Foto: 123rf, Index, Galerija: Index, Poliklinika za zaštitu djece i mladeži, (objavljeno uz dozvolu i suglasnost Poliklinike)
UPOZORENJE Fotografije u galeriji nisu za one slabijeg želuca
"JA sam doživjela silovanje kad sam imala 13 godina, sad imam 15 godina. Prvo sam bila u Klaićevoj bolnici (ginekolog i psihijatar). Poslije sam bila u Poliklinici i tamo sam razgovarala sa psihijatrom, psihologom i socijalnim radnikom.
Poslije sam morala ići na policiju i tamo sam bila ispitivana četiri puta. Pozvana sam u centar za socijalnu skrb i tamo sam o onome što mi se dogodilo razgovarala dva puta.
Na sudu sam ispitivana preko video linka jednom. Morala sam ići na vještačenje kod psihijatra i psihologa. Ukupno sam 11 puta pričala o tome što mi se dogodilo.
Grozno se osjećam zato što moram toliko puta govoriti o ovome što mi se dogodilo, a kao da sam ja kriva", ovo je pismo napisala silovana djevojčica i dala dopuštenje Poliklinici za zaštitu djece i mladeži da ga objavi, a oni su ga proslijedili nama.
Isto tako iz Poliklinike su nam poslali i crteže djece koja su seksualno zlostavljana (imamo dozvolu za njihovo objavljivanje), a koje objavljujemo u galeriji. Na prvom crtežu je djevojčica nacrtala sebe i ujaka monstruma, a na ostalima su djevojčice s očevima monstrumima. Uz crteže djeca su i opisala gnjusan napad koje niti jedno dijete nikad ne bi smjelo doživjeti, a koje bi trebalo osuditi najvećom mogućom kaznom.
Trećina seksualno zlostavljanih su djeca do 6 godina
Ovakav strašan postupak kojeg djeca prolaze nakon najgoreg mogućeg događaja u životu, žrtve dodatno traumatizira. Sve to iz razloga jer hrvatske institucije međusobno ne surađuju kako bi djeci što je više moguće olakšali borbu da se zločinci pravedno kazne.
Nakon što je slučaj dvogodišnje silovane djevojčice zaprepastio javnost, kontaktirali smo ravnateljicu Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba, prof.dr.sc. Gordanu Buljan Flander koja dugi niz godina radi s djecom koja su žrtva zlostavljanja.
Ona je istaknula da je veliki problem što se o temi seksualnog zlostavljanja djece uopće ne govori, a sve je, dodaje, obavijeno tajnošću.
Ne ulazeći u konkretan slučaj, dr. Buljan Flander Indexu je otkrila da su jedna trećina zlostavljača mama, tata, očuh i maćeha, dok su u ostatku bliža obitelj i prijatelji.
Istraživanja su kaže, također pokazala da su jedna trećina žrtava seksualnog zlostavljanja djeca do šest godina, a 30 posto djece nikad nisu progovorila o zlostavljanju, osim anonimno u istraživanju.
"Majke" štite zlostavljače svoje djece
Ono što je zaprepašćujuće je i činjenica da u većini slučajeva mame stanu na stranu zlostavljača.
Dr. Buljan Flander istaknula je kako je prosjek vremena proteklog od početka zlostavljanja do razotkrivanja prema istraživanju od 10 do 16 godina, a ima i slučajeva gdje je prošlo 56 godina.
"To znači da je seksualno zlostavljanje obavijeno tajnošću i šutnjom. Često odrasli ne žele znati da se djeci takve stvari događaju pa znaju reagirati okrivljavanjem djeteta, negiranjem ili umanjivanjem događaja, optuživanjem djeteta da laže, indiferentnošću, ljutnjom, izbjegavanjem i slušanjem razgovora o toj temi, a najčešće negativne reakcije okoline dobiju manja djeca", rekla je dr. Buljan Flander.
U tijeku je kaže, kampanja "Jedno od pet" Vijeća Europe za zaustavljanje seksualnog nasilja nad djecom. Naime, svako peto dijete u Europi žrtva je seksualnog zlostavljanja.
Jedan od glavnih ciljeva kampanje je podizanje javne svijesti i edukacija stručnjaka kako reagirati na slučajeve seksualnog zlostavljanja te kako educirati javnost u smislu prepoznavanja znakova seksualne zlostavljanosti i prevencije zlostavljanja.
Kazne za pedofile neadekvatne i neprimjerene
"Što se tiče kazni kao osoba koja radim sa žrtvama, kazne su često neprimjerene i neadekvatne, a posebno se ne slažem da postoji zastara. Što se tiče registra pedofila mi ga imamo, ali je neadekvatan i nedostatan. U njemu su samo osuđeni pedofili i oni se ne moraju javljati policiji ni ako su promijenili izgled i mjesto boravka, a poslodavci u Hrvatskoj koji rade u dječjim ustanovama ne moraju tražiti izvod iz registra pedofila", rekla je dr. Buljan Flander.
Ističe kako bi trebala postojati zakonska osoba svih u Hrvatskoj koji rade s djecom da obavezno moraju donijeti izvod iz registra.
Uz sve postoji još niz problema od kojih se jedan odnosi i na pismo djevojčice s početka tekst. Dr. Buljan Flander kaže kako na djecu loše djeluju ponavljani intervjui i duljina sudskog procesa jer često sam sudski proces traje kao i život djeteta.
"Primjerice dijete je sa šest godina seksualno zlostavljano i prođe još toliko dok se proces na sudu ne završi. Ono što je traumatizirajuće za djecu što se višekratno ispituju, a s obzirom na to da za seksualno zlostavljanje najčešće nema dokaza sve ovisi o iskazu djeteta i sve ovisi koliko je stručan onaj koji uzima iskaz djeteta. To je dodatna trauma za dijete, žrtve zlostavljanja nam to opisuju kao veliku traumu jer stalno moraju prepričavati što im se dogodila i iznova to proživljavaju", kaže dr. Buljan Flander.
Iako kaže postoje EU direktive u takvim postupanjima, dodaje kako je upitno koliko se poštuju u hrvatskom sudstvu.
"U slučajevima seksualnog zlostavljanja djece potrebni su nam žurni procesi i da se naprave sa stručnjacima koji znaju raditi s traumatiziranom djecom i da se ne ponavljaju razgovori. Mediji pak trebaju biti partneri u razotkrivanju i podizanju svijesti javnosti o ovom gorućem problemu. Naravno uz poštivanje svih etičkih principa. Mediji su znatno pomogli da se naša Poliklinika uopće otvori", rekla je dr. Buljan Flander.