Susovski je bio i član Izvršnog odbora Međunarodnog savjeta za muzeje ICOM-a. Godine 1992. osnovao je Hrvatsku sekciju Međunarodne likovne udruge kritičara AICU.
Svojim stručnim radom i javnim djelovanjem valorizirao je i promicao avangardne pojave u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća.
Jedan je od prvih teoretičara novih medija u Hrvatskoj, a njegov osobni angažman pridonio je afirmaciji brojnih hrvatskih umjetnika na međunarodnoj sceni.
Susovski je autor i velikoga broja izložbi među kojima su i neke antologijske, primjerice "Nova umjetnička praksa" 1978., "Inovacije u hrvatskoj umjetnosti" sedamdesetih godina prošlog stoljeća, te njegov najznačajnijih izložbeni projekt "Konstruktivizam i kinetička umjetnost" u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu 1995. Radio je na ostavštini avangardnog umjetnika Josipa Seissela o kojemu je objavio opsežnu monografiju.
Susovski je bio i autor velike izložbe o avangardnim pokretima u hrvatskoj umjetnosti "EXAT 51" (1951. - 1956.) i "Nove tendencije" (1961. - 1973.) s kojima se Hrvatska s velikim uspjehom predstavila u Lisabonu 2001. godine.