi oblaci i stupovi dima visoko su se uzdizali zbog niza velikih požara, a crni dim spiralno se vijugao u nebo od novih eksplozija.
Ljubov, prva žena na Vikinom popisu, bila je spremna otići. Njezin pas, vezan lancem u blizini svoje kućice u dvorištu, lajao je na strance dok joj je Vika pomagala odnijeti stvari spakirane u nekoliko vrećica.
Pas se smirio kad ga je žena skinula s lanca i unijela u minibus. “Potičem ih da povedu svoje ljubimce. Kad izgubiš sve, utjeha je imati kućnog ljubimca”, rekla je Vika. “Duša me boli. Živjela sam u ovoj kući više od 40 godina”, rekla je Ljubov ulazeći u autobus sa svojim psom i prtljagom.
Je li odlazila zbog granatiranja? “Naravno! Bilo je jako blizu, manje od 100 metara. Svi su mi prozori razbijeni.”
Vika nije mogla uvjeriti sljedeće ljude koje je pozvala da se evakuiraju. Lupala je po čvrstim metalnim vratima. Jedna ga je starica otvorila. “Dobar dan, jeste li vi Emma?” upita Vika. Kad su Emma i njezin suprug, negdje unutra, daleko od pogleda, odbili izaći, Vika ih je pokušala nagovoriti.
“Jučer je bilo granatiranje u vašoj blizini. Vrlo je opasno. Dovodite sebe u opasnost. Imamo volontere koji će vam pomoći pri useljavanju, pomoći će vam da se prijavite za beneficije, lijekove i sve ostalo. Sve će biti besplatno. I imat ćete psihološku pomoć.”
“Hvala! Hvala ti na svemu, ali neću ići”, glasio je odgovor.
“Gledajte, evakuiramo ljude jer je kritičan trenutak. Ako želite, možete se vratiti. Ali sada je ovdje jako opasno, granatira se svakih sat-dva. Bolje je otići. Bit će još granatiranja i više razaranja. Ovdje je opasno”, pokušavala je Vika.
“Znam.”
“Dobit ćete besplatan smještaj.”
“Neću ići.”
Emma je zatvorila vrata.
Vreću za mrtvo tijelo iznosili su iz ostataka goruće tiskare manje od sat vremena nakon što ju je Rusija pogodila serijom projektila popodne 23. svibnja. U napadu je ubijeno sedam osoba.
Ukrajina mora donijeti teške odluke
Ukrajina mora donijeti teške odluke o tome kako će rasporediti i koristiti svoju ograničenu protuzračnu obranu. Projektili koji su pogodili tiskaru nisu presretnuti. Kao ni ruski dron koji je djelovao iznad tvornice prije, nakon i tijekom napada.
Dok su vatrogasci ulazili u zgradu kako bi ugasili požar i potražili još tijela, šef policije Harkivske oblasti Volodimir Timoško jedva je obuzdavao svoj bijes.
“Sve su rakete pogodile svoju metu. Nisu oborene. Zašto? Jer vrijeme dolaska projektila iz regije Belgorod je otprilike 40 sekundi. Te rakete može oboriti samo sustav Patriot, koji mi ovdje nemamo”, objasnio je Timoško. Nazvao je Rusiju “podcarstvom vandala i orka... stalnim zlom”.
Nekoliko dana kasnije Olena Lupak, jedna od radnica tiskare, još uvijek se liječila u bolnici. Veći dio njezine vidljive kože bio je pokriven ranama od šrapnela i eksplozije, a kosa joj je bila spaljena.
"Strašno patimo, ne možemo se obraniti"
Olena vjeruje da su joj život spasile palete tiskanog papira koje su najbolje podnijele eksploziju. Bila je emotivna, jecala je pa se pokušavala nasmiješiti, istraumatizirana svime što joj se dogodilo.
“Uopće se ničega nisam bojala, ali sada se čak bojim biti u Harkivu. Još uvijek sam se nadala da Rusija nije teroristička država i da napada samo vojne ciljeve, ali pogođeni su civili. Zahvaljujem Sjedinjenim Američkim Državama što su nam pomogle. Zahvalna sam Njemačkoj i svim zemljama svijeta na onome što su učinile. Ali mi smo bespomoćni i nemamo ništa. Strašno patimo, ne možemo se obraniti”, govori Olena za BBC.
Ukrajina nije tako slaba kako strahuje Olena Lupak, ali je razumljivo da se tako osjeća u Harkivu u ovo vrijeme. Ranjenici iz vrtnog centra, koji su ležali u bolničkim krevetima smrskanih udova, bili su jednako uplašeni. “Iskreno, ne znam što će se dogoditi”, rekao je Vitalij čije su noge zgnječene stropom dok se urušavao: “Volio bih da to uskoro završi, ali ne znam kako.”
U krevetu nasuprot njemu Oleksandar je rekao da Ukrajina ne može sklopiti dogovor s Rusijom. Gadno je pao kroz prozor na drugom katu dok je bježao od vatre. “Mislim da ih moramo pobijediti. Došli su ovdje s lošim namjerama.”
Redovi za vojsku s početka rata davno su nestali
Redovi za prijavu u vojsku i teritorijalnu obranu s početka rata odavno su nestali. Mnogi iz tog prvog vala dobrovoljaca su mrtvi ili previše slomljeni svojim ranama da bi se borili.
Ukrajina se sve više trudi unovačiti mlađe muškarce. Većina njihovih boraca na prvoj crti su srednjih godina i već su iscrpljeni. Ukrajinski generali ne rasipaju živote na način na koji to čini Rusija. Ali još uvijek postoji značajan broj mrtvih i ranjenih, u razmjerima koje je predsjednik Zelenski samo nagovijestio.
Europski saveznici Ukrajine pokušavaju, s različitim stupnjevima uspjeha, ponuditi veću podršku. Novi američki paket vojne pomoći učinit će razliku kada jednom stigne. To znači da se Ukrajina može nastaviti boriti. Ovaj paket neće odlučiti rat, a bit će i posljednji prije američkih predsjedničkih izbora u studenom. Ako Donald Trump pobijedi, nitko ne zna hoće li se kao Joe Biden zalagati da pomogne Ukrajini.
Ukrajina također pomaže sama sebi, uvodeći nove oblike ratovanja dronovima. Pomorski dronovi, čamci bez posade napunjeni eksplozivom, potopili su ruske ratne brodove i ponovo otvorili izvozne rute kroz Crno more.
U dugotrajnim ratovima sreća je promjenjiva. Sada Rusija snažno napada jer osjeća da ima priliku prije nego što Ukrajina dobije novo oružje.
Veliko pitanje pred ljeto
Jedno veliko pitanje ovog opasnog ljeta je mogu li veličina, težina i upornost Rusije nanijeti Ukrajini poraz na bojnom polju koji će promijeniti stratešku ravnotežu u ovom ratu.
Ukrajina i njezini saveznici vjeruju da Rusija nema borbenu moć učiniti više od zauzimanja ograničenog teritorija uz visoku cijenu u ljudstvu i materijalu.
Ali sjetite se stanja godinu dana unatrag, u vrijeme kada su (pre)velike nade bile polagane u ukrajinsku ljetnu ofenzivu. Rusija je sada jača, a bez kvalitativne promjene u korist Ukrajine, Moskva će učiniti sve što može da se dublje uvuče u ovaj rat.