Nastavljaju se teške i skupe borbe u području Avdijivke i Bahmuta. Ruske jedinice su i dalje u prednosti u topništvu te redovito teškim raketiranjem ravnaju teren pred sobom da bi olakšale pješaštvu i oklopnim jedinicama ulazak u sukob s ukrajinskim jedinicama.
Trenutno ruske snage napreduju prema Časiv Jaru, mjestu u Donjeckoj oblasti zapadnije od Bahmuta. Ne radi se o velikom ni naročito strateški bitnom gradu, ali ruske snage ne žele dozvoliti ukrajinskim jedinicama da uspostave čvršću utvrdu te ih nastavljaju potiskivati metar po metar.
Rusi napreduju prema zapadu
Ukrajinske jedinice se žestoko bore i trenutno su uspjele usporiti rusko napredovanje na tom području. Prije otprilike dva tjedna ruske jurišne jedinice su probile ukrajinsku obranu na liniji Orlovka - Tonenke i time ju praktički srušile.
Iako su ukrajinske trupe pripremile tri obrambene crte zapadno od Avdijivke, postojala je i postoji realna opasnost od urušavanja tih linija. Zasad su ukrajinske snage zadržale linije i grade nove u pozadini. Da je situacija ozbiljna, piše i američki Politico, koji u svom članku navodi mogućnost kolapsa fronte.
Časiv Jar
Međutim, ukrajinske su snage uspjele usporiti prodore i time su kupile vrijeme za izgradnju utvrda u pozadini. Situacija je slična i zapadno od grada Bahmuta. Moskva je povremeno javljala da je Časiv Jar zauzet, ali su ukrajinske trupe vratile svoje položaje u mjestu.
Slično kao i zapadno od Avdijivke, obrambena linija Bogdanovka - Ivanovske je probijena i krenuli su napadi na Časiv Jar. Kijev koristi teške borbe za izgradnju novih obrambenih linija kako bi dobio na vremenu.
Ukrajinska vojska je počela i s dizanjem u zrak mostova na ulazu u Časiv Jar. Iako protekla dva tjedna nisu rezultirala značajnim gubicima teritorija, razni američki portali sve oštrijim tonovima upozoravaju na kolaps fronte.
Opasnost od pada obrambenih linija
Politico je izvijestio o sumornoj situaciji i izgledima za ukrajinske snage. U člancima se oslanjaju na procjene visokih ukrajinskih vojnih dužnosnika bliskih smijenjenom zapovjedniku, generalu Zalužnom. Pod uvjetom anonimnosti, spomenuti dužnosnici su upozorili na kolaps prve crte obrane u slučaju novih ruskih ofenziva.
Ruska prednost bi bila znatno veća ako bi uspjela stvoriti brojčanu nadmoć u ljudstvu. U topništvu, kako je već ranije spomenuto, ruska vojska ima veliku prednost.
Procjena je tim nepovoljnija za ukrajinsku stranu kada se vidi da trenutno nema tehnike koja bi joj pomogla da preokrene situaciju. Sustavi koji su ranije dostavljani Ukrajini mogu samo nakratko pomoći, s time da se ruska strana na neki način prilagodila toj zapadnoj tehnici.
Obrana u unutrašnjosti
U isto vrijeme obrana se gradi daleko od same fronte. Vidljivo je da se u regijama koje nisu u ratu grade razni objekti. Npr. ovih dana se mogla vidjeti izgradnja obrambene linije u Sumskoj oblasti. Isto tako, trenutno se ispred grada Zaporižje postavlja nekoliko obrambenih linija. Sam grad je daleko od fronte, ali se vjerojatno poduzimaju mjere opreza za pesimistični scenarij.
Jasno je od čega najviše strahuju u Kijevu
Ovakvi potezi ukrajinske strane zapravo pokazuju od čega u Ukrajini najviše strahuju u vojno-strateškom smislu iako mnogi vojni analitičari govore da ruska strana koncentrira snage kako bi preko Časiv Jara došla na liniju Slavjansk - Kramatorsk, posljednju liniju obrane ukrajinske vojske u Donjeckoj oblasti.
Time bi ruska vojska pokušala izaći na granice Donjecke oblasti i završiti s jednim od ciljeva u ovom ratu, zauzimanjem administrativne cjeline Donbasa, što je jedini konkretni cilj koji je ruski predsjednik Vladimir Putin najavio još na početku invazije.
Sa strateške točke gledišta u dosadašnjem tijeku rata ni potpuno zauzimanje Donbasa nije pretjerano opasno za Ukrajinu. To ne bi ugrozilo Ukrajinu ni njenu vojsku. Jednostavno bi samo pomaknulo frontu nešto zapadnije, ali trenutni logistički pravci ne bi bili prekinuti.
Uz to, u Donbasu se nalaze najteže i najjače utvrde ukrajinske vojske, za čije bi savladavanje (ako je suditi po dosadašnjem tijeku rata) Rusiji trebalo nekoliko godina. Najbolji primjeri su Bahmut, Avdijivka i Marijinka.
Napad na Harkiv?
Drugi ofenzivni pravac ruske vojske koji se spominje jest napad na Harkiv iz dva pravca, preko Kupjanska i Belgoroda. Sam Harkiv ruskoj strani radi velike probleme jer je to prije svega milijunski grad koji je uz samu granicu i iz kojeg ukrajinska vojska može lako gađati pogranične ruske gradove, pa čak i one u dubini. To se najbolje vidi na primjeru gađanja ruskog Belgoroda.
Stoga ne bi bilo nelogično da ruska strana krene na Harkiv, pod uvjetom da za to skupi ogroman broj snaga, što se pak pokazalo problematičnim u ovom ratu.
No, čak i da ruska vojska uđe i zauzme Harkiv, to bi bio iznimno bolan, ali ne i fatalan udarac za Ukrajinu. Da, radi se o drugom najvećem gradu u Ukrajini i radi se o gradu preko kojeg može i dalje djelovati na istoku zemlje, ali je logistička slijepa ulica.
Što bi bilo kritično za Ukrajinu
Kritični smjerovi za Ukrajinu bili bi ponovni napad na Kijev, odsijecanje Ukrajine od mora (zauzimanje Odese), eventualno zauzimanje Dnjepra i Zaporižje ili napad preko Bjelorusije na Žitomir i odsijecanje logističkih pravaca između Ukrajine i Zapada.
Ne treba previše objašnjavati što bi eventualno zauzimanje Kijeva značilo za Ukrajinu, a što za Rusiju. Zauzimanjem glavnog grada Ukrajine, svrgavanjem vlasti itd. Ukrajina kakvu poznajemo bi de facto prestajala postojati kao država.
Stoga je jasno da s ukrajinske strane postoji bojazan i da se sve jače grade obrambene linije u Sumskoj oblasti, preko koje bi, vjeruje se, išao glavni pravac napada. Ipak, za takvu ofenzivu Rusija bi morala poduzeti velike korake i stvoriti neke preduvjete, pa je teško vjerovati da će se s time krenuti u dogledno vrijeme.
Odsijecanje Ukrajine od mora odnosno zauzimanje Odese bi joj zadalo ogromne ekonomske i vojno-strateške udarce. Ukrajina bi tako ostala bez mornarice i bez najveće morske luke, time bi Rusija praktički ostvarila premoć na moru.
Isto tako, eventualnim zauzimanje Dnjepra i Zaporižje, najvećih pozadinskih, industrijskih i logističkih čvorišta odnosno srca Ukrajine, Ukrajina bi praktički bila prepolovljena s upitnim mogućnostima za nastavak rata.
Zadnji kritičan smjer bi bio udar iz smjera Bjelorusije preko Žitomirske oblasti. Ukrajina bi tako ostala bez ključnog logističkog pravca koji je spaja sa Zapadom. Tako bi ostala u potpunosti bez zapadne pomoći, što je u ovom ratu presudno.
Nova ofenziva nije izvjesna
Ipak, uzimajući u obzir sve što se događa na fronti, rusko napredovanje je izuzetno sporo te zauzimanje manjih gradića i mjesta ruskoj vojsci ide veoma teško, stoga značajan pomak u tom smislu nije izvjestan. Ono što se ovdje navodi jest pesimističan scenarij, za koji se Ukrajina priprema, bez obzira na trenutno stanje.
Osim toga, postoji i bitno drugačija točka gledanja, koju je pojasnio ruski vojni analitičar Valerij Širjaev u oporbenom listu Nova Gazeta. Prema njemu, ruska vojska razvlači rezerve ukrajinske vojske u različitim smjerovima i koristi taktiku iscrpljivanja. Ukrajini će uvijek nedostajati vremena i, što je najvažnije, snage. To je opće iscrpljivanje vojske i vojno-industrijskog kompleksa.
Taktika tisuću rezova
U tim uvjetima dolazi do spore, ali primjetne razgradnje vojnog organizma. To je prema analitičaru takozvana taktika tisuću rezova. Ona se događa kada se jači protivnik ne žuri zadati brze i snažne udarce, na kojima bi izgubio puno snaga i resursa, već vas tjera da polako, mjesec za mjesecom, trošite snage. Rezultat je stanje vojne iscrpljenosti.
Analitičar spominje da ruska vojska gomila rezerve u pozadini, što i nije neka novost. To se najavljivalo i to je poznato već neko vrijeme. Osim toga, spominje se kako rusko zapovjedništvo vjeruje da može poraziti ukrajinske snage na istoku Ukrajine kroz godinu i pol do dvije.
Drugim riječima, taktika ruske vojske može biti iskrvariti ukrajinsku vojsku u neprekidnim borbama, što bi rezultiralo slomom fronte. Nakon toga bi se od Ukrajine tražilo sklapanje mira pod ruskim uvjetima ili bi se, u slučaju odbijanja, uvodile rezervne snage za duboki proboj na gore navedenim glavnim pravcima. Smjer bi, naravno, ovisio o stanju na bojištu.
Zasad nije sigurno da taktika tisuću rezova funkcionira
Međutim, provedba takvog plana moguća je samo ako spomenuta taktika tisuću rezova funkcionira. Odnosno, ako se ukrajinsku vojsku dovede do točke gubitka borbene sposobnosti. Zasad je to veoma daleko, a i ruska vojska trpi znatne gubitke.
No, Širjaev najavljuje pripremu najvećih rezervnih snaga dosad, što bi bilo za Ukrajinu problematično ako se ispune neki uvjeti. Prvi uvjet jest da službeni broj odgovara stvarnom stanju.
Službeno navedeni broj ljudi koji potpisuju ugovore s ruskom vojskom jest oko 40-50 tisuća mjesečno. Isto tako, broj mobiliziranih u 2022. godini je puno veći od 300 tisuća ljudi. No, nema pouzdanih podataka o mobilizaciji, a broj od 40 do 50 tisuća ljudi mjesečno prema mnogim je analitičarima pretjeran. Zato ostaje pitanje može li Ruska Federacija stvoriti prednost u ljudstvu bez nove mobilizacije, odnosno standardnim potpisivanjem novih ročnika.
Kakvi su izgledi Ukrajine?
S druge strane, puno se piše o sve većem nedostatku ljudstva u vojsci Ukrajine. U isto vrijeme mobilizacijski potencijal Ukrajine daleko je od iscrpljenog. Ako se povećaju potrebe, Ukrajina može skupiti stotine tisuća ljudi. Međutim, diskutabilno je koliko je ta brojka točna s obzirom na korumpiranost i neučinkovitost ukrajinskog državnog aparata.
Stoga, da bi se taktika "tisuću rezova" ostvarila, Rusiji se mora poklopiti nekoliko stvari. Prva je, naravno, prednost u ljudstvu. Ruska vojska bi trebala na ovaj ili onaj način povećati broj vojnika, odnosno razliku u odnosu na ukrajinsku stranu, što zasad nije slučaj.
Druga ključna stvar jest nastavak blokiranja ili smanjivanja američke vojne pomoći, koju drugi saveznici teško mogu nadoknaditi. I posljednja, neuspješna daljnja mobilizacija koju provode ukrajinske vlasti i vojska. Ako se ti faktori poklope, tada se rizik za Ukrajinu povećava i gubitak borbene sposobnosti dolazi na kritičnu razinu.
I najpesimističniji scenarij bi u tom slučaju bio potpuni poraz Ukrajine ako se ne bi dogovorilo primirje pod bilo kojim uvjetima. Ako se ti faktori ne realiziraju, a zasad ne izgleda da hoće, rat se pretvara u rat iscrpljivanja dok jedna od strana ne kolabira pod teretom vojnih, društvenih i gospodarskih problema. Ili se može razviti u globalni sukob, što zasad nije realno, ali nije ni isključeno.