VEĆ je neko vrijeme jasno da ruski predsjednik Vladimir Putin, u svom planu da izvuče kakvu-takvu pobjedu iz ralja poraza u Ukrajini, polaže sve nade u zimu. Više je razloga za to. Prvo, računa da će visoke cijene energenata i još viši životni troškovi izvući sve veći broj nezadovoljnih Europljana na ulice i stvoriti sve veći pritisak na njihove vlasti da ukinu sankcije Rusiji i pomoć Ukrajini.
Drugo, računa da će uništenjem ukrajinske elektroenergetske infrastrukture natjerati predsjednika te zemlje Volodimira Zelenskog na pregovore, odnosno na prihvaćanje ilegalne aneksije Donbasa, Hersona i Zaporižje, da ne spominjemo Krim.
>> Putin pokušava ostaviti Ukrajinu bez struje. Milijuni bi mogli umrijeti zbog toga
Treći faktor na koji Putin računa posebno je zanimljiv - parlamentarni izbori u Americi, kolokvijalno nazvani midterms jer se održavaju na pola predsjedničkog mandata. Na tim izborima vladajuća stranka u pravilu gubi zbog nezadovoljstva glasača predsjednikom i njegovim neispunjenim obećanjima nakon dvije godine.
Da bi opet moglo biti tako, sugeriraju i ankete - prema specijaliziranoj stranici Fivethirtyeight, republikanci su u uskom vodstvu ako se gledaju ankete na kojima se glasače pita za koju stranku misle glasati. Još važnije, vladajući demokrati su donedavno bili u vodstvu, što znači da je zamah na strani republikanaca, i to pred same izbore.
Oporbena Republikanska stranka, koja je donedavno bila na vlasti s Donaldom Trumpom kao predsjednikom, dosad je bila ujedinjena s vladajućim demokratima u potpori Ukrajini unatoč nezadovoljstvu i skepsi radikalne manjine zastupnika, uglavnom onih najviše povezanih s Trumpovim pokretom MAGA. No ta je potpora sve upitnija što se bliže izbori, koji će se održati 8. studenoga.
Izgledni budući predsjednik Kongresa: Ljudi u recesiji neće Ukrajini potpisati bjanko ček
"Mislim da će se ljudi naći u recesiji i neće Ukrajini potpisati bjanko ček. Jednostavno to neće napraviti. Ukrajina je važna, ali u isto vrijeme ona ne može biti jedina i ne može dobiti bjanko ček", izjavio je u intervjuu prošlog tjedna Kevin McCarthy, trenutni vođa republikanske manjine u Zastupničkom domu Kongresa. McCarthy, naravno, ima ambiciju postati predsjednik Zastupničkog doma nakon izbora.
Iako su neki izjavu jednog od vodećih republikanaca protumačili kao najavu potpunog prestanka pomoći Ukrajini, McCarthy to naprosto nije rekao. Dao je mnogo dvosmisleniju izjavu koja je u skladu s ranijim zahtjevima republikanaca da se vojna i financijska pomoć Ukrajini strože kontrolira kako bi se osiguralo da je pravilno iskorištena.
Ipak, ovo je prvi put da jedan republikanac na vodećoj funkciji javno dovodi u pitanje nastavak američke pomoći Ukrajini.
"Kevin McCarthy, budimo jasni, njegovo cjelokupno postojanje sad se vrti oko toga da zadovolji dovoljno ljudi da osvoji mjesto predsjednika (Zastupničkog doma)", komentirao je zajedljivo republikanski kongresnik Adam Kinzinger, inače žestok zagovornik pomoći Ukrajini i rijetki kritičar Trumpa u redovima svoje stranke, za isti portal.
Kinzinger nije jedini koji i dalje glasno i bezuvjetno podržava Ukrajinu unatoč retorici Trumpa i nekih njegovih lojalista.
"U konzervativnom pokretu ne može biti mjesta za apologete Putina. U ovom pokretu ima mjesta samo za zagovornike slobode. Popuštanje i dodvoravanje nikad nije uspjelo, nikad u povijesti", upozorio je tako Trumpov potpredsjednik Mike Pence prošlog tjedna u govoru koji je održao za moćnu konzervativnu lobističku organizaciju Heritage Foundation, samo dan nakon McCarthyjeve izjave koja je podigla prašinu.
Nancy Pelosi iz Zagreba: Nismo potpisali bjanko ček Ukrajini
McCarthyju je u međuvremenu odgovorila i aktualna predsjednica Zastupničkog doma, demokratkinja Nancy Pelosi, i to upravo iz Zagreba, gdje je došla na parlamentarni summit Krimske platforme.
>> Gotov summit u Zagrebu. Šef ukrajinskog parlamenta: Ukrajina će uspjeti
"Vjerujem da potpora Ukrajini i njihova hrabrost (…) neće prestati. Dvostranačka je, dvodomna i počinje u Bijeloj kući s našim predsjednikom. Nikad nismo dali bjanko ček Ukrajini", poručila je Pelosi u ponedjeljak na zajedničkoj konferenciji za novinare s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem.
Iako se Trump nije previše oglašavao oko Ukrajine i Rusije nakon što je pred početak invazije Putinov potez nazvao "genijalnim", u posljednje vrijeme opet je nastavio u tom tonu.
Tako je početkom ovog mjeseca optužio Bidenovu administraciju da je "izazivala" Putina i "zamalo ga natjerala da uđe" u Ukrajinu te zaključio kako do invazije ne bi došlo da je on ostao predsjednik. I on je, očekivano, zaključio da SAD mora "zahtijevati hitne pregovore o mirnom okončanju rata u Ukrajini ili ćemo završiti u Trećem svjetskom ratu" i da će za takav svjetski rat biti krivi "glupi ljudi koji nemaju pojma".
Mnogi analitičari tumače McCarthyjevo upozorenje kao signal pristašama Trumpa, koji i dalje održava kult ličnosti u ovoj stranci. Da Amerikance, pogotovo republikanske glasače, sve manje zabrinjava rat u Ukrajini, a sve više inflacija i drugi ekonomski problemi, potvrđuje i anketa ugledne agencije Pew od kraja rujna.
Anketa: 20% Amerikanaca i 32% republikanaca misli da se Ukrajini previše pomaže
Prema njoj se postotak Amerikanaca koji su vrlo zabrinuti da bi Rusija mogla osvojiti Ukrajinu smanjio za čak 18% od svibnja, na trenutnih 41%. Udio onih koji nisu zabrinuti porastao je na 26%. Ipak, znakovito je da je udio onih koji su vrlo zabrinuti da bi američka podrška Ukrajini mogla uvući njihovu zemlju u izravan rat s Ukrajinom pao s 49% na 32% u istom razdoblju.
Još je važnije, međutim, pitanje šalje li SAD Ukrajini previše, premalo ili baš toliko pomoći koliko treba. 20% ispitanika odgovorilo je "previše", a 18% "nedovoljno". No među republikanskim glasačima i simpatizerima čak 32% smatra da je pomoći previše, za razliku od samo 11% demokratskih glasača koji misle tako.
Bez obzira misli li McCarthy zaista narediti svojoj stranci da glasa protiv novih paketa pomoći, mnogi republikanski kongresnici mogli bi to učiniti na svoju ruku s obzirom na to da je u SAD-u stranačka disciplina tradicionalno labava.
Republikanac: Naše glasače više zabrinjavaju droga i migranti nego Ukrajina
Tako je, primjerice, republikanski kongresnik iz Sjeverne Dakote Kelly Armstrong za portal Axios rekao sljedeće: "Kad ljudi vide povećanje cijena namirnica od 13%, račune za energiju i komunalije koji se udvostručuju... Ako ste pogranična zajednica i preplavljeni ste migrantima i fentanilom (smrtonosnom sintetičkom drogom koja je sve raširenija u SAD-u, op.a.), Ukrajina vam je najdalje na pameti."
"Nakon 40 milijardi dolara bilo je puno republikanaca koji su rekli: 'Ovo je zadnji put da ću podržati financiranje Ukrajine'", rekao je ovom portalu još jedan neimenovani, ali visokopozicionirani kongresnik referirajući se na odobrenje golemog paketa pomoći (od kojeg je samo manji dio namijenjen za naoružanje) u svibnju. Tada je 57 od 212 republikanskih kongresnika glasalo protiv, uz 11 od 50 senatora.
"Kada je riječ o Putinu, možemo odlučiti da platimo odmah ili kasnije", rekao je tom prilikom republikanski senator Lindsey Graham, inače jedan od najodanijih saveznika Trumpa i žestok kritičar Bidenove administracije. Izvjesno je da će u nekom novom glasanju nakon izbora broj glasova protiv biti daleko viši.
A među njima će vjerojatno biti i demokratskih kongresnika i senatora. Iako je Biden još u lipnju, u tekstu koji je napisao za New York Times, dao do znanja da neće pregovarati o Ukrajini bez nje i da neće vršiti pritisak na Kijev da se odrekne dijela svog teritorija, 30 demokratskih kongresnika sad je objavilo otvoreno pismo u kojem od Bidena traži nešto vrlo nalik tome.
I čijevi demokrati zatražili pregovore i primirje, pa povukli zahtjev
Pripadnici lijevog krila Demokratske stranke u Zastupničkom domu, predvođeni Alexandrom Ocasio-Cortez, Ilhan Omar i Pramilom Jayapal, apeliraju na Bidena da kroz izravne pregovore s Moskvom pronađe "realan okvir za prekid vatre" kako bi se izbjegao "produljeni sukob". Pritom se pozivaju na rast cijena hrane i goriva u SAD-u, globalnu nestašicu hrane, ali i opasnost od nuklearnog sukoba, kojim Rusija sve više prijeti i zastrašuje Ukrajinu i svijet.
Tvrde, također, da žele "rješenje koje bi bilo prihvatljivo ukrajinskom narodu", ali s obzirom na to da je Putin jasno dao do znanja da su ukrajinske oblasti koje je ilegalno pripojio odsad "zauvijek ruske", a golema većina Ukrajinaca se protivi ustupanju teritorija (87% prema anketi iz rujna), prostora za takav kompromis očito nema.
Ipak, progresivni demokrati su nakon vala negativnih reakcija koji je to pismo izazvalo, posebno u njihovoj stranci, uskoro povukli svoje pismo. Jayapal je izjavila da je pismo sastavljeno i potpisano još u lipnju, ali da ga je "osoblje objavilo bez provjere". Dodala je da joj je žao što je pismo stvorilo privid da se slažu s republikancima oko preispitivanja pomoći Ukrajini te da ona i kolege i dalje podržavaju Ukrajinu u "pravednoj obrani" svog suvereniteta.
Biden je i u telefonskom razgovoru sa Zelenskim ranije ovog mjeseca još jednom ponovio da će SAD biti uz Ukrajinu "koliko god bude trebalo". Uostalom, Zelenski je nakon Putinovog potpisivanja aneksije i sam potpisao dekret kojim se formalno proglašavaju "nemogućim" bilo kakvi pregovori s Moskvom dok god je Putin na vlasti.
Inat republikanaca mogao bi odlučiti rat u Ukrajini
Mogućnosti da republikanci prekinu pomoć svjesni su i u Kijevu, kao što je jedan neimenovani dužnosnik priznao za Washington Post: "Parlamentarni izbori u SAD-u jedan su od čimbenika koji nas zabrinjavaju zbog zime. Rusija će dobiti prednost s novim Kongresom i s Europljanima jer ih ucjenjuje energetskom politikom. Zato je sadašnja ofenziva tako važna."
Uostalom, američki republikanci imaju dugu tradiciju sabotiranja svojih glavnih suparnika Demokratske stranke dok su u manjini i poništavanja svega što su demokrati realizirali jednom kad sami dođu na vlast. No ovaj put su ulozi mnogo veći od razine poreza i zaduživanja, odnosno zdravstvene i socijalne skrbi u SAD-u. Nastavak ili prekid vojne pomoći Ukrajini, a SAD tu pridonosi više nego sve ostale zemlje zajedno, doslovno će odlučiti ishod tog rata.
Time bi mogao odrediti budućnost ne samo Ukrajine i Rusije već i Europske unije, kojoj nije svejedno ima li na svojim granicama poraženu ili pobjedničku agresorsku silu koja je naumila obnavljati svoje povijesno carstvo. Latvija, Estonija, Litva, Finska, Poljska, Rumunjska, Bugarska, Mađarska, (istočna) Njemačka - sve su te zemlje svojevremeno bile ili dio Ruskog Carstva ili Sovjetskog Saveza ili istočnog komunističkog bloka pod snažnom kontrolom Moskve.
Rusija je danas možda preteško ranjena da bi ikoga više napala, ali to ne znači da za pet ili deset godina neće biti jača, barem ako se sankcije ukinu. A dovoljan je ograničeni napad na jednu Litvu, zemlju s manje od 3 milijuna stanovnika, ali članicu NATO-a, da nas baci ravno u treći svjetski rat.
Zanimljivo, oni koji opisuju vojnu pomoć Ukrajini kao igranje nuklearnom vatrom nikad ne spominju ovu vrstu opasnosti od popuštanja agresoru - čak i ako nam je sudbina milijuna Ukrajinaca koji su morali pobjeći iz svojih domova i onih koji su ostali pod ruskom okupacijom nebitna.