BROJNI ljudi i udruge koji se zalažu za sekularno obrazovanje posljednjih dana pozdravljaju najave da bi vjeronauk u osnovnim školama mogao dobiti alternativu. Podsjetimo, u srednjim školama kao alternativa vjeronauku postoji predmet etika, ali u osnovnim školama te alternative ni nekoliko desetljeća nakon uvođenja vjeronauka u javne škole - nema.
Ministar obrazovanja Radovan Fuchs u posljednje vrijeme je u više navrata nagovijestio da bi mogao oživjeti ideju o alternativnom predmetu koja je postojala još za vrijeme jednog od njegovih prethodnika, ministra Dragana Primorca.
Te najave je kao dobrodošle, među ostalima, doživjela Udruga za promicanje prava ireligioznih osoba Protagora, koja zagovara odvojenost Crkve i države.
Prosekularna udruga pozdravlja najavu, iako se i dalje ne zna kako bi alternativa vjeronauku trebala izgledati
"Upravni odbor udruge Protagora pozdravlja ideju ministra Radovana Fuchsa da se u osnovne škole kao alternativni izborni predmet uvede "Religijska kultura". Smatramo da bi se time znatno ublažila višestruka diskriminacija učenika osnovnih škola koji ne upisuju vjeronauk te su prepušteni kojekakvim, pedagoškim i s pozicije dječjih prava nebuloznim i štetnim ponašanjima od strane MZOŠ-a te pojedinih učitelja i ravnatelja", ističu u Protagori, iako za sada još nije jasno kako bi ta alternativa mogla izgledati, bi li to bio neki predmet tipa religijske kulture, etike ili nešto treće.
Uvođenje alternative vjeronauku moglo bi više ići na ruku Crkvi nego ireligioznim učenicima i roditeljima
No tu postoji problem kojega je malo ljudi svjesno, a to je da bi uvođenje alternative vjeronauku moglo ići više na ruku Crkvi nego ireligioznim učenicima i njihovim roditeljima. Ono će učvrstiti poziciju vjeronauka u školama, učinit će ga praktički obaveznim predmetom, odnosno osigurat će da ga učenici, kada ga jednom upišu, više ne mogu prestati pohađati. Drugim riječima, to će biti novo slabljenje pozicija sekularnosti u državi u kojoj su po Ustavu vjerske zajednice odvojene od države.
S druge strane ireligioznim roditeljima i učenicima riješit će se uglavnom samo jedan problem, a to je potucanje djece po školskim hodnicima za vrijeme vjeronauka.
Alternativni predmet smanjit će pritisak na vjeronauk
Iz Crkve stižu poruke da nemaju ništa protiv alternativnog predmeta.
"Dapače, Crkva nikada nije bila protiv alternative vjeronauku niti se boji takvog predmeta. To bi u neku ruku bilo i dobro da se napokon skine stigma s vjeronauka kao glavnog krivca za dio problema u školama", izjavio je za Slobodnu Dalmaciju don Josip Periš
To je očekivano jer vjeronauk u javnosti posljednjih godina sve više dobiva negativan imidž izbornog predmeta koji to zapravo nije, vjerske indoktrinacije kojoj u sekularnoj državi nije mjesto u školama, već u crkvama te predmeta koji stigmatizira djecu koja ga ne pohađaju. Sve više roditelja ogorčeno je što njihova djeca, ako ne žele pohađati vjeronauk, moraju sjediti u školskim hodnicima, u knjižnicama ili čak na nastavi vjeronauka kao tzv. pasivni slušači, osobito u vrijeme korone.
>> Roditelji u Zagrebu izvukli iz razreda djecu koja su prisilno sjedila na vjeronauku
Inicijativa roditelja djece koja ne pohađaju vjeronauk, nazvana "Djeca u hodniku", nedavno je prikupila više od 5000 potpisa koje je uz svoje zahtjeve proslijedila ministru Fuchsu.
>> Roditelji od ministra traže hitnu reakciju zbog uvođenja prisilnog vjeronauka
Istovremeno je sve više poziva, čak i iz redova parlamentarnih stranki, da se vjeronauk vrati u crkve te da se preispitaju Vatikanski ugovori.
Konačno, broj djece koja pohađaju školski vjeronauk iz godine u godinu sve više pada, što se vidi i u dolje priloženoj tablici.
Vjeronauk prvi ili zadnji sat je teško ostvariv
U pismu ministru inicijativa "Djeca u hodniku" među ostalim je zatražila da se vjeronauk održava prvi ili posljednji sat kako bi učenici koji ga ne pohađaju mogli doći u školu sat kasnije ili se vratiti iz nje sat ranije umjesto da sjede u njoj i čekaju.
No, unatoč demagoškim tlapnjama političara prema kojima ravnatelji mogu i trebaju srediti takav raspored, u praksi se to često ne događa.
>> Plenković komentirao rasprave oko vjeronauka u školama
>> Ideja o vjeronauku kao prvom ili posljednjem satu nastave je prljav trik
Crkvi bi u tom smislu odgovaralo uvođenje alternativnog predmeta jer bi on smanjio pritisak da se vjeronauk vrati u crkve ili da bude samo prvi i zadnji sat jer bi djeca koja ga ne žele slušati bila zbrinuta. Time bi se također smanjila negativna percepcija vjeronauka kao predmeta koji segregira i stigmatizira djecu koja ga ne pohađaju kao sumnjive, drugorazredne Hrvate.
Alternativni predmet pojačat će poziciju vjeronauka u školama
No, za Crkvu bi još važnije moglo biti to što bi uvođenje alternativnog predmeta moglo vjeronauk učiniti de facto obaveznim. Naime, izborni predmet prestaje biti izborni ako ne možete birati da ga uopće ne pohađate, odnosno ako vam je jedini mogući izbor hoćete li birati njega ili neki drugi. Tako to trenutno funkcionira u srednjim školama. Učenici ne mogu izabrati jednostavno da ne slušaju vjeronauk i gotovo. Oni mogu samo birati između vjeronauka i alternative - etike. U tom smislu biraju između dva obavezna predmeta. Onaj koji izaberu moraju pohađati; ne mogu u nekom trenutku odlučiti da ih više ne zanima.
Ako se ista stvar dogodi u osnovnoj školi, to će učiniti da vjeronauk i ondje postane praktički obavezan predmet, u smislu da će ga učenici moći izbjeći jedino upisivanjem alternativnog. Brojni roditelji do sada su na početku školovanja svojih osnovnoškolaca upisivali djecu na vjeronauk da bi ih kasnije, ako su djeca izrazila želju da ga više neće, slobodno ispisivali. Uvođenje alternativnog predmeta to će onemogućiti – kada jednom odaberu vjeronauk, morat će ga učiti kroz cijelu osnovnu školu kao što to već sada čine srednjoškolci.
Vjeronauk, čija se prisutnost u školskom sustavu cijelo vrijeme opravdava navodnom izbornošću, bio bi stvarno izborni kada bi se održavao van redovne dnevne satnice, kao drugi izborni predmeti, i kada bi učenici mogli birati da ga uopće ne pohađaju ako ne žele, odnosno da ga prestanu pohađati ako tako požele.
Dr. sc. Pavel Gregorić, znanstveni savjetnik na Institutu za filozofiju, tvrdi da je to praksa u nekim europskim zemljama.
"Na primjer, u Češkoj učenici mogu izabrati vjeronauk kao jedan od ponuđenih fakultativnih predmeta. Slušaju ga u školi, ali u drugom turnusu", kaže Gregorić.
Pavel Gregorić
"Ako župe u Hrvatskoj ne raspolažu infrastrukturom za održavanje vjeronauka za ovako velik broj učenika kao što ga sada pohađa, onda bi češki model mogao biti rješenje jer škole imaju potrebnu infrastrukturu i mogle bi je ustupiti Crkvi, kao što sada ustupaju raznim sportskim i drugim društvima. Međutim, to nije moguće bez revizije Ugovora o suradnji na području odgoja i kulture koji je Hrvatska sklopila sa Svetom stolicom, gdje stoji da se nastava iz vjeronauka za one koji ga izaberu izvodi 'pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obaveznih predmeta'", tumači naš filozof.
Alternativa bi mogla biti kukavičje jaje
Roditelji i aktivisti koji se bore za sekularni odgoj također bi trebali biti svjesni da bi uvođenje nekog predmeta poput etike, za što se zalažu neki ljudi iz Crkve, moglo povećati snažnu evangelizaciju koja već postoji u školama, a koja nerijetko demonizira ireligiozne.
Naime, već sada udžbenici iz etike, ali i nekih drugih premeta, poput hrvatskog, obiluju vjerskom indoktrinacijom.
Udžbenik iz hrvatskog
Uz to, brojni nastavnici etike u srednjim školama zapravo su ljudi koji su završili različite teološke fakultete, a ne humanističke i društvene. U osnovnim školama njihov udio mogao bi biti još i veći.
Ako bi alternativni predmet bio neki oblik religijske kulture, to bi pogotovo bilo slučaj jer kadar za takav predmet trenutno mogu dati samo teološki fakulteti.
Gregorić: Dobar alternativni predmet bio bi filozofija za djecu
Gregorić smatra da bi dobar alternativni predmet bio filozofija za djecu.
"To je već dobro istraženo područje za koje imamo odlične stručnjake u Hrvatskoj, sa zapaženim rezultatima u svijetu. Oni bi mogli u razmjerno kratkom vremenu osmisliti usavršavanje za postojeće profesore filozofije i etike koje bi ih osposobilo za držanje takve nastave. Taj predmet uvodio bi djecu u kritičko mišljenje i neformalnu logiku, imao bi i etičku i političku komponentu i sučeljavao bi djecu s velikim pitanjima iz različitih perspektiva", kaže Gregorić.
Kako bilo, kad Ministarstvo izađe s prijedlogom alternativnog predmeta, prvo na što će trebati obratiti pozornost jesu kompetencije koje će se tražiti za nastavnike toga predmeta jer postoji realna opasnost da će ga opet izvoditi isključivo ili većinom vjeroučitelji koje u škole postavlja Crkva, mimo javnog natječaja i s jasnim poslanjem.
MZO: Alternativni predmet treba biti iz srodnog područja
S pitanjem o kojim se alternativnim predmetima razmišlja, o etici, religijskoj kulturi ili nekom trećem, obratili smo se resornom Ministarstvu. Zanimalo nas je i kako će se osigurati da njihov sadržaj i njihovi nastavnici ne predstavljaju novi vid evangelizacije za ireligiozne.
"Alternativni izborni predmet vjeronauku uvodi se radi usklađivanja odgojno-obrazovnog standarda kojeg čine obvezni i izborni predmeti", poručuju nam iz MZO-a.
"To je potrebno učiniti zbog ujednačavanja optimalnoga opterećenja učenika. Primjerice, učenici koji pohađaju vjeronauk imaju ocjenu više od onih koji ga ne pohađaju. Štoviše, ta im ocjena ulazi u prosjek, a to je posljedica neujednačenoga standarda. Taj alternativni predmet, kao što je to uobičajeno, trebao bi biti iz srodnog područja, u ovom slučaju iz humanističkog. No o tome će u konačnici svoje mišljenje ipak dati struka, a zainteresirana će javnost imati priliku o tome se očitovati", navode u odgovoru iz Ministarstva.
MZO: Rješenje predloženo prije 10 godina nije provedeno iz nepoznatog razloga
"Problem izborne nastave postoji već duži niz godina, a predloženo rješenje od prije 10 godina koje je navedeno u dokumentu Nacionalni okvirni kurikulum iz nepoznatog razloga nije provedeno iako je jedino moguće trajno rješenje ovog problema. Što se tiče uvođenja alternativnog predmeta kao što je predviđeno NOK-om, svakako ćemo to u ovom mandatu nastojati provesti u djelo, a o svim ostalim informacijama javnost će biti pravovremeno obaviještena", tumače u resoru.
Nažalost, ovi odgovori pokazuju da resor za sada još nema ideje o tome kako bi mogla izgledati alternativa ni tko bi je mogao izvoditi ili da s time ne želi izlaziti u javnost. To bi u redovima ireligioznih moglo pojačati osjećaj nepovjerenja i sumnje da se priprema nešto što bi moglo biti problematično.
Iz Crkve su odbili odgovoriti na naša pitanja
O ovoj temi pokušali smo porazgovarati s nekim iz redova Crkve. Zanimalo nas je slažu li se da će vjeronauk uvođenjem alternative zapravo prestati biti izborni predmet te smatraju li da ireligiozni roditelji imaju pravo da im nitko ne evangelizira djecu, a osobito ne vjeroučitelji, kroz neki novi predmet.
Zvali smo pročelnika Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Tomislav Šaguda, no on nam je odgovorio da je sve već rekao u nedavnoj polemici s Gregorićem na televiziji N1.
>> Filozof Gregorić: Vjeronauk odgaja birače HDZ-a
Zvali smo i neke teologe i ljude zadužene za vjeronauk, poput predstojnice Ureda za vjeronauk Zagrebačke nadbiskupije Valentine Majdarić, no svi su nas ili odbili ili uputili na druge adrese. Na naše pozive u Nacionalnom katehetskom uredu Hrvatske biskupske konferencije nitko se nije javljao.
Veliki korak za Crkvu, upitan dobitak za ireligiozne, ništa za sekularnost
Dakle, iz svega što se za sada zna, uvođenje alternativnog predmeta riješit će problem potucanja učenika po hodnicima te problem ocjene više.
No očito je da će trebati voditi računa da taj predmet ne postane dodatan instrument vjerske indoktrinacije. Jer ako se osmišljavanje i izvedba alternativnog predmeta opet dadu u ruke Crkvi, rezultat će biti još pogubniji po sekularnost hrvatskog društva od ovoga što imamo sada, gdje se neizborom vjeronauka bar može izbjeći izravna konfesionalna evangelizacija.
Da opasnost postoji, govori činjenica da se u najavama Ministarstva koristi termin "alternativni predmet", koji se koristi i u slučaju srednjih škola, te da se najavljuje da bi on trebao biti iz bliskog područja. Naime, iz toga proizlazi da će vjeronauk u osnovnim školama učvrstiti svoju poziciju izbornog predmeta koji je u stvarnosti obavezan, da se, jednom izabran, neće moći prestati slušati te da bi on po ustroju mogao biti takav da omogućuje dodatnu evangelizaciju za ireligiozne, osobito ako će ga predavati nastavnici s teoloških fakulteta.
Dakle, Crkva ne mora strahovati da će išta izgubiti najavljenom promjenom, osobito jer će se ona dogoditi pod pokroviteljstvom HDZ-a koji zna da vjeronauk odgaja mahom njegove buduće birače.
S druge strane roditelji ireligiozne djece i djece nekatolika itekako moraju paziti da im se alternativa ne pretvori u kukavičje jaje.
Kako god bilo, čini se da će uvođenje alternative predstavljati mali pomak na bolje za ireligiozne roditelje, ali ne i za sekularnost obrazovanja generalno.