NAJGORI INSTITUT U HRVATSKOJ Umjesto da rade važan posao, za naše milijune časte se psovkama

Foto: Index/FaH

INSTITUT za migracije i narodnosti najlošije je ocijenjena znanstvena ustanova u Hrvatskoj. Prema rang ljestvici koju je 2014. godine napravila Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), ukupna ocjena tek im je nešto malo viša od dvojke, a to je institut na koji se troše milijuni kuna poreznih obveznika godišnje.

Pritom treba imati na umu da bi Institut mogao i trebao biti jedan od najvažnijih u Hrvatskoj u kojoj su pitanja emigracije, imigracije, balkanske rute, slabe demografije i sl. od životnog značaja. No loša ocjena, čini se, nije ni jedini niti najveći problem tog instituta. U njemu su međuljudski odnosi toliko narušeni da neki ključni ljudi kolege časte epitetima poput: sekularni talibani, balvan revolucije u mozgovima, utvrđuje se potreba za permanentnom psihijatrizacijom itd.

Zapravo, prema komentarima poznavatelja situacije, loši rezultati u velikoj mjeri i jesu posljedica loših odnosa, političkih i osobnih interesa i igara koje se lome preko zaposlenika.

"Idem drito Plenkiju, znam mu ćaću"


Index je dobio jedan od spomenutih mailova koji je kolegama poslao Anđelko Milardović, ljutit što su kolege ignorirali njegovu ideju o transformaciji Instituta za migracije i narodnosti u Institut za migracijske, etničke i europske studije.

Kako kolege nisu pročitali ili reagirali na prezentaciju koju im je poslao, zaprijetio im je ministricom znanosti i premijerom.

''Vaš dragi anmilard (Anđelko Milardović op.aut.) kojega toliko volite 'ka mater ludu ćer' uz napomenu da će ovaj materijal dobiti gospođa ministrica/ministarka kod koje čekam prijem. Ako me dotična kao takva odbije, drito grem kod šjor Plenkya, jerbo iznad kape postoji tutti di capi. A i ćaću mu znam prije njega! A di smo sad!'' piše Milardović kolegama neuvijeno prijeteći svojim poznanstvom s premijerovim ocem Mariom Plenkovićem.

Nisu mu dali govoriti

Anđelko Milardović tvrdi da su njegove riječi, za koje i sam priznaje da su grube, rezultat višegodišnje frustracije blokadama bilo kakvog pokušaja poboljšavanja stanja u Institutu.

''Kad sam prvi put pokušao kolegama prezentirati ideju transformacije u modernu znanstvenu ustanovu, prekinuli su me već nakon drugog slajda. Jednostavno mi nisu dozvolili da više govorim. Baš kao što nisu htjeli ni saslušati o mom projektu koji sam prijavio Nacionalnoj zakladi za znanost. Ne razumijem da se tako mladi ljudi tako opiru promjenama'', rekao je Milardović za Index te ustvrdio da osim otpora transformaciji dobar dio kolega s Instituta ne želi raditi svoj posao jer im se ne sviđa v.d. ravnateljice Marina Perić Kaselj. Ona je, između ostaloga, znanstvenicima zaposlenima u Institutu zabranila da bez njene dozvole istupaju u javnosti.


No poznavatelji situacije, koji su iz razumljivih razloga htjeli ostati anonimni, tvrde da u vrijeme spomenute prezentacije 2013. godine mladi znanstvenici nisu ni bili članovi ZV-a jer su bili znanstveni novaci. Sada, za razliku od Milardovića, ističu, imaju znanstvene publikacije u međunarodnim znanstvenim časopisima i barem međunarodne stručne projekte.

Poništena tri natječaja

U resornom ministarstvu tvrde da su protiv zabrana koje idu protiv sloboda govora i istupanja.

''Ministarstvo znanosti i obrazovanja svakako ne podržava niti na bilo koji način opravdava ovakav postupak u slučaju da zaposlenici Instituta za migracije i narodnosti imaju potrebu i žele u javnom prostoru istupati, odnosno iznositi svoje stavove i mišljenja u svoje osobne ime'', ocijenili su u Ministarstvu znanosti uz napomenu da su svi zaposlenici ipak dužni čuvati dignitet Instituta.

Institut za migracije već dulje, skoro tri godine, nema punopravnog ravnatelja nego vršiteljice dužnosti. Već su tri natječaja poništena, a i na njima je došlo do sukoba između Znanstvenog i Upravnog vijeća Instituta. Prema dokumentima koji su došli u posjed Indexa, Upravna vijeća Instituta srušila su tri uzastopna natječaja za izbor ravnatelja od lipnja 2015. do rujna 2017. godine, a pet puta u posljednjih deset godina pri izboru ravnatelja Upravna vijeća nisu poštovala mišljenje Znanstvenog vijeća Instituta.

Kandidatkinju za ravnateljicu koja ima državnu nagradu za znanost i veliku potporu Znanstvenog vijeća trenutno Upravno vijeće odbilo je dva puta zaredom te je postavilo vršiteljicu dužnosti ravnatelja koja prema Statutu Instituta nije imala uvjete za javljanje na natječaj za ravnatelja. Znanstveno vijeće uskratilo joj je povjerenje.

Natječaje je označio i slučaj plagiranja programa vođenja Instituta. Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju potvrdio je plagiranje programa vođenja Instituta jednoj zaposlenici Instituta, kandidatkinji u natječaju 2016. godine jer je preuzela dijelove iz prijedloga programa predanih u sklopu natječaja za rektora Sveučilišta u Splitu, Dubrovniku, Zagrebu te u sklopu natječaja za ravnatelja Instituta za filozofiju.

Znanstveno vijeće je nakon trećeg poništenog natječaja 29. rujna 2017. zatražilo od ministrice smjenu sva tri člana UV-a koje postavlja Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a isto su zatražile i predstavnica Znanstvenog vijeća i predstavnica zaposlenika Instituta u Upravnom vijeću. Jedan član Upravnog vijeća više niti nije u Hrvatskoj jer je 1. rujna 2017. postavljen na diplomatsku dužnost u Njemačkoj.

U Ministarstvu sve znaju

Ministarstvo znanosti i obrazovanja tvrdi da nastoji riješiti situaciju.

''Ministarstvo znanosti i obrazovanja je u potpunosti svjesno svih postojećih problema u Institutu za migracije i narodnosti, od problema s provedbom javnoga natječaja i zapošljavanja ravnatelja, nesuglasja u radu Upravnoga vijeća i Znanstvenoga vijeća te činjenice kako Institut za migracije i narodnosti ima loše znanstvene performanse (nema znanstvenih projekata, objavljivanje znanstvenih članaka u relevantnim bazama podataka je na niskoj razini), a što sve posljedično dovodi i do smanjenih ambicija i nastojanja, prvenstveno uprave instituta i znanstvenika, da se ovakvo dugogodišnje loše stanje promijeni. Mišljenje Ministarstva znanosti i obrazovanja je da je postojeće stanje uistinu nezadovoljavajuće i dugoročno neodrživo te će Ministarstvo zajedno s upravnim tijelima Instituta žurno početi poduzimati konkretne mjere koje će Institut za migracije i narodnosti pokrenuti prema projektnoj kompetentnosti i uspješnosti te stoga i prema znanstvenoj izvrsnosti na svim razinama'', smatraju u Ministarstvu znanosti.

Imali bi itekako što raditi


Institut za migracije i narodnosti godišnje iz proračuna dobije nešto više od 6,5 milijuna kuna. Najveći dio tog novca, 4,5 milijuna kuna, odlazi na plaće zaposlenika. Za taj novac, sudeći prema njihovim internetskim stranicama, ne rade baš puno. Posljednja istraživanja koja su postavili na svoje stranice završila su još 2013. godine, a u 2017. održali su samo nekoliko znanstvenih skupova. Uz to je Institut partner u nekim europskim stručnim, ali ne i znanstvenim projektima. Prije nekoliko godina Institut se našao u fokusu javnosti kada je tadašnji ravnatelj ustvrdio da ne može natjerati zaposlenike da dolaze na posao. Zaboravio je pritom napomenuti da su prostori Instituta potpuno neuvjetni i da znanstvenici i ne trebaju dolaziti jer svoj posao mogu obavljati i kod kuće ili na terenu. Međutim, ako je suditi prema ocjenama i njihovim internetskim stranicama, ne rade niti to.

Prema neslužbenim informacijama kojima Index raspolaže, situacija bi se uskoro mogla početi rješavati. A kako će taj rasplet izgledati i hoće li doprinijeti poboljšanju najlošije znanstvene ustanove u Hrvatskoj, još uvijek nitko ne zna. No poznato je da bi Institut mogao raditi itekako koristan posao. Njegovi znanstvenici mogli bi nam, na primjer, ponuditi odgovor zbog čega se točno sve više ljudi iseljava iz Hrvatske i zašto se nitko u nju ne želi doseliti. Svi odgovori kojima dosad baratamo samo su u sferi nagađanja, znanstvene potvrde nema nijedan.

Pročitajte više