Suci su se pozvali na ustavne odredbe temeljem kojih Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti i da se bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda protiv njega ne može pokrenuti kazneni postupak.
Predsjednik Republike zaštićen je imunitetom od izmjene Ustava krajem 2000.
Dunja Zloić Gotovina tužila je Stjepana Mesića za klevetu zagrebačkom Općinskom sudu krajem 1999., dok još nije bio predsjednik države. Povod tužbe bila je Mesićeva navodna izjava da je Dunji Zloić Gotovina, početkom 90-tih, zajedno s Antom Beljom u Ministarstvo obrane donio oko 300.000 njemačkih maraka prikupljenih u dijaspori. Mesić je kazao da za taj novac nije dobio potvrdu i da mu je Dunja Zloić navodno rekla da novac ostavi u ormaru i da će ona to kasnije srediti.
Općinski sud je 2000. tužiteljicu uputio da sama od Ustavnog suda zatraži skidanje Mesićeva imuniteta, što je ona učinila u prosincu 2001.
Sutkinja izvjestiteljica Agata Račan rekla je da je tijekom nekoliko stručnih rasprava ustavnih sudaca o tom zahtjevu utvrđeno da u Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu nije propisan postupak odlučivanja o skidanju imuniteta, te da Sud odlučuje neposrednom primjenom ustavnih odredbi o predsjedničkom imunitetu.
Napomenula je da je na tim raspravama također utvrđeno da prilikom odlučivanja o skidanju imuniteta sud neće praviti razliku između podnositelja zahtjeva, već će isti tretman imati svaki zahtjev, neovisno o tome podnosi li ga privatni tužitelj ili neko pravosudno tijelo.
Mesićeva izjava jedna je u nizu onih kojima je htio pokazati kako se olako postupalo novcem iz dijaspore, rekao je Hini Zvonimir Hodak, odvjetnik Dunje Zloić. Dodao je da se radi o kleveti, da se tog događaja tužiteljica ne sjeća, te da i Ante Beljo tvrdi da s Mesićem nikada nije bio u MORH.